Uskoro, točnije, 30. svibnja, proslavit ćemo Dan državnosti. Taj datum obuhvaća sve elemente hrvatske državnosti, pa tako i državnost suvremene Hrvatske. Ustrajavali su na tom datumu i iz Vlade zagovarajući da se taj blagdan, nakon dva desetljeća, ponovno slavi 30. svibnja, na dan kada je 1990. konstituiran prvi višestranački Sabor i kada je Hrvatska simbolično raskinula s komunizmom.
MJERENJE DOMOLJUBLJA
Naime, od 2001. godine, odlukom tadašnje koalicijske vlasti premijera Ivice Račana, Dan državnosti slavio se 25. lipnja, a 30. svibnja postao je Dan Hrvatskog sabora. No taj veliki dan, jedan od najvažnijih datuma u hrvatskoj povijesti uopće, nažalost, slavit ćemo u iznimno izazovnim i kriznim vremenima, pa bi to trebalo činiti domoljubno osviješteno, jer se u posljednje vrijeme čini kako nam svima domoljublja i uopće povjerenja i odgovornosti poprilično nedostaje. O tome je još u studenome prošle godine, na vrhuncu drugog vala pandemije, govorio i premijer Andrej Plenković. "Borbu protiv koronavirusa temeljimo na povjerenju između građana i države... Danas je čin domoljublja ponajprije osobna odgovornost svakog od nas i pridržavanje svih epidemioloških mjera. Time štitimo jedni druge i iskazujemo brigu za ostale članove zajednice, osobito za one najugroženije među nama", izjavio je Plenković. No ima i onih koji ga nisu baš slušali, jer događa se sve i svašta.
Inače, gotovo polovina Hrvata smatra se velikim domoljubima. Ali takav rezultat, prema većini istraživanja, suprotan je kritikama koje svakodnevno izražavaju na račun svoje zemlje i njezinih institucija. Zato, znamo li uopće što je domoljublje? U rječniku hrvatskog jezika stoji kako je domoljublje pojam koji označava "ljubav prema domovini". Ipak, za svakoga Hrvata domoljublje je i nešto drugo, tumače ga više ili manje drukčije. Domoljublje znači da živimo u domovini, da ju volimo i da se trudimo da nam svima bude dobro, smatraju jedni, a drugi misle da domoljublje znači voljeti svoju domovinu i svoj grad, ali i voditi se vlastitim interesima.
Profesor povijesti Tvrtko Jakovina smatra kako je domoljublje u Hrvatskoj dijelom prigodničarsko. Zastava, himna, grb... samo su neki od službenih detalja kojima se dočarava domoljublje. Nacionalni ponos pomaže hrvatskom napretku, kažu pak istraživanja. A možemo i ovako: Hrvati domovinu vole i zato ju spremno kritiziraju, ali puno je i onih koji se "busaju u domoljubna prsa" dok pune vlastite novčanike! Ili: pravi hrvatski domoljubi "pošteno plaćaju porez državi, žive ovdje i rade ovdje", kažu jedni. Drugi pak misle da su pravi domoljubi oni koji "imaju male prihode i puno rade, a ne oni koji viču ja sam Hrvat". Bilo kako god, čini se kako je domoljublje ipak nemjerivo i odgovor na pitanje koji narod najviše ljubi svoju domovinu jednostavno ne postoji.
