Jedan od važnijih dokumenata za razvoj Hrvatske, ključni dokument za što brži izlazak iz krize, Nacionalni plan oporavka i otpornosti (NPOO), prošloga tjedna, nakon sjednice Vlade, predstavio je premijer Andrej Plenković. Nazvan je i najambicioznijim i najsveobuhvatnijim ekonomskim i financijskim planom na kojem se radilo osam mjeseci, a sastoji se čak od 800 stranica teksta.
Riječ je o Vladinu planu za reformu i transformaciju Hrvatske od 2021. do 2026. godine. Ukratko, sadrži prijedloge projekata u šest područja, ukupne vrijednosti od 49,08 milijardi kuna. Od toga je, što je posebno značajno, 54 posto namijenjeno projektima u gospodarstvu, oko 26 milijardi kuna, 15 posto u obrazovanju, znanosti i istraživanju, 12 posto obnovi zgrada, 10 posto javnoj upravi i pravosuđu, pet posto zdravstvu, i četiri posto tržištu rada i socijalnoj zaštiti. Za dijelove NPOO-a koji sadrže obrazovanje, znanost i istraživanje, radno i socijalno zakonodavstvo, zdravstveni sustav te obnovu zgrada nakon potresa, ukupna procijenjena vrijednost ulaganja iznosi 18 milijardi kuna. NPOO ovih dana odlazi na čitanje u Sabor, jer Europskoj komisiji (EK) u Bruxellesu mora biti predan do kraja travnja da bi prve isplate bile u kolovozu ili rujnu. "Vratimo se u ljeto prošle godine kad su se zaključivali pregovori o Višegodišnjem financijskom okviru. Hrvatska je tada dobila za idućih deset godina 24,5 milijardi eura. Kad tome pridodamo oko 5,3 milijarde eura iz okvira 2014.-2020., to znači da ćemo u ovom razdoblju imati na raspolaganju 30 milijardi eura koje će biti uložene u hrvatsko gospodarstvo", rekao je Plenković.
Iz Mehanizma za oporavak i otpornost osigurano je i nepovratnih oko 6,3 milijarde eura, što je više od 12 posto BDP-a iz 2020. godine. No ta prilika, a kako je i premijer izjavio, "nije helicopter money". Da bi EK odobrila ova sredstva, nužna je provedba reformi. Tri su temeljna zahtjeva. "Najmanje 37 posto sredstava mora se usmjeriti na investicije koje pridonose zelenoj tranziciji, najmanje 20 posto sredstava mora biti usmjereno na digitalnu tranziciju, a cijeli plan mora poštivati načelo da ne nanosi značajnu štetu. To znači da sve reforme ne bi smjele negativno utjecati na politiku klimatskih promjena, trebale bi pridonijeti zaštiti voda, kružnoj ekonomiji, sprječavati onečišćenja", pojasnio je. Uglavnom, kad premijer višekratno naglašava da je iznos koji je Hrvatskoj dostupan kroz europski Mehanizam za oporavak i otpornost u visini od 12 posto našeg BDP-a, on želi ilustrirati koliko je to značajna prilika. I jest, zaista, a tu je i mogućnost korištenja 3,6 milijardi eura povoljnih zajmova, i sve to možemo povući do jeseni 2026. godine. Što prije, to bolje, jer razlog zašto je Europska unija smislila taj novi mehanizam jest kriza koju je izazvala pandemija koronavirusa, odnosno želja da se europska gospodarstva što prije oporave i postanu otporna na neke buduće krize. Na razini EU-a taj je mehanizam težak čak 673 milijarde eura. Aplicirati se za zajmove može do kraja 2023., s novim setom reformi i investicija.
PRIVATNE INVESTICIJE?
