Ideja o raspadu Bosne i Hercegovine i obnovi krvoprolića na Balkanu, sadržana u neslužbenoj slovenskoj diplomatskoj inicijativi iza koje navodno stoji predsjednik Janez Janša, podgrijala je stare sukobe i političke nesporazume u regiji, opterećene nikada zacijeljenim ranama iz rata koji je završio prije više od 20 godina. Mnogi su sasvim razumno zaključili kako je riječ o perfidno bačenoj kosti koja bi Hrvatsku i njezino susjedstvo ponovno mogla zaviti u crno.

Odakle sporni dokument zapravo dolazi i tko je njegov stvarni autor, odnosno postoji li nekakav trust mozgova koji je radio na njegovoj izradi, nije sasvim jasno. Tajanstvenosti ove inicijative pridonosi i savršeno odabrani format neslužbenog i neobvezujućeg diplomatskog dokumenta koji formalno nema ni zaglavlja ni potpisa. U diplomatskoj praksi on se naziva aide-mémoire, note libre ili non-paper. Većina indicija govori kako je riječ o neslužbenom diplomatskom dokumentu koji je slovenski predsjednik Janez Janša navodno dostavio čelniku Europskog vijeća Charlesu Michelu još u veljači ove godine. U njemu se razmatra mogućnost "konačnog raspada Jugoslavije". Ako je vjerovati jednom od dvojice bošnjačkih članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željku Komšiću, slovenski predsjednik Borut Pahor je prigodom posljednjeg posjeta Sarajevu postavio pitanje: "Možete li se vi u BiH mirno razići?"

Najjasniji odgovor na ovo pitanje dao je član Predsjedništva BiH iz redova Bošnjaka Bakir Izetbegović upozoravajući pripadnike ostala dva konstitutivna naroda kako je, "ako bude rata, spreman stati ispred ljudi". Nema nikakve sumnje da je spominjući "ljude" mislio na Bošnjake. Pokušavajući glumiti mirotvorca, srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik je odgovorio kako je on za razliku od Bošnjaka protiv rata i da se zauzima za "mirni razlaz".

O čemu je zapravo riječ? Tajanstveni dokument razmatra mogućnost mirnog raspada Bosne i Hercegovine te ujedinjenje Republike Srpske i Srbije, odnosno Kosova i Albanije. Bošnjaci bi dobili majušnu, ali zato vjerski homogenu nacionalnu državu, koja ne mora u Europsku uniju, ako baš ne želi, jer joj ostaje na raspolaganju povezivanje s Turskom. Hrvatima se kao mamac nudi pripojenje Međugorja i okolice (s odbjeglom braćom Mamić ili bez njih, nije specificirano!), a, ako bi to Zagreb iz nekog razloga odbio, Zapadna Hercegovina bi mogla dobiti autonomni status, nalik onome kakav uživa Južni Tirol u granicama Italije. Slično bi prošao i sjeverni dio Kosova koji trenutno nadziru Srbi. Najluđi dio Janšinog plana jest pripajanje grčkog otoka Krfa Albaniji! Pretpostavljamo da je to ipak greška zaigranog kartografa. U sastav Velike Albanije navodno bi ušli dijelovi Srbije, Crne Gore i Makedonije, a granica bi bila uspostavljena na Vardaru. Čak i ako bi sve ovo prošlo bez ispaljenog metka (što je nevjerojatna opcija), ovakva rekompozicija Zapadnog Balkana vrlo vjerojatno bi dovela ruske vojne baze na nekoliko desetaka kilometara od Zagreba ili Dubrovnika, a za duše Bošnjaka bi se "pobrinule" Turska ili Saudijska Arabija. Opće relativiziranje granica bio bi opasan presedan za sve one luđake koji bi ponovno isukali sablje kako bi osvojili neku od izgubljenih povijesnih regija. Bio bi to korak od stotinu godina unatrag kada je riječ o Europi.