Ugledni dopisnik iz više svjetskih metropola, a najduže iz Pariza, publicist i diplomat Mirko Galić također se u jednoj od svojih objava zapitao "kako danas mjeriti domoljublje ako ne uspješnim radom za Hrvatsku". Galić u svom eseju objavljenom u jednim našim novinama, između ostalog, navodi: "Domovina je Hrvatima stoljećima bila nadomjestak za državu, ali 30 godina poslije - ili će Hrvatska pripadati svima koji u njoj žive ili će svi njeni budući predsjednici morati i dalje uvjeravati da je patriotizam pozitivna vrijednost ako se ne zloupotrebljava... Izveden iz latinske riječi patria (domovina), pojam patriotizma izražavao je - i izražava i dalje - i odnos pojedinca i kolektivni odnos prema domovini, ali uključuje i svekolike borbe koje su se za domovinu vodile, posebno one velike borbe koje su se dobivale. Zato pred patriotizmom treba najprije stati, dobro razmisliti i onda zaključiti što s njim... U memoarskoj knjizi ‘Domovina‘ hrvatsko-američki profesor Mirjan Damaška s izrazito nacionalnih pozicija opominje da ‘patriotizam može metastazirati u nesnošljivi nacionalizam i biti nehuman‘", podsjeća Galić, dodajući: "I učeni ljudi, povjesničari, imaju velike muke kad moraju odrediti moderne sadržaje patriotizma; u ritmu u kome živi današnji svijet, povijest postaje dosadna, pogotovo ako se ne zna dobro objasniti... Jer, patrioti su ljudi koji vole svoju zemlju, svoju državu, svoju naciju; kao svi zaljubljeni ljudi, vole toliko sve na svojoj dragoj domovini da vole i njene slabosti... Tako je to manje-više i kod drugih naroda i njihovih država: patriotizam se formira u slojevima i izražava ritualima, zastavom, himnom, rukom na srcu (i novčaniku)... Titov general i opozicionar Franjo Tuđman pokupio je - i okupio - domoljubnu energiju pod jednu zastavu, hrvatske borbe, prvo političke, a onda i vojničke, za novu, demokratsku hrvatsku državu. U širokoj fronti nalazili su se domoljubni izdanci različitih hrvatskih tragedija koji su se uključili u hrvatski državotvorni pokret s ne baš istih pozicija, i s drukčijim planovima. Vođa cijelog državotvornog pokreta procijenio je dobro da u neprijateljskom okruženju nema nikakve šanse na uspjeh, ako prije toga ne pomiri Hrvate različitih iskustava i uvjerenja. Imao je zbog toga problema kod kormilarenja, ali je držao kormilo čvrsto u ruci, u maniri nekadašnjeg generala. Tuđman je, ipak, više vladao frakcijama unutar HDZ-a nego što su one vladale njime", pisao je Galić. Inače, kad je riječ o predsjednicima, koje i Galić spominje, aktualni Zoran Milanović još je, primjerice, prigodom polaganja prisege izjavio da će zastupati "patriotizam zasnovan na Ustavu i ljudskosti, a ne na mitovima i traumama". Drži li se toga - prosudite sami!
KENNEDYJEV POUČAK
Vratimo se malo u svijet. Kad je prije više od pola stoljeća, prigodom polaganja zakletve kao 35. predsjednik SAD-a, John F. Kennedy u svom inauguracijskom govoru rekao "Upitajte se ne što vaša domovina može učiniti za vas, nego što vi možete učiniti za svoju domovinu", ta se rečenica duboko urezala u kolektivno pamćenje ne samo Amerikanaca nego i mnogih ljudi diljem svijeta. No koliko te slavne Kennedyjeve riječi znače danas, dobro je pitanje i za SAD i za cijeli svijet. Pitanje je i koliko se Hrvati uopće sjećaju spomenutih riječi, a još je veće pitanje što je Hrvatima, zapravo svim građanima RH, domovina, a time i domoljublje, posebice danas, nakon 30 godina samostalnosti i neovisnosti. Zapravo je pitanje i kako se danas u Hrvatskoj tretira domoljublje, a kako nacionalizam, što se nerijetko kod nas poistovjećuje i isprepleće u javnom govoru, posebice kada su neke drame, problemi, kad se s tim povezuje država kao takva, njezina uloga, odgovornost, demokracija. Lako se, naime, mnogi, ponovimo, domoljubljem "busaju u prsa junačka", među ostalima i oni koji uzvikuju pozdrav "za dom spremni", hvale se svojim "osjećajem za naciju" a da nemaju blage veze što ti pojmovi znače ili, ako znaju, onda manipuliraju domom, domoljubljem, nacijom, državom.
Zato domoljubni i nacionalni naboj svako malo eksplodira u neugodnim situacijama, kojima svakodnevice svjedočimo. Jer svi su domoljubi kad nešto traže i zahtijevaju od države, a kad to ne dobiju, onda galame i prozivaju državu da se ne brine, da je loša, da ne vodi računa o svojim domoljubima, proziva se vlast da je udvornička, a ne domoljubna, usput prozivajući, primjerice, i Srbe da ne priznaju RH svojom domovinom, što većim dijelom nije točno.