Za godinu dana, kako objašnjava premijerov posebni savjetnik za ekonomiju Zvonimir Savić iz HGK-a, slijedit će prva revizija, a sve investicije i reforme moraju biti završene do kraja kolovoza 2026. godine. To je, ujedno, bio i jedan od kriterija kojim su se vodili u sastavljanju nacrta NPOO-a. Savić navodi kako je razlog to što sve tek moraju detaljno usuglasiti s EK-om, a kao poseban izazov pritom navodi i pregovore koje vode o što većem iznosu za izravne financijske instrumente i potpore koje će se pružati za privatne investicije. Svakako, to neće moći biti 50 posto ukupno dostupnog iznosa, poručuje, koliko su tražili poslodavci okupljeni u Hrvatskoj udruzi poslodavaca (HUP).
Ekonomski stručnjak Drago Jakovčević ističe: "Sretan sam zbog tih 6,3 milijarde eura koje su osigurane za Hrvatsku, to je velik novac i trebamo povući sva ta sredstva. Nadam se da će dokumenti poduprijeti povlačenje novca. Prvi bi cilj trebao biti da taj novac ide u rast bruto domaćeg proizvoda, rast zaposlenosti, proizvodnje i izvoza. Vraćanje proizvodnje i prerađivačke industrije i zaposlenosti nacionalni su interesi, i to moramo ostvariti jer smo vidjeli da je turizam osjetljiva biljka", ističe Jakovčević, koji podržava poduzetnike u traženju da se polovina europskih sredstava iz NPOO-a usmjeri u privatne investicije. Podsjetimo, i predstavnici Gospodarsko-socijalnog vijeća, poslodavci i sindikati, plan su nazvali ohrabrujućim, jer za gospodarstvo njime je namijenjeno oko 26 milijardi kuna, u koje su ubrojeni i infrastrukturni projekti. Još prije su iz HUP-a naveli da privatni sektor čini većinu hrvatskoga gospodarstva i da bi ulaganje u novi rast gospodarstva i zapošljavanje 100 ili 150 tisuća ljudi riješilo mnogo problema. Jer, što se tiče infrastrukturnih projekata tu nastaje spor, pa i ekonomist Jakovčević posebno ističe: "Što Hrvatska ima od infrastrukturnog projekta gradnje željezničkog pravca Koprivnica - Križevci, vrijednosti više od tri milijarde kuna, kada je posao dobila turska kompanija koja je došla sa svojim bagerima i kontejnerom hrane? Budući da da se radi o uvozu, zbog toga će pasti hrvatski BDP. Infrastrukturne projekte trebaju raditi domaće tvrtke, kad se govori o uvozu tehnologija, onda u tom naši ljudi trebaju biti kooperanti i raditi na servisiranju te visokovrijedne opreme, da to rade domaće tvrtke, umjesto da nam se servisiranje vodi kao uvoz. To je ključno, a onda ćemo riješiti i problem zaposlenosti. Slažem se s ulaganjem u obnovu kulturnih objekata, ali to trebaju raditi domaće tvrtke, jer u protivnom od tog nemamo ništa, nego nam zbog uvoza pada BDP", ističe prof. Jakovčević, koji odgovara i kako Hrvatska može gurati domaće tvrtke ako su uvjeti za dodjelu sredstava javni natječaji. Na taj način, kaže, može se mnogo toga, a pametna država zna fino izbrusiti detalje natječaja da se preferiraju domaće tvrtke. "To rade svi, probajte dobiti posao u inozemstvu na javnom natječaju", upozorava Jakovčević.
Na slične probleme ukazuju i u udruzi Glas poduzetnika: "Vlada je najavila da putem investicija kroz NPOO planira osigurati novih 100.000 radnih mjesta. Zanima nas na kakva radna mjesta i unutar kojih sektora se ista odnose. Iz objavljenog sažetka dokumenta jedino možemo vidjeti da prevladavaju ulaganja u velike javne investicije državnih poduzeća (dobar dio onih koji nisu završeni u prethodnom razdoblju), a manji dio namijenjen je projektima u poduzetništvu. Poduzetnici jedini mogu kroz daljnja ulaganja u digitalizaciju, nove tehnologije, istraživanje i razvoj te proširenje kapaciteta značajno povećati konkurentnost hrvatskog gospodarstva, povećati izvoz i dodatna otvaranja novih radnih mjesta, a sve s krajnjim ciljem povećanja BDP-a i približavanja prosjeku EU-a", rekao je Kristian Korunić, koordinator Odbora za EU fondove udruge Glas poduzetnika.
