Nakon što je pjesmama "Magija" i "Daj bebo" u kratkom vremenu privukao pozornost (uglavnom mlađe) publike, mladi riječki kantautor i producent Antonio Livaić a.k.a. Doktor, krajem prošloga mjeseca objavio je svoj novi singl. Riječ je o pjesmi pod nazivom "Last Save", njegovoj prvoj u izdanju Dallas Recordsa, kojom najavljuje svoj album prvijenac. Najnovije plastikpop izdanje krasi sada već poznat Doktorov zvuk koji spaja retroelemente 90-ih i 2000-ih godina s modernom trap i elektronskom produkcijom, a ovaj put donosi i neke novosti. Novi glazbeni broj prati i inovativni spot koji zajedno s pjesmom donosi potpuni doživljaj Doktorovog glazbenog izričaja. "Last Save" ujedno je bio i razlog za kraći razgovor s talentiranim Riječaninom.

Koja su tvoja najranija sjećanja vezana uz glazbu?


- Moje prvo sjećanje sigurno se veže uz jednu zgodu kad mi je tata donio prve bubnjeve krajem 90-ih godina. Sjećam se da sam tada već danonoćno svirao i izluđivao susjede, a najviše svoje ukućane. Nedugo nakon toga počeo sam svirati gitaru i pjevati u jednom riječkom dječjem zboru. Tada sam imao šest godina, ako se točno sjećam, i zapravo je tako počela moja ljubav prema glazbi.



Približi nam tvoj glazbeni put prije 2020. i pjesme "Plesat ćemo sporije", odnosno prije nego što si postao Doktor.

- Svoje prve glazbene korake napravio sam kod mog profesora gitare, gdje je tada bila stvarno superekipa, sviralo se, učilo i vrednovalo glazbu. Tamo sam naučio neke od najvažnijih stvari o glazbi koje me prate do danas. U srednjoj školi sam, kao i svaki pravi tinejdžer, imao nekoliko bendova, uglavnom autorskih u kojima sam u većini slučajeva pisao tekstove i glazbu, a žanrovski je uistinu bilo svega, a najviše punka i klasičnog rock‘n‘rolla. Kada sam upisao studij u Zagrebu osnovao sam s prijateljima bend Boombar koji de facto i danas postoji, ali kako sam se ja vratio u Rijeku, a oni su u Zagrebu, nešto manje i rjeđe sviramo.

Zašto si odabrao ovo umjetničko ime?


- Pa odabir ovog imena zapravo je došao dosta prirodno. Tražio sam nešto s čime bih se mogao identificirati i inače, a kako smo neko vrijeme igrali razne multiplayer igrice, često bi moj nickname bio Doktor, tako da nije bilo preteško izabrati. Nekad ljudi misle da ima veze s koronom i pandemijom, ali ovaj projekt krenuo je nešto prije cijele ove situacije, pa zapravo i nema neke prevelike poveznice.

Kako nastaju tvoje pjesme? Za koje izvođače možeš reći da su izvršili utjecaj na tvoj izričaj?


- Najčešće nastaju uz akustičnu gitaru. To mi je nekakvo prirodno okruženje i moj primarni instrument i tu se osjećam slobodno u smislu da ne moram previše razmišljati što i kako radim, sve ide nekako normalno, odnosno spontano. Uglavnom pišem paralelno glazbu i riječi, to mi je nekako standardni proces, s tim da uvijek postoje neke iznimke. Što se tiče rubrike glazbenih uzora, ovdje bih mogao pričati cijeli dan, ali pokušat ću sažeti taj poduži popis. Uvijek kažem da sam snažno povezan s kantautorima, vjerojatno zbog mog osobnog doživljaja glazbe, pa često ističem Brucea Springsteena, Marka Knopflera i Boba Dylana kao svojevrsne uzore, u najmanju ruku s liričke strane. U posljednje vrijeme slušam mnogo modernije glazbe, od trapa do elektronike, pa i tu pronalazim glazbene istomišljenike i ljude prema kojima gajim simpatije, a istaknuo bih Post Malonea, The Weeknda, Gorillaz, Draft Punk, Basshuntera, ali i neke alternativne bendove poput Blink 182, ili Arctic Monkeys. Veoma šaroliko, a i sigurno sam zaboravio dobar dio glazbenih uzora.

Kako je nastao plastikpop kao žanr i kako bi ga definirao?


- Plastikpop je nastao kao neka moja verzija hyperpopa kao mikrožanra popa i alternativne glazbe s primjesama nostalgije i nekih starijih glazbenih pravaca. Teško je definirati plastikpop, i često se susrećem s tim pitanjem. Plastik označava nešto što je lošije kvalitete i može se reciklirati, zapravo je u jednu ruku i pogrdan naziv koji sam prihvatio i odlučio se zaigrati s time.

