Gotovo dvije trećine osoba s invaliditetom u vrijeme zatvaranja osjeća kroničnu usamljenost, pokazalo je najnovije istraživanje, u kojem se posebno ističe da je broj takvih osoba još veći među mladim invalidima i iznosi čak 70 posto.

Broj slučajeva kronične usamljenosti u posljednjih godinu dana porastao je za četvrtinu među osobama koje su i prije izbijanja pandemije koronavirusa bile nerazmjerno pogođene tim problemom. Od 1011 ispitanika s invaliditetom, anketiranih između 20. i 22. siječnja ove godine, 37 posto je kazalo da su i prije početka pandemije osjećali kroničnu usamljenost, a ta je brojka u populaciji mladih osoba u dobi između 16 i 24 godine iznosila čak 54 posto.

Gotovo dvije trećine, ili 61 posto osoba s invaliditetom odgovorilo je da su tijekom razdoblja zatvaranja kronično usamljeni te su rekli da se "stalno" ili "vrlo često" osjećaju usamljeno. Osjećaj kronične usamljenosti među invalidnim osobama sad već traje vrlo dugo te pritom ljudi pate od neprekidnog osjećaja samoće, usamljenosti, odvojenosti od ostalih te nemogućnosti povezivanja s drugim osobama na dubljoj razini. Studija je pokazala da je trećina osoba s invaliditetom svakodnevno tijekom pandemije imala manje od sat vremena interakcije s nekom drugom osobom. Oko 70 posto ispitanika odgovorilo je da je socijalna izolacija snažno utjecala na njihovo mentalno zdravlje i opću dobrobit. Za vrijeme pandemije potrebe osoba s invaliditetom jednostavno su se previdjele, zbog čega su se takvi ljudi često osjećali zaboravljeno. Valja prepoznati iznimno ozbiljan utjecaj pandemije na život invalidnih osoba i poboljšati im potporu i njegu kako se ne bi osjećali izolirano. J.Kn.