OZBILJna sredstva
Da se radi "općenito o jako važnoj stvari", slaže se i ekonomski analitičar Velimir Šonje, koji za Faktograf.hr piše: "Ozbiljan je to novac s kojim se mnogo toga može napraviti. Ali opet, može i malo, ili ništa, ako se time loše upravlja, jer ipak nije riječ o iznosima koji se ne bi mogli spržiti u zgradama koje se neće koristiti, prugama kojima se neće nitko voziti i aplikacijama koje se neće pokrenuti. Vrag je, dakle, u detaljima, a detalji su ono čega nema. Ciljevi su definirani općenito", tvrdi Šonje, dodavši: "Na općoj kvalitativnoj razini teško im je naći zamjerke, jer sve ključne riječi su tu: digitalno, održivo, otporno, zeleno, razvoj, reforma, obnova, izgradnja, konkurentnost, poslovno okružje, privlačenje ulaganja i smanjenje parafiskalnih nameta. Ima netko nešto protiv? Nema", pita se i odgovara.
O privatnome sektoru koji se buni zbog toga što nije mogao utjecati na Plan i ne prepoznaje se u njemu, Šonje kaže: "Vlada na to odgovara da očekuje kako će bar 30 % nepovratnoga dijela završiti u privatnom sektoru, i kako podjela na javno i privatno u kontekstu NPOO-a nema smisla. No, to se iz dokumenta ne može iščitati na uvjerljiv, brojkama podržan način. Možemo samo nagađati kako će (a to je očito) najveći dio novca ići za javnu infrastrukturu i usluge, no privatni sektor sve to treba izgraditi i opremiti serverima i aplikacijama, pa tih navodnih 30, ili koliko već, postotaka za privatni sektor treba tumačiti kao meku za IT-jevce i građevinare čiji su sektori ionako već u ekspanziji (zaposlenost im je rasla i u pandemiji). Dodamo li tome instalatere zelenih energetskih postrojenja, identificirali smo tri glavna kanala kojima će se novac prelijevati privatnom sektoru", ističe Šonje te unatoč djelomičnoj kritičnosti, završava optimističnije: "No prilično sam siguran da će Hrvatska, kada se budu svodili računi, biti razvijenija zemlja nego što je to danas". Zapravo je u cijeloj priči o NPOO-u ključan optimizam, ambicioznost i realna mogućnost zahvaljujući članstvu u EU-u, realizacije plana i programa u cijelosti. Drugim riječima, golem je novac na pladnju, a o nama samima ovisi hoćemo li ga uspjeti izvući i pravilno upotrijebiti. Naravno, nužnost učinkovitih reformi podrazumijeva se.
Piše: Damir GREGOROVIĆ
Povijesni novac
Hrvatska i Grčka najviše su dobile (u % BDP-a) kroz Europski fond za oporavak i otpornost. Preklapanje tri izvora europskoga novca idućih će godina stvoriti dotok sredstava od oko 7 % BDP-a na godinu, što nije zabilježeno u Hrvatskoj povijesti, osim možda u nekim kraćim povijesnim razdobljima kada je Austro-Ugarska bila najpotentnija i najviše usmjerena na razvoj (dobre procjene o toj dalekoj povijesti nemamo, jer se nitko u Hrvatskoj ne bavi ozbiljno gospodarskom poviješću), piše ekonomski analitičar Velimir Šonje.
DRAGO JAKOVČEVIĆ: Vraćanje proizvodnje i prerađivačke industrije i zaposlenosti nacionalni su interesi, i to moramo ostvariti, jer smo vidjeli da je turizam osjetljiva biljka...
Vlada očekuje kako će bar 30 % nepovratnoga dijela završiti u privatnom sektoru i kako podjela na javno i privatno u kontekstu NPOO-a nema smisla...
