Nisam imala sretno djetinjstvo, zbog srca sam često bila u bolnici. Kad mi je bilo petnaest, nekoliko mjeseci prije početka Domovinskog rata, karcinom mi je oduzeo mamu. Tata tada nije bio dovoljno prisutan u mom životu, na kraju je i on umro od karcinoma. Kada mi je suprug obolio od zloćudne bolesti, mislila sam da sam dotaknula dno. No znala sam da se i ovaj put, kao i uvijek dosad u životu, moram uhvatiti ukoštac s problemom i sačuvati osmijeh. Čovjek, jednostavno, nikada ne smije potpisati kapitulaciju, odlučna je Kristina Vajda, 45-godišnja Osječanka.

Opazila sam je na Facebooku, na profilu Essekerke, koji je sama pokrenula. Na njemu žene koje su prešle četrdesetu inspirira da čine upravo to - nađu razlog za osmijeh. Unatoč nedaćama koje ju kroz život nisu mimoilazile, Kristina čuva svoj prepoznatljiv osmijeh kao najveću dragocjenost. Zbog toga je istinska junakinja najnovije Glasove Priče s osmijehom.

Prije poglavlja Essekerke Kristinina je životna priča bila puna neočekivanih obrata. U sedamnaestoj je upoznala supruga, u osamnaestoj se za njega udala, a u dvadesetoj rodila svog jedinca Domagoja. Radila je po trgovinama, gdje je bila i voditeljica, a onda je našla posao u banci, doguravši do pozicije zamjenika voditelja poslovnice.

- Kreativna sam osoba i jako volim život, i to ne u nekom jednoličnom izdanju, naprotiv - sviđa mi se kada je pun izazova. Ti su me izazovi, koji me prate od najranijeg djetinjstva, očvrsnuli, naučila sam kako da od prepreke postanu poticaj. Životna strast, to me pokreće! - priznaje Kristina objašnjavajući tako zašto je unatoč uspješnoj karijeri odlučila napustiti dobro plaćeni posao. Kada je banku u kojoj je radila preuzela druga banka, shvatila je to kao znak da je došao trenutak kada će, napokon, ostvariti svoj san - radit će kao make-up artistica. Stoga je prihvatila otpremninu i - novi izazov.

- Šminkanje sam oduvijek obožavala, no znate kako je, neke svoje snove morate staviti "na čekanje", od nekih s vremenom morate i odustati. Meni se, eto, moj san ipak ostvario. Upisala sam se u Zagrebu na edukacije za make-up artista, otvorila svoj obrt i počela raditi za RTL, HTV, Netflix, šminkati žene za razne prigode... Doimalo se sjajno, i doista je bilo tako, no onda je, pogađate, stigla korona. Sve je, gotovo u trenu, palo u vodu - prisjeća se Kristina.

Otkazivala su se vjenčanja, maturalne zabave, partyji... gotovo je cijela industrija ljepote postala, uvjetno rečeno, nepotrebna. A Kristina se baš počela dokazivati u toj branši, stvarati ime. Ipak, tamni su oblaci ustuknuli pred vedrinom - sin joj se zaposlio. Nažalost, kao da kriza u njezinu poslu nije dovoljno velik egzistencijalni problem, Kristinu i njezinu obitelj zadesila je ponovno nevolja. Suprugu je dijagnosticiran karcinom. Međutim, Kristina i njezin Zvonko odlučili su i iz te bitke izići kao pobjednici.

- Suprug je prošao prva zračenja i dobro je reagirao na njih, uistinu imamo razloga za optimizam. Ja sam u međuvremenu dobila posao koji će mi omogućiti stabilnost u ovom izazovnom razdoblju. Opet sam imala razloga za osmijeh. No, sjena suprugove bolesti i dalje je nad nama, a ja, kad god sam u krizi, najradije pomažem drugima. Pomislila sam: ‘Doista je teško u ovim vremenima naći razloga za osmijeh. Pomoći ću sebi i drugima da nam to ipak uspije.‘ To je, dakle, početak mog projekta Essekerke.

Kristina ga je zamislila kao svojevrsnu platformu za afirmaciju žena 40+. Šminkanje, za koje je Kristina ekspert, samo je djelić cijele te ženske priče koja je u kratko vrijeme izazvala veliko zanimanje Osječanki. Na Kristininu popisu više je od 60 žena koje žele sudjelovati u njezinu projektu. Kako? Pojednostavljeno gledano, Kristina ženu lijepo našminka i odjene, a zatim ju njezin prijatelj Marko Bolić fotografira u studiju. Zvuči kao klasičan makeover, ali nije samo to, Essekerke su, odlučna je Kristina, umnogome više od toga, jer žene su uvijek i zauvijek puno više od vanjštine.

- Želim izvući iz žene ono što je sama zatomila u sebi, vlastitom odlukom ili zbog spleta okolnosti i tuđih utjecaja. Pritom je make-up samo sredstvo kojim postižem da ona i sama sebe gleda i vidi drukčije. Želim da na snimanju budu opuštene, vesele, da iziđu iz svoje svakodnevice, ali ne zato da bi bile netko drugi, nego zato da kristalno jasno izraze onaj dio svoje osobnosti zbog kojeg će se osjećati bolje. Moj je jedini uvjet da imaju više od 40 godina i da su pozitivnih razmišljanja. Nije bitno što su po zvanju i zanimanju i jesu li se ostvarile u poslu. Dapače, one, recimo to tako, ‘nevidljive žene‘ poklonit će vam najljepši osmijeh - objašnjava Kristina.

Prijavljuju joj se žene od četrdesetih do devedesetih godina, ili ih prijavi netko drugi - ponekad su to kćeri koje prijavljuju svoje mame kao uzor, unuke koje inspiriraju njihove bake, ponekad su to žene koje svoje prijateljice prijavljuju jer pomažu drugima...

- Fotografije u studiju u Mallu snima moj prijatelj Marko Bolić, koji radi u Kliničkom bolničkom centru Osijek, a fotografijom se bavi kao hobijem. Budući da mi je želja u svoj projekt uključiti lokalne mikro, male i srednje poduzetnike, drago mi je da su mi se već na početku pridružile osječka modna tvrtka Mako i dizajnerica nakita Sanja Račić, vlasnica obrta Allunga. Dogovaram i druge suradnje, drago mi je da su Essekerke prepoznate kao hvalevrijedan projekt. Važno mi je, naime, kroz Essekerke promovirati Osijek i njegove divne ljude, cijeli grad s osmijehom.

Kristinin je osmijeh na početku i na kraju svake priče u Essekerkama, među kojima baš svaka, uvjerena je, ima zanimljiv detalj iz života koji ju čini posebnom. Kakva je i Kristina Vajda.