Objavljeno 6. svibnja, 2021.
Psihologinja Iva Jularić: Osobito je teško onoj djeci koja žive u već narušenoj obiteljskoj dinamici
Već više od godinu dana živimo u okolnostima koje uvelike diktira koronavirus i cijeli naš život i svakodnevica podređeni su toj globalnoj pošasti koja je poremetila sve - od rada od kojega živimo, zabave uz koju se opuštamo do međuljudskih kontakata. Najranjivija skupina su djeca koja će posljedice pandemije sigurno osjećati, upozoravaju stručnjaci, i kada ona prođe, posebice zbog promjena u školovanju.
Odjel za mentalno zdravlje djece i mladih Nastavnog zavoda za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar" upozorava kako se kod djece sve više razvija anksioznost, tjeskoba, a nije im strana ni depresija. Djeca se samoozljeđuju, više imaju suicidalne ideje i razrađene planove za to, a samodestrukcija se ogleda i u tome da inače odlični učenici sada padaju razrede. UNICEF pak upozorava da su gotovo svi pokazatelji koji mjere razvoj djece i adolescenata nazadovali tijekom pandemije koronavirusa, što bi moglo imati trajne posljedice za cijelu generaciju.
Iva Jularić, psihologinja u vinkovačkoj Općoj županijskoj bolnici, slaže se kako su djeca u opasnosti i drži kako nisu lišena utjecaja pandemije, no one prave posljedice na njihovo mentalno zdravlje vidjet će se kako se pandemija bude približavala kraju.
- Koronakrizu osjete djeca svih dobi, ponajviše osnovnoškolci i srednjoškolci, jer pandemija ometa zadovoljavanje temeljnih razvojnih potreba kao što je socijalna interakcija s vršnjacima. Mnoga djeca teže se snalaze s promjenom u nastavi, teško im je pratiti novi oblik, često im nema tko ni pomoći i stoga im je svakako bolja nastava uživo - kako zbog kontakta s nastavnicima koji će im lakše pojasniti gradivo tako i zbog kontakta s prijateljima - kaže Iva Jularić, dodavši kako veliku ulogu ima i drukčije funkcioniranje obitelji, manje obiteljskih druženja, kontakata i slično. Pojašnjava kako bi djeca koja su inače sklona anksioznosti sada mogla biti još anksioznija, pojačano reagiraju na određene strahove, prije svega to su sada najviše strahovi od bolesti, od zaraze, strah za članove svoje obitelji. Uza sve to, zbog brojnih zabrana djeca su u manjoj prilici razvijati svoje socijalne vještine kao i zadovoljavati emocionalne potrebe u odnosima s vršnjacima, a osobito je teško djeci koja žive u narušenoj obiteljskoj dinamici jer su im smanjene mogućnosti odlaska u školu, na trening ili neko drugo mjesto koje im je svojevrsno utočište.
- Važno je odgovoriti si na pitanje - kako se nositi s pandemijom? Nema nekog posebnog lijeka kako ublažiti njezine posljedice, ali za djecu su jako važni obiteljski odnosi i njihovo produbljivanje, omogućiti im kontakt s vršnjacima, aktivnosti i hobije, što manje ih izlagati vijestima i pokušati svoju zabrinutost ne prenositi na njih - savjetuje Iva Jularić i podsjeća kako djeca u sve ranijoj dobi postaju anksiozna i to je trend koji traje već godinama, no dobro je da roditelji, stručnjaci, djeca i mladi sve ranije i uspješnije prepoznaju probleme mentalnog zdravlja i spremnije traže pomoć i podršku, a to je ohrabrujuće.
Miroslav Flego
POSLJEDICE ĆE SE TEK OSJETITI
Za 168 milijuna školaraca diljem svijeta škole su zatvorene gotovo godinu dana, a to je samo jedna od ozbiljnijih posljedica pandemije s kojima se ova, jedna od najosjetljivijih skupina društva, svakodnevno suočava. Nastava na daljinu, ograđena igrališta na kojima je bilo zabranjeno igrati se, prestanak sportskih treninga i natjecanja, zabrana međusobnog posjećivanja i izostanak bezbrižnog igranja zasigurno će ostaviti posljedice na njihovo djetinjstvo. "Novonormalno" u njihovim očima ne izgleda baš najbolje. Djeca su to, lako se naviknu - pomislit će mnogi, no što kad se ova situacija počne odražavati na njihovo mentalno zdravlje i emocionalni razvoj?