IZV. PROF. DR. SC. NEBOJŠA STOJČIĆ Prorektor za poslovanje Sveučilišta u Dubrovniku
Treba nam odmak od razvojnih modela iz prošlosti
Konačno je predstavljen Nacionalni plan oporavka i otpornosti (NPOO) za razdoblje 2021. - 2026., za reformu i transformaciju Hrvatske težak 49 milijardi. Najveći dio, oko 26 milijardi kuna, Vlada je namijenila gospodarstvu. No, iz HUP-a stižu zamjerke da NPOO nije cjelovit, sveobuhvatan dokument te da Vlada s raspodjelom novca "vuče" više na stranu državnih kompanija u odnosu na privatni sektor u dijelu koji se odnosi na gospodarstvo.
Za komentar NPOO-a zamolili smo izv. prof. dr. sc. Nebojšu Stojčića, prorektora za poslovanje Sveučilišta u Dubrovniku?
- Nakon dugog iščekivanja, Nacionalni plan oporavka i otpornosti ugledao je svjetlo dana. Točnije, ono što je javnosti predstavljeno njegov je sažetak, pa o sadržaju cjelovitog dokumenta možemo samo nagađati. Sam dokument na tragu je razvojnih smjernica Europske unije za iduće razdoblje, a iz Vlade nas uvjeravaju kako se radi o rezultatu višemjesečnih napora kojim se namjerava potaknuti strukturna transformacija gospodarstva k zelenim i digitalno intenzivnim djelatnostima. Ono što je meni na prvu upalo u oči prilikom čitanja objavljenog dokumenta jest to da se u dijelu koji se odnosi na gospodarstvo spominju ulaganja u niz aktivnosti kao što su sigurnost opskrbe energijom i elektroenergetska infrastruktura, gospodarenje otpadom, poljoprivreda, kulturni i kreativni sektori, turizam. Nijednom riječju se, međutim, ne spominje pitanje industrije. Tek se neizravno da naslutiti kako se dio mjera odnosi i na povećanje učinkovitosti proizvodnog sektora. Smatram da se veća pozornost trebala posvetiti upravo tom desetljećima zapostavljenom segmentu našeg gospodarstva. Tu dolazimo i do pitanja odnosa sredstava koja idu u javni i privatni sektor. Poduzetnicima je voda već davno došla do grla i razumljivo je da zahtijevaju za sebe veći dio kolača. I osobno sam mišljenja da nam treba odmak od razvojnih modela iz prošlosti u kojim su javna ulaganja bila uglavnom ona u infrastrukturu. Dijelom zato jer se povrat takvih ulaganja ostvaruje tek srednjoročno, a dijelom i jer od njih prije svega samo pojedini sektori imaju koristi.
(NE)SPREMNI PROJEKTI
Da bi Europska komisija svakoj pojedinoj članici EU-a odobrila preuzimanje dogovorenih novčanih sredstava, nužna je provedba reformi. Možemo li ih u RH ubrzati, je li to realno očekivati uz sve probleme koje imamo (pandemija, obnova od potresa, pad BDP-a...)?
- Prilikom predstavljanja plana istaknuto je kako se radi o sredstvima kojima je pristup moguć uz uvjet reformi. Ono što se iščitava iz dokumenta je da se u onim sektorima koji su detaljnije razrađeni radi o mjerama koje, ako se ostvare, imaju potencijal povećati održivost i promijeniti konkurentski profil poslovnih subjekata. Već uobičajeno spominju se i reforme kojim je cilj povećati učinkovitost birokracije i na taj način unaprijediti poslovno okruženje. Tu dolazimo do naše kronične boljke kad su u pitanju strateški dokumenti, a to su ambiciozno postavljeni ciljevi koje proteklih desetljeća u pravilu nije slijedila i jednako ambiciozna realizacija.