Kako je došlo do potpisivanja ugovora s Dallas Recordsom, i što to znači za tebe kao glazbenika?


- Započelo je tako što se Dallas Records javio s interesom za suradnju. Ja sam upravo u to vrijeme radio cijeli koncept albuma, slagao i skupljao pjesme i materijale, i zapravo mi je samo potpisivanje ugovora dalo jednu drugu dimenziju, nekakav osjećaj profesionalnosti, ali svejedno i kreativne slobode i mogućnost nastavka snimanja u mom kućnom studiju u kojem se osjećam ugodno, i u kojem se zapravo sve moje ideje i ostvaruju. U svakom slučaju jedna stepenica više u mom glazbenom radu.

Predstavi nam svoj najnoviji singl "Last Save". Prema čemu se ta pjesma razlikuje od tvojih prethodnih singlova?

- "Last Save" je jedna čudna i drugačija pop-pjesma koja zapravo spaja elemente melodičnosti pop-glazbe i elemenata modernije trap i elektronske produkcije s posebnim naglaskom na neke žanrove koji su još podosta neistraženi kod nas, poput glitchcorea ili trancea. Sve u svemu jedan spoj cijelog mog glazbenog ukusa na jednom mjestu.

Što nam možeš reći o spotu za "Last Save"? Kakve su dosadašnje reakcije na pjesmu i spot?


- Spot je nastao u kućnoj produkciji uz pomoć moje djevojke bez koje većina stvari ne bi ni bila moguća. Ponekad treba istrpjeti moje kreativne krize i nervoze oko izbacivanja projekata, ali da se vratim na spot. Ideju smo dobili spontano, snimajući neke od prvih kadrova. Na kraju je ispao jedan stvarno fora vizualni prikaz svih emocija u samoj pjesmi, a i reakcije su za sada uglavnom stvarno pozitivne. Uvijek postoje ljudi kojima to ne odgovara, ali to je posve normalno i razumljivo.

Koji su ti najdraži albumi u zadnjih nekoliko godina? Što najviše slušaš u posljednje vrijeme?

- Pa slušao sam "After Hours", od The Weeknda, stvarno do iznemoglosti, zbilja poseban album i jedna specifična energija. "Velika Praska" od Valentina Boškovića također jedan od albuma koji treba izdvojiti, po meni jedan od najboljih albuma koji sam čuo u životu. Ima stvarno mnogo ljudi koje bih volio izdvojiti, posebice s naše nezavisne scene. Ice Capri je izbacio "Capri Sunce", što je stvarno vrhunski projekt, "Trep Mjuzikl" Balvana & Hokija, koji je producirao OgCulo, je odličan, preporučam. I ekipa iz Jupiter Kulta iz Osijeka ubija, također stvarno vrijedno slušanja. Nomark iz Slovenije isto je tu sa slovenskom hyperpop skupinom Nebesa. Pokle je isto fenomenalan, a ne smijem zaboravit ni Podočnjake iz Kutine. Sigurno sam zaboravio hrpu ekipa, nadam se da se nitko neće naljutiti. (smijeh)

Kakva je, prema tvome mišljenju, budućnost alternativnog popa u Hrvatskoj? Koje izvođače vidiš kao predvodnike žanra?


- Alternativni pop je dosta čudan žanr, ponajprije jer se nitko zapravo ne predstavlja kao alt-pop-izvođač, ali, evo, Balvan je ime koje sigurno treba istaknuti. I cijela ekipa iz Jupiter Kulta brije na taj neki đir koji je sličan, a i Ice Capri ima publiku koja shvaća taj način izražavanja. Tu je uvijek i Ružno Pače kojeg mnogi možda ne doživljavaju kao alt-pop-izvođača, ali bi on sigurno bio jedan od predvodnika.

Kada možemo očekivati tvoj debitantski album? Hoće li mu prethoditi još koji singl?


- Album bi trebao ugledati svjetlo dana u drugom dijelu godine. Vjerujem da će to biti negdje najesen, ali nismo još definirali datum. Siguran sam da će još poneki singl najaviti album i predstaviti neke nove varijante plastikpopa.

Što radiš kada se ne baviš glazbom? Kako najradije provodiš slobodno vrijeme?



- Pa, evo, završavam fakultet Međunarodnih odnosa, odnosno pišem diplomski rad s kojim ću završiti i tu neku fazu života. Usporedo s tim, radim na radiju kao voditelj, i nekako sam se super snašao u toj ulozi te se nadam da će se u tom smjeru nastaviti razvijati i cijela priča vezano uz Doktora. U slobodno vrijeme uglavnom produciram, većinom za sebe, nešto malo manje za druge, gledam filmove i serije, a volim tu i tamo odigrati neke igrice na kompu.