VINKOVCI - Tihomir Marojević, viši knjižničar i voditelj Studijskog odjela i nekoliko zbirki vinkovačke Gradske knjižnice i čitaonice, objavio je nedavno monografiju "Tragovi vremena, vinkovačke spomen-ploče" u kojoj na 225 stranica predstavlja vinkovačke spomen-ploče, spomeničke objekte kojima se odaje počast zaslužnim osobama, ustanovama, događajima, udrugama, a u izdanju Povijesnog i športskog društva Hrvatski sokol i pod uredničkom palicom mr. Zlatka Virca.

Kako je nastala ideja za ovakvu knjigu, zanimalo nas je.

– Spomen-ploče kao tema sasvim su slučajno odabrane. Prije 10-11 godina imali smo goste, povjesničare koji su željeli vidjeti spomen-ploču Stojanu Dimitrijeviću, vinkovačkom arheologu, ali nismo imali nikakvih podataka o toj ploči niti smo znali gdje se nalazi, pa je tadašnja ravnateljica Emilija Pezer predložila neka istražimo i popišemo sve spomen-ploče. I tako sam počeo istraživati, popisivati i fotografirati. Radio sam oko dvije godine i onda sam stao. Tako je rukopis knjige ležao u ladici dobrih 6-7 godina, kada mi je mr. sc. Zlatko Virc, predsjednik Hrvatskog sokola Vinkovci, krajem 2019. predložio da završim knjigu, što sam i učinio. U startu sam sve to zamislio kao jedan interaktivni turistički vodič, međutim, previše je tu bilo materijala, ploče su stalno izvirale te sam bio prisiljen prijeći u format opsežnije monografije kako bi sve informacije bile zastupljene. I što je zanimljivo na kraju? Spomen-ploča Stojanu Dimitrijeviću uopće ne postoji, tako da je cijeli ovaj projekt ponukala, zapravo, nepostojeća spomen-ploča – kaže Marojević dodajući kako je prva etapa bila istraživanje literature i pronalaženje pisanih izvora o spomen-pločama.

– Nepostojanje literature u konačnici mi je olakšalo tumačenje što jesu, a što nisu spomen-ploče, pa sam odlučio okupiti sve što se moglo tumačiti spomen-pločom, a što uključuje i one koje su dijelom spomenika, poput spomen-ploče kod Hrvatske ruže u Gradskom parku ili na Kumanovovoj ciglani. Nakon (ne)pronalaženja teorijske literature, krenuo sam s istraživanjem vinkovačkih spomen-ploča. Ovdje sam, srećom, imao dosta izvora jer o postavljenim spomen-pločama ima podosta izvora, ponajprije u vinkovačkoj periodici. U terenskom istraživanju obišao sam sve lokacije, fotografirao objekte, spomen-ploče i slično. Nakon fotografiranja krenuo sam u pronalaženje spomen-ploča koje su uklonjene. Veliku pomoć imao sam od Gradskog muzeja Vinkovci, gdje su mi ravnatelj Hrvoje Vulić i voditelj povijesnog odjela Danijel Petković dali na uvid ploče koje čuva muzej – kaže Tihomir Marojević i navodi kako je otkrivanje spomen-ploča Kozarcima bilo velik događaj, ploče Vinkovačkoj čitaonici i tisuću godina hrvatskog kraljevstva bile su manifestacije hrvatstva, a ploča Slavku Jankoviću postavljena 1972. bila je trn u oku tadašnjoj, vrlo utjecajnoj, boračkoj organizaciji, jer su tvrdili i neuspješno pokušali dokazati da je Janković bio predsjednik prijekog suda za vrijeme NDH.

Autor iznosi zanimljivosti vezane uz neke od ploča poput one da ploča Josipu Runjaninu na poleđini ima spomen-ploču Franji Josipu i Khuen-Hedervaryju.

– Vjerojatno je padom Austro-Ugarske spomen-ploča Franji Josipu bila politički nepoželjan eksponat u gradu pa je uklonjena, a zbog uštede iskorištena je za izradu spomen-ploče Runjaninu. Danas je na korzu replika izvorne, a original se čuva u Gradskom muzeju i radi se o jedinoj spomen-ploči s dva lica, bez poleđine – tumači Tihomir Marojević.
Miroslav Flego