S druge strane, ono što prolazi ispod radara jest pitanje koliko mi zapravo kao gospodarstvo imamo projekata koji su spremni, ili u visokom stupnju pripreme, da bismo mogli konkurirati za sredstva prema ovako skrojenim mjerama i u kojoj mjeri je naše gospodarstvo strukturno spremno za digitalnu i zelenu tranziciju. U nedavnom istraživanju objavljenom u jednom od vodećih svjetskih časopisa iz područja ekonomije inovacija došao sam do spoznaje kako, primjerice u Hrvatskoj, ali i u ostatku središnje Europe, tvrtke ulažu u ekoinovacije pod pritiskom regulacije, ili ako im to pridonosi reputaciji, dok su učinci subvencija, poreznih olakšica i svega onog što ovaj plan predviđa u tom smjeru sekundarni. To je i razumljivo, ako znamo da u velikom broju naših sektora prevladavaju subjekti koji posluju u nižim, troškovno konkurentnim, segmentima lanca vrijednosti u kojim zelena i digitalna transformacija pružaju ograničene konkurentske prednosti.
Drugim riječima, kad bi se ovaj plan u cijelosti realizirao kroz nekoliko godina gledali bismo inovativno gospodarstvo koje se temelji na sektorima u nastajanju, ali u kojem bi došlo do strukturnog preslagivanja, što bi za neke bilo fatalno. Ostvarivanje takvog cilja nije samo pitanje rješavanja birokratskih boljki, nego i političke smjelosti.
ŠTO S NOVCEM?
Što se novca tiče, prema najavama prve isplate iz fonda za pomoć Europske unije trebale bi krenuti u kolovozu ili rujnu. Nije li i to malo prekasno? Svi bi novac htjeli odmah...
- Mi smo se u Hrvatskoj navikli na brza, kratkoročna rješenja, i dijelom smo se i doveli u ovakvo stanje nedostatkom srednjoročne i dugoročne vizije gospodarskog razvoja. Ovaj plan potrebno je promatrati i analizirati prije svega kao priliku da napravimo strukturni zaokret koji će nam u desetljećima koja dolaze povećati životni standard i postaviti naše gospodarstvo na neke zdravije temelje. Iskustva nekih drugih zemalja govore kako se rezultati takvih mjera u najboljem slučaju mogu vidjeti kroz nekoliko godina.
U tom kontekstu, pravo pitanje nije hoće li ta sredstva doći nekoliko mjeseci prije ili kasnije, nego što ćemo učiniti s njima jednom kad dođu. U ovoj godini svakako možemo ostvariti pristup manjem dijelu tih sredstava i ekonomske rezultate odredit će ishod turističke sezone. (D.J.)
PROF. DR. MLADEN VEDRIŠ Effectus - Visoko poslovno učilište Zagreb
Brže, bolje, jače… ne samo u sportu
Klasičan je obrazac životnog (i političkog!) razmišljanja: suočavamo li se svakodnevno, planirano i neplanirano, s hrpom problema ili su te okolnosti tek zanimljivo življenje puno izazova, što zahtijeva angažman svih naših sposobnosti da bi se pronašli pravi odgovori, u realnom vremenu i ukupnom kontekstu događanja.
Prevedeno na svakodnevni realni jezik to znači: suočavamo se i dalje s opasnostima COVID-19 pandemije, posljedica potresa koje osjećaju kako oni koji su neposredno pogođeni, ali isto tako te su posljedice vidljive i na ukupni ekonomski, društveni i politički život zemlje.
U svijetu stalnih, brzih i nepredvidivih promjena teško je reći što može biti stabilan oslonac ili točka zaokreta. Jedan mogući putokaz na tom (kružnom) putovanju čini se da je na vidiku. Istina, već dosta dugo; više od godine dana, ali isto tako i još (relativno) daleko - do posljednjeg kvartala ove godine. Riječ je, naravno, o sredstvima next generation fonda, prevedeno na hrvatski jezik kao Fonda za otpornost i oporavak. Razlika i nije baš samo u činjenici je li to engleski ili hrvatski jezik. Na hrvatskom jeziku to upućuje na nadu i očekivanje da će netko (u ovom slučaju: EU porezni obveznici!) velikodušno nadoknaditi (platiti) naše deficite - one objektivne, nastale kao posljedica pandemije i potresa, ali isto tako i one druge - nastale u vlastitoj režiji: nesređenost pravne države, izostanak ekonomskog rasta, nekonkurentnost - kao posljedica deficita u kvaliteti javnih politika, nefunkcionalni teritorijalni ustroj, loše postavljeni zdravstveni sustav, više od 500 tisuća prijevremenih umirovljenika nastalih modelom privatizacije, koji će primati duže mirovine nego što im je bio radni staž i - tako redom.