Što se domoljublja tiče, i izvanredni profesor na Odsjeku za sociologiju Hrvatskih studija u Zagrebu Renato Matić navodi: "Najbolja definicija domoljublja jest odgovor na pitanje u kakvom društvu želim živjeti i u kakvom društvu želim da mi odrastaju djeca. Domoljublje se ne ostvaruje govorom, simbolima, nego činjenjem dobra. Tko dobronamjerno i odgovorno živi, poštujući ljude oko sebe, istinski je domoljub, a domoljublje je ako se ne iscrpljuje u navijanju za nogometnu reprezentaciju i sve te nacionalne ‘heroje‘, ako nije ‘mužnja‘ države i građana gdje god se stigne, od neplaćanja poreza do korištenja prava koja nam ne pripadaju", kaže Matić. U tom kontekstu (korisno i uoči predstojećih lokalnih izbora) ekonomist Ljubo Jurčić jednom je istaknuo: "Razvoj svake države temelji se na dva osnovna elementa - na teritoriju i stanovništvu. Svako smanjivanje broja ljudi, osobito kad nismo gusto naseljeni, suprotno je domoljublju. Domoljublje je svako ponašanje i akcija koji podižu standard i sigurnost građana te ugodnost života u Hrvatskoj. Očituje se po dobroj politici kojom se gradi država i podiže kvaliteta života, po ponašanju pojedinaca koji pošteno obavljaju svoje poslove ne samo u svom nego i u interesu društva."
Uzimajući sve u obzir, i prošlost, i sadašnjost, i budućnost, uputnim se čini iznova se vratiti Tuđmanovoj ideji povjerenja. Drugim riječima, u modernoj Republici Hrvatskoj u modernoj Europskoj uniji, bez obzira na aktualnu koronakrizu, novo hrvatsko domoljublje poprima šire značenje "povjerenja i odgovornosti", posebno u vremenu trećeg desetljeća 21. stoljeća, u digitalnom dobu globalne umreženosti i interesa modernog doba, koliko političkih toliko i ekonomskih.
Piše: Damir GREGOROVIĆ
I Hrvati i Europljani...
Zastupnik HDZ-a Marko Pavić prošlog je tjedna objasnio na što se odnosi Nacionalni plan oporavka i otpornosti. Programom oporavka došao je i do domoljublja i njegova aktualnog značenja. “Danas se domoljublje, uz sve što simbolizira državnost, radi na način da osigurate sredstva u Bruxellesu, da se izborite za naš interes, da osigurate stabilnost radnih mjesta, kreditni rejting, socijalnu inkluziju i borbu protiv siromaštva, a vlada Andreja Plenkovića pokazala je da zna dobiti sredstva i da ima kreativnost te da zna ta sredstva iskoristiti”, ustvrdio je Pavić.
Pitanje je kako se danas u Hrvatskoj tretira domoljublje, a kako nacionalizam, što se nerijetko kod nas poistovjećuje, posebice kada su neke drame, problemi, kad se s tim povezuje država...
MIRKO GALIĆ: I učeni ljudi, povjesničari, imaju velike muke kad moraju odrediti moderne sadržaje patriotizma; u ritmu u kojem živi današnji svijet, povijest postaje dosadna, pogotovo ako se ne zna dobro objasniti...
DR. SC. MARIO JAREB Povjesničar, znanstveni savjetnik na Hrvatskom institutu za povijest
Doprinos boljitku
Ljubav i odanost prema domovini kao društvu koje povezuje određenu skupinu ljudi nadilaze uske interese pojedinaca i važan su element društvene izgradnje, njegove kohezije. Domoljublje, ili njegova istoznačnica patriotizam, u tom smislu nadilazi uske osobne interese, potiče suradnju i oblikovanje interesa cijeloga društva, pa samim tim i omogućuje društveni napredak - kaže dr. sc. Mario Jareb, znanstveni savjetnik na Hrvatskom institutu za povijest u Zagrebu, te dodaje:
- Domoljublje nije nipošto suprotstavljeno demokraciji i demokratskim vrijednostima, ono ne potire interese i slobode pojedinaca i društvenih skupina. U pluralističkom društvu ono može poticajno djelovati na harmoniziranje različitih interesa i potreba u društvu s obzirom na ideal izgradnje jakog i ponosnog društva, odnosno naroda-nacije i njegove države. Pritom treba naglasiti da Hrvatska i hrvatski narod, kao uostalom ni ostale države i narodi srednje i istočne Europe, nisu usporedivi sa zapadnoeuropskim nacijama-državama. Slijedom povijesnog razvitka i shvaćanja pojam nacije nije u srednjoeuropskom i istočnoeuropskom prostoru istovjetan s državom, odnosno državnim granicama. Pojam hrvatske nacije prema tom shvaćanju obuhvaća sve etničke Hrvate gdje god oni živjeli, kao što su svi Mađari članovi mađarske nacije ili svi Srbi srpske. Zbog toga uz pojam domoljublja kao ljubavi prema domovini treba istaknuti i pojam rodoljublja kao pojam ljubavi i odanosti prema vlastitom narodu - u hrvatskom slučaju hrvatskom narodu bez obzira na to gdje on živio. Pojam političke nacije u zapadnoeuropskom smislu značio bi da su svi građani Republike Hrvatske pripadnici hrvatske političke nacije, odnosno politički Hrvati bez obzira na svoju etničku i/ili vjersku pripadnost. To u stvarnosti kod nas i, rekao bih, drugdje u Srednjoj i u Istočnoj Europi ne funkcionira. Iako sljedeća tvrdnja nije politički korektna, na temelju javnog ponašanja njihovih izabranih predstavnika i pripadnika društvene elite, držim kako se, primjerice, većina Srba u Hrvatskoj prema državi u kojoj živi ne odnosi domoljubno. Njihovo srpsko rodoljublje očito je puno jače od mogućih domoljubnih emocija. Nema dvojbe da ima Srba u Hrvatskoj, u najmanju ruku, onih desetak tisuća hrvatskih branitelja, koji su u svakom smislu te riječi hrvatski domoljubi i na svaki način pridonose boljitku hrvatske domovine.
Gledajući širu sliku, što bi domoljublje trebalo podrazumijevati danas?
- Da bismo na to pitanje mogli odgovoriti, morali bismo imati jednoznačnu definiciju pojma domoljublja, u hrvatskom slučaju, s obzirom na ono već navedeno, i rodoljublja, no, nažalost, takve definicije nema. Nema dvojbe da pojam domoljublja podrazumijeva ljubav prema domovini, odanost i spremnost na sudjelovanje u izgradnji njezina napretka, no nema jednoznačnih naputaka što svaka od tih stavki podrazumijeva, odnosno kako se treba voljeti domovina i na koji način pridonositi njezinu boljitku. Zbog toga je teško govoriti o ispravnom ili neispravnom patriotizmu, to više što se kontekst vremena u kojemu živimo mijenja, pa nešto što smo svi, ili velika većina, možda do jučer smatrali neupitnim danas je predmet propitivanja. Držim da je važan osjećaj da je netko domoljub, makar u nekom trenutku neki od aspekta toga poimanja domoljublja nije općeprihvaćen kao vrijednost i kao nešto korisno za boljitak domovine.
Domoljublje, populizam, nacionalizam... Kako mjeriti domoljublje, da se tako izrazim...?
- Oduvijek je bilo teško odgovoriti na takvo pitanje. Postoji li neka općeprihvaćena mjera koja bi omogućila da se takvo što izmjeri? Držim da ne postoji, to više što je u temelju riječ o emocijama, a ne o kategoriji kojoj bi se mogli dodijeliti neki proizvoljno određeni bodovi. Pritom ni jedan od pojmova koji ste naveli u pitanju ne isključuju jedan drugi. Netko istodobno može biti i domoljub, i populist po svojemu političkom načinu djelovanja, i nacionalist. Posljednja dva pojma nisu nužno ni pozitivna ni negativna, nego ovise o konkretnom djelovanju pojedinaca i skupina koje možemo označiti populistima i/ili nacionalistima.
Domoljublje i aktualna pandemija i koronakriza? Plenković kaže da su "osobna odgovornost i pridržavanje svih mjera danas čin domoljublja"...
- Bez obzira na to što tko mislio o današnjoj vladi, ona ima demokratski legitimitet i ima pravo govoriti u ime šire društvene zajednice. Pandemija i koronakriza su po posljedicama koje su dosad vidljive ostavile dubok i nadasve razarajući trag u našem društvu, pa je borba s tim pojavama i posljedicama stvarno nacionalno, domoljubno, pitanje broj 1. Uspjeh izlaska iz duboke krize koje su te pojave izazvale u cijelome svijetu ovisi upravo o tome, o odgovornom ponašanju odnosno o svijesti o probitcima hrvatskoga društva u cjelini, a upravo je to u temelju domoljublja. Zbog toga Plenković nije pogriješio kada je to rekao.
