Nije rijetkost da se ljudi u trećoj životnoj dobi okrenu hobiju kojim ispunjavaju vrijeme u zasluženoj mirovini, no kada počnu slikati, i to vrlo dobro i zapaženo, a da nikada prije toga nisu imali kist u ruci, e to je već za našu rubriku Priča s osmijehom.

Upravo je to pošlo za rukom Fahriji Alempić Fahri, Zvorničanki koja od 1978. živi u Osijeku, kamo se doselila sa suprugom Dušanom, poznatim golmanom, koji je u Gradskom vrtu proveo pet godina (od 1978. do 1983.) braneći boje Bijelo-plavih te pritom bio važna karika na putu povratka Osječana u prvoligaško društvo u sezoni 1980./81.

I Fahra, kako ju svi prijatelji zovu, bila je uspješna sportašica, koršarkašica, igrala je za osječku Mursu, s kojom je 1984. bila u prvoligaškom društvu. Nakon igračke karijere bila je i trenerica, a danas osječkim košarkašicama pomaže svojim bogatim iskustvom. Sve do prije pet godina ova 68-godišnjakinja bila je i vrlo aktivna rekreativka, a onda ju je, kako kaže, opalila čuka, pa sada košarkašku loptu promatra s čežnjom.

- Petnaest godina imala sam ekipu za basket. Najprije smo bili u OŠ Jagode Truhelke pa smo se prebacili u Građevinsku školu, sve dok me čuka nije opalila. To me jako pogodilo. Znaš kako je kada si od malih nogu u sportu, a onda iznenada više ne smiješ uzeti loptu, moraš mirovati. Kada sam kralježnicu operirala, nakon dvije godine počela sam opet igrati košarku, sada više ne mogu. No još sam pri klubu, odem na utakmice, pomognem ako što treba - govori gospođa Fahrija.

Energija, koje joj ne nedostaje, sada se manifestira na slikarskom platnu. Do samostalnih izložbi, dvije u rodnom Zvorniku i nekoliko u udruzi Snaga kulture, čiji je član, te posljednje, u donjogradskom ogranku Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek, koja je i dalje aktualna i za svaku preporuku, došla je sasvim spontano, bez ikakve, čak i elementarne, slikarske škole.

- Kako da kažem, sama sam sebe iznenadila. Počelo je prije sedam godina, nikada prije nisam uzela kist u ruke, igrala sam košarku, radila... Nisam ni znala da znam crtati. Prvo sam počela crtati na staklu, to je tehnika gdje ispod imate predložak po kojem crtate. Kada sam vidjela da mi to ide, pomislila sam - zašto ne bih pokušala slikati. Nisam bila na tečajevima, sve sam preko interneta doznala, i tako je to krenulo - govori Fahra o svojim slikarskim početcima.

Za razvoj njezina slikarskog talenta zaslužna je i njezina dobra prijateljica, dr. med. Zvjezdana Fuštin, za koju nam je odmah rekla da ju svakako moramo spomenuti u tekstu.

- Spomeni mi moju Đedu, i ona je "kriva" za moj slikarski hobi. Njoj sam pokonila jednu sliku, s motivom otvorene knjige, s moje prve izložbe. Jako joj se svidjela te je odlučila da će ta slika krasiti naslovnicu njezine knjige o ginekologiji. Pitala me potom hoću li raditi i ilustracije za knjigu, pa sam pristala. I sada slikam ultrazvuke, bebe, što mi je fascinantno, ali je i zahtjevno - govori nam talentirana slikarica dok nam pokazuje jedan od radova koji će ilustrirati buduću knjigu dr. Fuštin.

Najviše slika akrilnim bojama. Do sada je naslikala više od 500 slika, od čega i 150 akvarela (naš pedantni fotoreporter Gojko Mitić izračunao je da Fahra prosječno naslika jednu sliku svakih pet dana). Obožava, kaže, vodu, pa je ona i jedan od najčešćih motiva na njezinim slikama.

- Volim kišu, potoke, rijeke... Vodu sam dovela do savršenstva, doslovo se može osjetiti na slici. Teško je postići taj efekt, no valjda mi polazi za rukom baš zato što toliko volim vodu, možda i zbog toga što sam rođena u listopadu - govori Fahra.

Posebno je ponosna na jednu od novijih slika, koja prikazuje zamišljenu djevojku, s mnoštvom detalja, jednu od onih u koje se čovjek može udubiti, zbog nje se zamisliti, odlutati...

Ponosna je baka čak petero unučadi, koja su joj velika podrška, ali i vjerna publika. I njihove sobe, baš kao i sobe mnogih prijatelja i znanaca, krase Fahrine slike, kao potvrda da je ono što radi zaista vrijedno divljenja.