Ili je to pak next generation fond (ulaznica) - nešto poput sjemenskog žita - namijenjeno ulaganju u inovacije i nove tehnologije; područja na kojima se mora već u skoroj budućnosti stvoriti nova radna mjesta i trajno održive nove vrijednosti, a most - ili tek ponton, jest kapital koji donosi taj EU fond.
Jer… po Konfucije receptu, što znači… nemoj čovjeku pokloniti ribu, nego ga nauči ribu loviti, kako bi mogao ručati svaki dan, a ne tek jedno popodne. Tako je i s hrvatskom pričom; ako se i ovaj put pokuša zaobići REFORME kao put za…naučiti ribu loviti, tada će se ta sredstva opet i opet potrošiti na komunalne jubilantno-predizborne projekte i veselja, koja vrlo brzo u korištenju i održavanju zahtijevaju dodatna financijska sredstva - iz vlastitih izvora. A razlike u razvijenosti između nas i one druge vrste korisnika next generation fonda i… povećati. To znači da ako već danas u Njemačkoj živi više od jedne desetine Hrvatske i Hrvata da će taj broj i dalje rasti - ne samo na toj inozemnoj adresi. A misao da jedna lasta ne čini proljeće u našem slučaju odnosi se na Rimac auto projekt, ili tu i tamo jednokratnu prodaju i naplatu nekog IT projekta; to je više bengalska vatra, a ne plamen koji trajno grije.
Stoga, razumno je očekivati vanjsku pomoć, ali tek kao potporu vlastitim osnovama za razvoj. Tako i samo tako, kao pokretanje vlastitog modela i koncepta razvoja, a ne tek kao vučnu službu za još jednu dionicu prijevoza o tuđem trošku. I to nije samo osnova našeg teksta ili hrvatskih dilema. To je osnova za dijalog (čitaj: žustre i sadržajne rasprave) na razini EU-a između onih koji žele da se Konfucije recept dogodi u svim pojedinim državama neto primateljicama EU sredstava, a to su dominantno razvijene države - neto davateljice sredstava. Države davateljice žele pomoći i u aktualnoj krizi pandemije, ali još i više spriječiti one buduće krize: razvojne i ekološke, a ubrzo zatim i socijalno-političke.
Da zaključimo s (uvijek aktualnim) Krležom: sve je napisano, samo je potrebno i čitati. I dodajmo… to pročitano i primijeniti.
DR. SC. NEVEN VIDAKOVIĆ Profesor sa Zagrebačke škole ekonomije i menadžmenta (ZŠEM)
Spas za državna poduzeća
Predstavljen je Nacionalni Plan oporavka i otpornosti i nakon što sam ga pročitao više me zainteresiralo zašto nešto piše, nego što piše. Prvo što treba primijetiti je da se ne govori o više od 10 milijardi eura, nego se samo govori o 6,3 milijarde eura. Ostatak su povoljni zajmovi. Pitanje je koliko mogu biti povoljniji od 1,75 %, koliko je kamata na međunarodne obveznice izdane početkom ožujka, s trajanjem od 20 godina. Znači odmah na početku jasno je da se radi izbora licitiralo s velikim brojkama. Kada se počelo raditi o stvarnim brojkama, onda su se te brojke naglo smanjile.
UVJET SU REFORME
Program se oslanja na planove koji su uvelike vezani na infrastrukturne projekte i na poduzeća u javnom sektoru. Razlog za to je jednostavan. Osim Atlantic Grupe, Hrvatska više nema velikih međunarodnih poduzeća u privatnom vlasništvu koja mogu privući značajnija sredstava kako bi napravila tražene transformacije i kreirala Europu sljedeće generacije.