Na pitanje "zašto baš Janez Janša" i "otkuda Slovenija" u ovoj bizarnoj priči, odgovor se nazire u činjenici da Ljubljana od 1. srpnja preuzima predsjedanje Europskom unijom. Kako je to izgledalo kada je Slovenija posljednji puta sjedila na toj stolici jako se dobro sjećamo jer su tom prilikom naši alpski prijatelji učinili sve kako bi Hrvatsku zaustavili na putu u EU. Bio je to neprijateljski čin par exellence koji je Hrvatsku stajao ne samo dvije godine stagnacije pred vratima Europe nego je dodatno produbljivao nepovoljnu gospodarsku situaciju u zemlji. Ovaj puta Ljubljana je zakuhala puno opasniju priču od pokušaja prisvajanja Piranskog zaljeva i Svete Gere. Naime, otvaranjem Pandorine kutije i izazivanjem mogućeg novog rata u neposrednom hrvatskom susjedstvu, što bi geopolitički odgovaralo isključivo Rusiji, naša sudbina bila bi predana u ruke opasnih ratnih avanturista i krojača zemljovida. Pokušavajući zametnuti tragove, slovenski šef diplomacije Anže Logar nevješto je ustvrdio kako takav dokument ne postoji te kako je riječ o pokušaju kompromitacije vlade i predsjednika. Dodao je kako bi se ta nagađanja mogla odnositi na sličan dokument koji je Bruxellesu predala Hrvatska u vezi s BiH. Nastavljajući s diplomatskim cipelarenjem, zastupnica u Europskom parlamentu Tanja Fajon je, tobože kudeći Janšu, rekla kako je posrijedi nastavak Miloševićeve i Tuđmanove ideje o "Velikoj Srbiji" i "Velikoj Hrvatskoj". Ovoj slovenskoj političarki ne smeta biti jedan od predlagatelja Rezolucije o suzbijanju antisemitizma u Europskom parlamentu i nemoralno posjedovati vilu u Ljubljani koja je pripadala židovskoj obitelji ubijenoj u Auschwitzu. No, o tome se ne govori, a iz naftalina se vadi Franjo Tuđman!

Janšin non-paper bio je povod za krajnje neprijateljski istup njemačkog političara i bivšeg visokog predstavnika u BiH Christiana Schwarz-Schillinga. U zločestom i ničim potkrijepljenom tekstu objavljenom na portalu Deutsche Wellea dotični optužuje Sloveniju da je zapravo potpisala hrvatski non-paper, nazivajući njegov sadržaj "nacionalističkim" i "fašističkim". U istom tekstu Schwarz-Schilling ismijava hrvatske diplomatske napore da se izborni zakon u BiH izmijeni i tako onemogući bošnjačko preglasavanje u Federaciji BiH.

U opasnu priču o budućnosti Bosne i Hercegovine uključila se i Islamska zajednica. Njezin vrhovni poglavar Husein ef. Kavazović izjavio je da “svi Bošnjaci moraju biti mobilni, obazrivi i pratiti što se događa”. Ne znamo da li se u tu “novu mobilnost” ubraja i slučaj iz Travnika u kome je dvoje katolika uz veliku pompu bošnjačkih medija prešlo na islam. Novopečeni musliman Danko (Emir) Puljić tada je lažno izjavio kako je on bratić sarajevskog nadbiskupa kardinala Vinka Puljića. Njega je u toj izjavi podupro i hodža Aljo ef. Cikotić. Tada je rečeno da je na islam prešla i kardinalova sestra. Kada je iz Vrhbosanske nadbiskupije stigao demanti, Islamska zajednica je odustala od slanja lažnih vijesti o kardinalu Puljiću i njegovoj obitelji. Da ova priča nije naivna govori i to da je Sandžaklija Aljo ef. Cikotić rođeni brat ministra sigurnosti BiH Selme Cikotića, osumnjičenog za ratne zločine nad Hrvatima u Bugojnu 1993.