Gubitak osjeta u pandemiji pogodio je oko deset milijuna ljudi u svijetu. Okus i miris često se smatraju manje važnim od vida i sluha i njihov se gubitak doživljava manje ozbiljnim od drugih posljedica dugog COVID-a. Tri dana nakon pozitivnog nalaza na koronavirus "sve je imalo okus kartona", prisjeća se 38-godišnja Elizabeth Medina, koja je na početku pandemije izgubila osjete okusa i mirisa. Godinu poslije boji se da se oni nikada neće vratiti. Razgovarala je s otorinolaringolozima i neurolozima, iskušavala mnoge nazalne sprejeve i dio je skupine pacijenata koje eksperimentalno liječe ribljim uljem.

Da bi stimulirala svoje osjete, stavlja goleme količine začina u gotovu svu hranu koju priprema, pije čaj s aromatičnim biljkama i redovno njuši ogrlicu natopljenu esencijalnim uljima, no zasad je sve to uzalud. Ona je jedna od nemalog broja ljudi s dugotrajnom anosmijom, poremećajem koji je podcijenjena posljedica pandemije. Većina onih koji su u pandemiji izgubili osjete okusa i mirisa oporave se "u tri do četiri tjedna", kaže Valentina Parma, psihologinja sa Sveučilišta Temple u Philadelphiji. Jedan od dobrih indikatora da su anosmičari na dobrome putu oporavka je razvoj parosmije - iskrivljenog osjeta mirisa. Primjerice, kad vam kava miriše kao smeće. To je znak da se receptori mirisa počinju oporavljati.

Lijeka za anosmiju nema, a jedina je terapijska preporuka da se četiri različita mirisa njuše dvaput dnevno. To daje rezultate u 30 posto slučajeva. Suočeni s neizvjesnošću, mnogi pacijenti uzdaju se u poruke o oporavku ostalih osoba koje se redovno javljaju na društvenim mrežama. J.Kn.