Plan koji je prezentiran uvelike je rezultat politike koja se provodi zadnjih 30 godina, a ta politika temelji se na tome da prodaja imovine strancima (bez obzira na to je li to privatna ili državna imovina), vodi k blagostanju i prosperitetu. A prodaja imovine strancima neće donijeti bolji život, nego ovisnost i stagnaciju. Sada kada se dijeli besplatni novac, više nema nikoga tko bih taj novac mogao iskoristiti osim države.
Možemo navesti nekoliko ilustrativnih primjera, odnosno postaviti neka pitanja i dati odgovore. Zašto Tvornica duhana Rovinj ne povuče sredstva kako bi se transformirala u proizvodno poduzeće koje se više ne bavi duhanom? Zato što se politika proizvodnje, transformacije i dugoročne strategije vodi na razini BAT-a, a ne Rovinja. Zašto INA ne povuče sredstava i transformira se u poduzeće koje će proizvoditi energiju iz obnovljivih izvora? Zašto je takva transformacija u interesu MOL-a u Mađarskoj, a ne INA-e u Hrvatskoj.
Jedini tko ostaje u situaciji da može povući velika sredstava i s njima nešto napraviti jesu velika državna poduzeća. Zato ćemo dobiti nove pruge za poduzeća koja više ne trebaju transport robe.
Nacionalni plan oporavka predvidio je i gradnju Palače pravde kao ilustrativnu reformu. To je posebno važan primjer. Jasno je da svi zaposlenici trebaju imati dobre radne uvjete, ali reforma pravosuđa podrazumijeva promjenu kazneno-pravnoga procesa i zakonskoga okvira koji bi bio učinkovitiji. Prikladan broj sudaca s kontroliranim opterećenjem i preispitivanjem učinka (količine presuda), a reforma pravosuđa nije nova, lijepa zgrada. Ipak, uvrštenje gradnje Plače pravde od iznimne je političke važnosti za cijeli program, i Hrvatska je odražava kao pravu prirodu cijeloga fonda i sredstava. Tako veliki građevinski projekt ne može napraviti mnogo poduzeća u Hrvatskoj, i zato će biti potrebno angažirati strana poduzeća. Sada dolazimo do prave prirode "besplatnoga novca" iz Europske unije. Nije fond oporavka napravljen kako bi se Hrvatska oporavila, nego kako bi velika gospodarstva kreirala poslove za svoja velika poduzeća. Na taj način najveće države garantiraju da će njihova poduzeća imati najviše koristi od velikoga fonda. Kada posao gradnje dobije strana tvrtka, novac će biti vraćen natrag u veliku ekonomiju gdje će biti kreirana radna mjesta i profit. Kod nas će mali kooperanti možda dobiti nešto, ali ne mnogo. Svakome je cilj razvijati svoje, samo je nama cilj prodati naše.
EUROPSKI POGLED
Sada imamo potpuno novi kut gledanja na uspjeh premijera Plenkovića da ispregovara ovako velika sredstava - ostali su jedva dočekali da nađu ekonomiju preko koje mogu ojačati vlastitu industriju. Prvo pravilo svih pravila: moraš znati s kime imaš posla. Sada je postalo jasno kako EU gleda na Hrvatsku, i koliko joj je stalo do Hrvatske. Da je EU-u stalo do takozvane konvergencije, onda bi plan sadržavao sredstva za privatni sektor u hrvatskom vlasništvu kako bi se ojačala hrvatska ekonomija, a toga ima samo u tragovima.
Sve gore napisano nije cinizam, zloća, ili zavist. Gornji zaključci implicitno su potvrđeni i u samom planu. Nakon gotovo 50 milijardi kuna investicija bit će otvoreno samo 100.000 radnih mjesta. Odnosno, broj zaposlenih u Hrvatskoj povećat će se za oko 7 %.
Kolege ekonomisti često napominju da treba provoditi strukturne reforme. Pa ovaj plan je "točka na i" reforme cjelokupne hrvatske ekonomske strukture koji potvrđuje da se ekonomija svela na turizam i javna poduzeća. Postojimo samo zato da pomažemo velikim ekonomijama, i one nam uvjetuju što moramo napraviti, i upravo zato sve napisano bit će i napravljeno, jer to odgovara drugima, a ne nama.