Piše: Danijel MIKLIĆ

Dok je većina njihovih suvremenika iz Engleske pokušavala zvučati kao da su iz Memphisa, Big Star, grupa bjelačkih memfiških mladića početkom 70-ih godina prošloga stoljeća oduševljavala se harmonijama The Beatlesa te rifovima i žestinom ranih The Kinksa i The Whoa. Njihove su snimke bile mješavina britanskog popa, The Byrdsa i mainstream produkcije, s primjesama glam i garažnog rocka uz neizbježni country-soul zvuk Memphisa. Ta osebujna smjesa stilova, kao i prihvatljive skladbe, pretvorili su Big Star u heroje kasnijih sastava: The Dream Syndicate i R.E.M. smatrali su ih velikim uzorima, The Replacements i The Jayhawks nazvali su svoje pjesme po grupi ili nekom od njezinih članova, Bangles, The Afghan Whigs, Wilco i bezbroj drugih bendova obradili su njihove brojeve, a The Posies i Teenage Fanclub doslovno su prekopirali njihov zvuk.

Alex Chilton sa 16 godina bio je pjevač The Box Topsa, koji su 1967. pjesmom “The Letter” zasjeli na prvo mjesto američke top-liste, tako da je sa 21 bio lokalna legenda i estradni veteran. U potrazi za novim projektom prihvatio je poziv svog prijatelja iz djetinjstva Chrisa Bella da se pridruži grupi Icewater, u kojoj su svirali i basist Andy Hummel te bubnjar Jody Stephens. Četvorka je ubrzo preuzela ime od lokalnog lanca supermarketa i tako su 1971. rođeni Big Star. Otprilike u isto vrijeme lokalni producent John Fry odlučio je pokrenuti etiketu čiju je osnovu predstavljao studio Ardent te se dao u potragu za novim izvođačima. Big Star su se nametnuli kao najveća nada te su ušli u studio i 1972. snimili svoj nastupni album.

U emocionalno uvjerljivim pjesmama koje su se našle na sjajnom prvijencu optimistična naslova “#1 Record” primjetni su raznoliki utjecaji: opušteni blues-rock ugođaj (“Feel”), gotovo evergrinski intonirana “The Ballad of El Goodo”, zvečeći gitaristički zvuk The Byrdsa (“In the Street”), folkom ozračena “Thirteen”... Ničeg revolucionarnog nije bilo na “#1 Record”, no umijeće kojim je plovio između raznolikih stilova poslužilo je kao model mnogim sljedbenicima Big Stara. Vrlo brzo nakon objavljivanja albuma u grupi su se počele pojavljivati trzavice. Bell je, naime, želio da ostanu studijski projekt, a Chilton je preferirao turneje. Osim toga, Bell je imao problema s deprimirajućim raspoloženjima, koja su se pojačala u trenutku kada je počeo shvaćati kako Chilton postaje dominantna ličnost benda te ih je napustio tijekom priprema za idući album.

U formatu trija Big Star snimili su “Radio City” (1974.), još jedno izvrsno ostvarenje, koje je označilo zaokret prema sirovijem, manje uštimanom zvuku. Ipak, ispod te promjene u ambalaži je pjesama ne toliko radikalan pomak koliko zapravo ponavljanje formule prvijenca, samo s manje poliranja, a najbolji je primjer veličanstvena “September Gurls”, ispod čijih je grubih gitarskih rifova neizbrisivo svijetlio britpop senzibilitet, koji je uprezao Chiltonov divlji autorski potencijal. Još “beatlesoidnija” bila je odlična “She’s a Mover”, međutim, taj je zvuk 1974. bio već nekoliko godina izvan mode.

To što nisu išli ukorak s vremenom nije bio najdublji problem Big Stara. Iako su bili obasuti sjajnim kritikama, pratila ih je nesreća s diskografskim tvrtkama, koje su se redovito prestrukturirale ili odlazile u stečaj u trenutcima kada je trebalo promovirati i distribuirati njihove ploče. Razočaran time što njihove umjetničke vrline ne osiguravaju komercijalni uspjeh, grupu je napustio i Hummel. Usprkos tome, Chilton i Stephens su s gostujućim glazbenicima (Jim Dickinson, Steve Cropper...) započeli rad na novom albumu. Prije nego što je album dovršen, propao je Ardent, tako da je također sjajna i mračnija ploča, naslovljena “Third” i/ili “Sister Lovers” (vrhunci su “Holocaust”, “Nightime” i predivna “Kanga Roo”), kao svojevrsna kronika posljednjih dana Big Stara, prvi put objavljena tek 1978., i to isključivo u Velikoj Britaniji. U sljedećim je desetljećima postalo jasno kako je ta nesretna memfiška grupa jedan od najutjecajnijih bendova u povijesti rock’n’rolla, čija su tri albuma ključan preduvjet za renesansu američkog rocka 80-ih.