Sunce kroz guste oblake koji su se nadvili u ožujku nad hrvatskim rukometom nakon neplasmana na Olimpijske igre, sada se ipak nazire nakon okupljanja i tri odigrane u EHF Euro cupu.

Pomlađena hrvatska rukometna reprezentacija dvaput je svladala Slovačku u Varaždinu (32:24, 26:23), i u subotu odigrala prilično izjednačenu utakmicu s najjačom postavom Mađarske, koja je u Veszpremu slavila 26:22. Preostaje još susret sa Španjolskom, negdje u lipnju, koji je trebao poslužiti u sklopu priprema za Olimpijske igre. Nažalost, naši rukometaši Tokio će vidjeti samo putem malih, i onih još manjih ekrana.

Izbornik Hrvoje Horvat ovu je akciju iskoristio i za promociju svoga prvog pomoćnika. Ivano Balić našao se prvi put u ulozi pomoćnika izbornika. Vjerujemo da će Horvat-Balić kombinacija sada dobiti duže i čvršće povjerenje. Nije se jednom dogodilo u hrvatskom rukometu da zaključimo kako je pronađena dobitna kombinacija na klupi, pa da iznenada, bez nekog argumentiranog objašnjenja, stožer doživi promjene.

No, Horvat je, od funkcioniranja i kompatibilnosti s Balićem, mnogo više saznanja dobio u igračkom kadru. Tražio je u prvom redu igrače koji mogu igrati u oba smjera. Želio je proširiti kadar, najviše pronaći nove igrače na poziciji pivota, koji mogu odgovoriti zahtjevima i u napadu i u obrani. Prava je šteta što protiv Mađara zbog ozljede nije igrao Leon Šušnja. Protiv Slovaka igrao je u sredini obrane, Mađarska bi donijela potvrdu jesmo li našli Musinog nasljednika. No, slične karakteristike ima i Tomislav Kušan, pivot Eurofarm Rabotnika, a nameće se i mladi Veron Načinović, koji već sada ima pristojnu minutažu u Pivovarni Laško. Dodajmo tome da smo sigurni kako se Horvat nije odrekao Marina Marića, a da će ozlijeđeni Marin Šipić, kojeg je izbornik vodio u NEXE-u, morati pod hitno u PPD Zagrebu zaigrati i u obrani, ako želi postati i među najboljim pivotima svijeta, onda je jasno da tu sada imamo širinu za odabir. Isprofilirao je Horvat i lijeva krila gdje i Mandić i Mihić mogu dati bitne obrambene uloge, na desnom vanjskom Šebetiću i Martinoviću pridružio se i mladi Maraš, a na desnom krilu Čupića će još neko vrijeme držati dok se ne dokažu prije svih najmlađi među njima Fran Mileta, ali i Matanović u NEXE-u, ili Božić-Pavletić koji je u Bundesligi u Goppingengu. Premda ih nije bilo, dakako da Horvat računa na Duvnjaka i Cindrića (da li i na Karačića nap.a), koji će i dalje biti lideri, ali ne smije se dogoditi da o njima isključivo ovisi izgled reprezentacije. Širinu na srednjem imamo i u Pavloviću, Tinu Lučinu i Gadži. Od njih moramo odabrati maksimalno trojicu. Nepotrebno je imati četvoricu srednjaka što je bio, primjerice slučaj na olimpijskim kvalifikacijama.

I tu dolazimo do najvećih upitnika koji su još trenutačno preostali. Tko su nam prvi vratari i tko će biti lijevi vanjski? Bez pravog pucača slijeva u rukometu je to kao da ideš u javnu kuću bez one stvari. Mamića i Šarca ovaj put nije bilo zbog ozljede. Jaganjca zbog izolacije. Računa li na Antu Kuduza? Voljeli bismo da već sada Horvat ima jasan stav po pitanju lijevog vanjskog. Slično je i među, ili ispred vratnica. Je li Pešić definitivno "broj jedan"? Tko će uz njega? Car, Filip Ivić? Možda može još i Šego? Pitanja bez odgovora još ima. Ali i dovoljno vremena za pronalazak rješenja.