Čak 18 godina zanat je pekao u vrhunskim opatijskim hotelima, od Amadria Park Hotela Milenij, preko Bristola, Design hotela Astoria, do Design hotela Navis, gdje se zadržao najduže, ali ga je kronična nostalgija, koja je trajala cijelo desetljeće, u listopadu prošle godine natjerala da se konačno oprosti od bisera Jadrana, kako tepaju Opatiji, i vrati se u svoj rodni Osijek.

Osječani su Sašu Vojnovića mogli upoznati još u siječnju prošle godine, kada je na šestom izdanju WineOsa ukrstio kuhače s Tomislavom Špičekom, Marinkom Rotimom i Tomicom Đukićem. Bio je to i početak jedne sjajne priče, kada je upoznao Vinka Ručevića, organizatora WineOsa i novog vlasnika hotelijerske zvjezdane postaje u Baranji, hotela Lug, u kojem će kuharska zvijezda biti Saša Vojnović.

- Zapravo, vrlo sam uzbuđen jer stvaramo jednu novu priču. Sada postavljamo bazu za budući menu i isprobavamo tradicionalne recepte u modernoj izvedbi. Riječ je o hotelu s 13 soba, sjenicama, terasom, posebnim restoranom i vinskim podrumom. Sve će se bazirati na baranjskoj kuhinji, bit će tu, naravno, i fiš i perkelt od soma na starinski način, ali ćemo zato smuđa, dimljenog šarana, lungić crne svinje ili suhomesnate proizvode posluživati na novoj, višoj razini. S obzirom na koronu, sada je sve pomalo neobično i teško, ali Baranja i Slavonija imaju ono što Jadran nema, a to je da nisu vezane uz sezonu i da mogu raditi cijele godine. Stoga je potencijal velik - priča nam Saša, s kojim smo se jedva uspjeli naći za ovaj intervju zbog njegovih obveza u uhodavanju nove hotelske kuhinje.

Da Saše dugo nije bilo u Osijeku, dokazuje i odgovor na naše pitanje gdje se školovao za kuhara, na koje odgovara: "Ovdje u Osijeku, u našoj Ugostiteljskoj školi, u Radićevoj ulici."

- Zapravo, iz Osijeka sam otišao sedam dana nakon mature, i to prvo u sezonu u Šibenik, gdje sam odmah dobio posao u hotelu Solaris. Nakon vatrenog krštenja u Solarisu, jednu sam sezonu odradio u Kraljevici i potom 16 godina bio u Opatiji. Velik je to stres i vrlo je naporno. Unatoč pandemiji, posao u Opatiji nije stao i ona je stalno puna, tako da potrebe za osobljem postoje. Baš zbog toga puno se radi, poslodavci krešu godišnje odmore, nema slobodnih vikenda... Meni je 2021. bila prva Nova godina nakon desetak godina na koju nisam radio. Kada sam se odlučio na povratak u Osijek, nisam znao gdje ću raditi, ali uistinu mi je došao trenutak kada više nisam želio ostati, spakirao sam se i vratio - iskren je Saša.

Uz rad u luksuznim hotelima, Saša se dodatno educirao na najelitnijim lokacijama, od Dubaija, preko Jordana, do Italije, i na španjolskih jahti.

- Godine 2017. bio sam na edukaciji u Dubaiju i šeik nas je vodio po najekskluzivnijim restoranima s Michelinovim zvjezdicama, a potom nas je upitao želimo li sad kušati nešto baš najbolje. Pomislio sam - što bi to sad moglo biti nakon restorana s tri Michelinove zvjezdice i hotela sa sedam zvjezdica. Onda je po nas došao helikopter i odveo nas u pustinju beduinima koji su na žari pekli ovcu u zemljanim posudama zakopanima pod zemlju. To se peklo oko šest ili sedam sati s povrćem i to je definitivno nešto najbolje što sam ikada kušao. Možete kušati 20 sljedova najboljih jela, ali nekad su najjednostavnije stvari najbolje - priznaje Saša, koji kaže kako sebe smatra specijalistom za pripremu ribe, a kada je riječ o gastroužitku, kaže, nema do mamine kuhinje.

Inače, kada vidite Sašu, pomislili biste da i nije neki gurman, jer ga odlikuje vitak stas, ali kaže da je on samo moderna verzija kuhara, koji danas rijetko pate od viška kilograma.

- Možda je tajna i u tome što najviše volim ribu i janjetinu. Ja sam jednostavan i najdraže mi je jelo janjetina s ražnja. Volim eksperimentirati u kuhinji, ali sve ima granice. Primjerice, dimljenog šarana ne smijete previše maltretirati jer ubijete i dimljenost i slatkoću - objašnjava Saša.

Ono što ovom osječkom chefu nikako nije sjelo azijska je kuhinja.

- Ljude je time teško impresionirati, jer ima svega i svačega, a danas je to više fast food nego elitna kuhinja. Meni je baza francuska i talijanska kuhinja, no mislim da je naša kuhinja daleko najbolja. Ta je fuzija kontinenta i mora uistinu nešto posebno. Osobno maštam o restoranu u kojem se nudi samo sarma na sto načina, mislim da je to hit-ponuda koje se još nitko nije sjetio - zaključuje kroza smijeh ovaj simptični chef.