Pandemija nam je omogućila da naučimo puno o sebi samima - kako se nosimo sa strahom od nepoznatog, kako se nosimo s izolacijom i na koji način reagiramo na duboke nejednakosti koje je koronavirus razotkrio.

I dok sve više ljudi radosno preko društvenih mreža ili na druge načine objavljuje informacije o tomu da su primili to dugo očekivano cjepivo, svi oni koji još uvijek čekaju na svoj red suočavaju se s vlastitim osjećajem zavisti.

"Ja volim kazati da je zavist univerzalna emocija od koje, čini se, nitko ne pati", kaže Josh Gressel, autor knjige "Prihvatiti osjećaj zavisti: Kako pronaći duhovno blago u emociji koje se najviše sramimo."

Naime, Gressel kaže da je "to jedina emocija čijeg se postojanja svi sramimo priznati". Dodaje da neki ipak priznaju da su zavidni.

I Kat Sambor (36), event menadžerica, priznaje da su za nju susreti s prijateljima i znancima koji su se već cijepili emocionalno vrlo zbunjujući. Zavist postoji oduvijek. Dio je ljudske prirode i svaki jezik u svijetu ima riječ za zavist. Studije su pokazale da čak i neki primati, primjerice majmuni kapucini, osjećaju zavist.

"Zavist je želja za nečim što posjeduje netko drugi i zapravo je neugodna emocija", pojašnjava Christine Harris, profesorica psihologije Sveučilišta u San Diegu koja proučava negativne emocije.

Većina stručnjaka slaže se da zavist ima važnu evolucijsku svrhu. Usporedbe s drugima i naša nastojanja da postignemo ili dobijemo ono što imaju oni, a mi nemamo, pomažu nam i pridonose vlastitom razvoju i osobnom rastu.

"Da ne osjećamo zavist, naša evolucijska ‘loza bi uvenula‘", smatra Richard Smith, stručnjak koji se bavi osjećajem zavisti i umirovljeni profesor psihologije koji je predavao na Sveučilištu Kentucky. Dodaje da se većina ljudi srami tog osjećaja zavisti. Osjećaj zavisti prema nekomu ne čini nas lošom osobom. To je potpuno prirodan osjećaj, jer se zbog nečijeg postignuća istodobno možemo osjećati sretnima, ali mu i zavidjeti. Razina zavisti koju osjećamo prema nekomu često ovisi o tomu u kolikoj mjeri određenu osobu smatramo zaslužnom za ono što je dobila. Mislite li da netko nešto nije zaslužio, sasvim je logično da se naljutite kada ta osoba to postigne ili dobije. Ovaj aspekt zavisti osobito je aktualan posljednjih nekoliko tjedana, otkako pozorno pratimo na koji se način ispunjavaju uvjeti za dobivanje cjepiva. Zadovoljstvo i radost osjetili smo kad su cjepivo počeli primati zdravstveni radnici, svi oni koji su se mjesecima hrabro izlagali koronavirusu da bi liječili pacijente.

Zadovoljstvo, radost i olakšanje velika je većina ljudi osjetila i kad su na red za cijepljenje došle osobe treće životne dobi. No kad su mlađi, naizgled radno sposobni ljudi na društvenim mrežama počeli objavljivati ​​selfije na kojima se vidi da su se cijepili - pojava zavisti bila je neizbježna. Češće ćete zavidjeti osobi koja vam je slična. Dakle, ako vidite da je netko sličan vama već dobio cjepivo, vaša prva reakcija bit će: A zašto?

Pitati se zašto je naizgled vaš zdravi prijatelj ili znanac dobio cjepivo, razumljivo je. No kada prijatelj za kojega vjerujete da je zdrav i u stanju štititi se od virusa na Instagramu objavi vijest ili fotografiju da je primio cjepivo, možda bi bilo mudro suzdržati se od komentiranja. "Neke bolesti nisu vidljive", kaže dr. Stephanie White, zaposlenica bolnice WesternU Health u Pomoni. "Možda ne znate ništa o nečijoj nedavnoj dijagnozi raka ili o trudnoći, informacijama koje ti ljudi nisu bili spremni podijeliti." H