Vrtni sljez (alcea rosea) cijenjen je zbog krupnih cvjetova, visoka rasta i dugotrajne cvatnje, koja traje sve do rane jeseni. Riječ je o višegodišnjoj biljci koja se, međutim, u hortikulturi uzgaja kao dvogodišnja jer nakon druge godine znatno slabije cvjeta. Cvjetni gorostas, koji doseže visinu i do tri metra, cvate od sredine lipnja sve do listopada, ovisno o kultivaru i klimi. Bijeli, ružičasti, crveni, ljubičasti ili nježnožuti veliki ljevkasti cvjetovi, jednostruki ili puni, raspoređeni su zavojito na snažnoj šupljoj stabljici, a otvaraju se odozdo prema gore. Rado ih posjećuju pčele, bumbari i drugi kukci. Sljez najbolje uspijeva na sunčanom staništu na zaštićenu mjestu, primjerice uza zid ili uz plot, za koji se visoke stabljike pune cvjetova lako mogu privezati, na rahlu umjereno vlažnu vrtnom tlu pognojen kompostom. Pogoduje mu cvjetna gredica pod krovom, gdje po lišću ne pada kiša, jer se tada rjeđe javlja sljezova hrđa. Zbog svoje visine, brza rasta i bujnosti sljez, koji je nekad bio neizostavan dio svakog seoskog vrta, u prvim godinama oblikovanja vrta, ne samo seoskog nego i gradskog, može jako dobro privremeno zamijeniti grmlje dok ono ne naraste i preuzme svoju ulogu.

Uzgaja se iz sjemena, a sije se od proljeća do kraja ljeta, može i prije u posude ili izravno na otvoreno. Prve godine razvija samo lisnatu rozetu s malim listovima. Druge godine razvija mnogo veće listove i tijekom ljeta potjera visoku cvjetnu stapku (i više od dva metra) i obilno cvate velikim cvjetovima – novi cvjetovi stalno nastaju na vrhu biljke. J.Kn.