Mnogi su patrioti kad nešto traže i zahtijevaju, a kad to ne dobiju, onda prozivaju državu, vlast, vladu... Vaš komentar na sve to?
- Takvi se pozivaju na domoljublje, no njihov čin pokazuje da to nisu. Tu je riječ o sebičnosti, a često i o mentalnom sklopu naslijeđenom iz komunizma prema kojemu je država za sve odgovorna i njezina se uloga svodi na dijeljenje bez rada i odgovornosti. Domoljublje nije uvjetovano takvim, gotovo trgovačkim, odnosom, nego sviješću o pripadnosti jednoj široj zajednici koja je istodobno sigurno utočište za pojedinca, ali i zajednica koja nije moguća bez doprinosa pojedinca. Prema tome je uspjeh zajednice i uspjeh svakog pojedinca i nije slučajno da su brojna uspješna društva upravo društva snažnog identiteta i domoljubnog shvaćanja.
Je li došlo vrijeme za novo hrvatsko domoljublje? Ako jest, kakvo bi ono trebalo biti...?
- Vrlo je dvojbeno što bi pojam novog hrvatskog domoljublja trebao značiti. Nema dvojbe da je ono što bismo mogli nazvati domoljubnim sadržajem podložno promjenama i uvjetovano je konkretnim kontekstom u kojemu je hrvatsko društvo. Svakako je izražavanje domoljubnih stajališta bilo u tom smislu drukčije u doba Stjepana Radića ili prije njega Ante Starčevića negoli u doba Domovinskoga rata ili danas.
U osnovi je ipak riječ o istom idejnom i vrijednosnom setu koji se temelji na ljubavi prema domovini kao okviru hrvatskoga društva i potrebi da se taj okvir jača i čuva kako bi istodobno pomogao svim članovima društva u ostvarenju njihovih pojedinačnih i skupnih interesa. Držim da su to temeljna i nepromjenjiva načela na kojima je domoljublje počivalo, počiva i na kojemu će počivati. (D.J.)
PROF. DR. SC. DINKA ČORKALO BIRUŠKI Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
Zemlja smo niskog povjerenja u institucije
Kako definirati domoljublje, napose što danas znači biti domoljub u kontekstu demokracije i sloboda koje uživamo i na koje se svi pozivamo, i koliko su različiti domoljublje u ratu i domoljublje u miru... pitali smo prof. dr. sc. Dinku Čorkalo Biruški sa Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu?
PAROLAŠKO INAĆENJE
- Krenut ću od kraja vašega pitanja: patriotizam u ratu i miru je bitno različit po tome što se u ratu domovina brani, a u miru domovina gradi. A kada gradimo domovinu, ako je gradimo razumijevajući i prihvaćajući demokratski ustroj, tada to znači stvarati preduvjete za to da se svi koji žive u našoj domovini osjećaju dobro.
Domovinu stoga možemo razumjeti kao mjesto koje je dom, kako to i kaže hrvatska inačica pojma patriotizma. A dom čine ljudi koji žive zajedno. U tom smislu je pojam domoljublja najbliži onomu što suvremena društvena znanost naziva ustavnim patriotizmom. Naime, naša lojalnost domovini, dakle zemlji u kojoj živimo, ne treba biti zadana idejom krvi i tla, nego idejom općega dobra za sve građane, zagovaranjem građanskih sloboda i poštovanjem zakona. Ni više ni manje. Pod tim je vidom izraz istinskoga i daleko većega domoljublja platiti porez, postupati po zakonima, prokazivati i aktivno onemogućavati klijentelizam i korupciju nego mahati zastavama, stavljati ruku na srce i deklamirati da smo domoljubi. Domovina nije privatna prćija, ona je res publica - opće dobro!
Gledajući širu sliku, od Tuđmanove ideje pomirenja do današnjih još uvijek spornih mišljenja o, primjerice, “domoljubnom” pozdravu ZDS, jesmo li i u kojoj mjeri osvijestili domoljublje/patriotitzam, poimamo li ga na ispravan način ili oko toga i dalje lutamo...?
- Dopustite da nastavim sa svojom analogijom domovine i doma. U vlastitom ćemo se domu truditi da se svi ukućani dobro osjećaju, da su zadovoljene njihove potrebe, da jedni drugima pokazujemo naklonost, odanost i brigu, odrasli u domu vode računa da najslabiji - djeca i stariji - imaju sve što trebaju i da su zaštićeni, a odgovornost za zajednicu raspoređena je u skladu s ulogama. Ako od domovine želimo napraviti dom, a pojam domoljublja na to poziva, onda je ne možemo graditi tako da se neki osjećaju isključeno, da nam parolaško inaćenje zamuti sliku “povijesne zbiljnosti” te da se neopravdana velikodušnost u legalizaciji jednog povijesno jasno prokazanog pozdrava tumači presedanski i kao trajno važeći akt. Zato slijepi patriotizam, prema mojem sudu, treba ustupiti mjesto onome kritičkome, koji podrazumijeva da smo u stanju napraviti potreban otklon od loših politika i loših praksi i da upravo time pokazujemo odanost i ljubav prema domovini.
U jednom vašem prilogu za Magazin, iz rujna 2017., o sličnoj temi između ostalog ste kazali kako je patriotizam smirena ljubav, a ne opčinjenost vlastitom nacijom. Kako danas mjeriti domoljublje, da se tako izrazim, čime više, političkim probitkom ili ekonomskim, poslovnim uspjehom?
- Prema mojem je sudu najbolja mjera patriotizma - opće dobro. Taj metar općega dobra ima u sebi ugrađene ideje pravednosti, pravičnosti, jednakosti i ravnopravnosti, poštovanja prava i sloboda, zaštitu slabijih i raspodjelu odgovornosti. Ako ne izgrađujemo domovinu na tim načelima, gradimo stanište, a ne životnu zajednicu.
NEZADOVOLJSTVO UPRAVLJANJEM
Domoljublje i aktualna pandemija i koronakriza? Koliko su i osobna odgovornost i pridržavanje svih mjera danas čin domoljublja... Zašto neki unatoč golemoj pomoći države u koronakrizi još uvijek imaju skeptičan odnos prema državi, može li se i to svesti na manjak domoljublja u kriznim vremenima?
- Ono što drži društvo na okupu, posebno u vremenima krize, napose u krizi ovako epskih razmjera kojoj upravo svjedočimo - nije domoljublje, nego društveno povjerenje. Društveno je povjerenje ljepilo koje omogućava društvu da funkcionira - to što jedni drugima vjerujemo stvara temeljnu benevolentnost među nama, a iz toga proizlazi naša spremnost na suradnju i vjera da nećemo učiniti ništa što će nanijeti štetu onome drugome. To se bazično povjerenje na razini države pretače u povjerenje u institucije koje smo izgradili kako bi nam kao društvu služile i omogućavale da kao građani zadovoljimo svoje potrebe. Pod tim vidom, mi smo možda zemlja nabijenoga domoljubnoga zanosa, ali i zemlja kronično niskoga povjerenja, ponajprije u institucije te iste države za koju tvrdimo da je domoljubno volimo. Toj državi koja, kako kažete, pomaže u ogromnim količinama u koronakrizi, ujedno, od kada postoji, građani vrlo slabo vjeruju - Hrvatska je država kronično niskog povjerenja u ključne političke institucije! Da se razumijemo: Hrvatska ne pati od nedostatka općeg povjerenja ljudi prema ljudima. Dapače, i vrlo nedavno istraživanje financirano sredstvima Hrvatske zaklade za znanost koje je tim koji vodim proveo na temu oporavka društva nakon pandemije, pokazalo je da hrvatski građani misle da se ljudima općenito u principu može vjerovati. Ali ne misle da se može vjerovati važnim institucijama, poput Vlade, Sabora, pravosuđa ili političkih stranaka. Štoviše, građani slabo vjeruju i instituciji koja je, uz Vladu, najdogovornija za upravljanje krizom - Nacionalnom stožeru civilne zaštite. Nije valjda da je to zato što su građani generalno nepovjerljivi ili ne znaju procijeniti? A nije ni zato što su nezahvalni. To je zato ili uglavnom zato što građani nisu zadovoljni kako se krizom upravlja i to naši podatci također pokazuju - povjerenje u ključne institucije tijekom krize i dalje pada, a nezadovoljstvo upravljanjem raste. S druge strane, građani pokazuju veliku solidarnost s drugima, posebno s onima najranjivijima poput oboljelih od korone, starijih, siromašnih itd.
Ta će nam društvena solidarnost biti prijeko potrebna u nadolazećim vremenima oporavka. Na nama je kao odgovornim građanima da jednaku solidarnost i ponajprije odgovornost zahtijevamo i od naših upravljačkih institucija. (D.J.)