Iako vijest da se od četvrtka, 1. travnja, na istoj adresi u Županijskoj 25 u Osijeku nalaze Quentin Tarantino, Goran Bare, Vladimir Šeks, Njezino Valičanstvo Elizabeta II. i Josipa Lisac ne može zvučati nikako drukčije nego kao posve prozirna, krajnje neuvjerljiva prvotravanjska šala, ona je zapravo posve točna.

I ne samo da je istinita, nego spomenutima društvo pravi još puno drugih poznatih lica, među kojima su i neka koja su davno napustila ovozemaljski život poput Arsena Dedića, Freddieja Mercuryja, Đorđa Balaševića, Miroslava Krleže...

Riječ je o lutkama Osječanke Mile Lončar, svestrane kreativke koju je nakon niza drugih oblika izražavanja, kako sama kaže, "puklo da sada malo izrađuje lutke". I to takvim intenzitetom da ih je od listopada prošle godine izradila 70-ak. Zahvaljujući minucioznoj, besprijekornoj i nadasve realističnoj izvedbi, lutke su brzo postale apsolutni hit! Dok ih promatrate u izlogu i unutrašnjosti Lega-Lega dućana, gdje će biti izložene do 1. svibnja, smiješak postaje sve veći, nerijetko se pretvara i u glasan smijeh, jer Mila u svom svijetu lutki spaja nespojivo. Tamo se jedno do drugog mogu pronaći Miroslav Krleža i starleta bujnog poprsja, dok se pokraj njih meškolji Donald Trump, a iz prikrajka sve promatra Osječanka Ivana Crnoja, čelnica Udruge Pobjede. To je samo jedna od nevjerojatnih kombinacija, a za sve je kriva, pazite sad, Alemka Markotić!

- Nakon što sam ilustrirala dječju slikovnicu Silvije Šesto Majstorica Nola popravlja tatu, gdje je bila riječ o malim lutkama i gdje mi je Silvija dala apsolutnu slobodu, pojavila se neka praznina, postalo mi je dosadno, pa sam odlučila pokušati izraditi veće lutke. Nazvala sam Silviju i zamolila ju da mi da bilo kakav tekst, čisto za moju dušu, tek toliko da nešto radim. Ona je nabacala par natuknica: princ, princeza, blagajnica... i tako sam počela izrađivati te likove. Najprije sam napravila princezu, a onda krenula na princa... Razmišljajući kakvu ću mu kosu napraviti, odlučila sam da ipak neće biti narančasta poput one klasičnog, pjegavog Malog princa, nego plava. A kada sam mu stavila tu plavu kosu, ispao je isti - Alemka Markotić! - prepričava kroz smijeh Mila.

Nakon toga izradila je Bareta i tako je sve počelo.

- Silvija i ja dogovorile smo se da će svi ti likovi završiti u slikovnici za odrasle, svojevrsnoj SF komediji koja će se zvati Crodiseja ili Milina Arka. Priča će ovaj put ići obrnutim redoslijedom, prvo sam ja ilustrirala prema Silvijinu tekstu, a sada će ona ispisati priču na temelju mojih lutaka - pojašnjava Mila.

S obzirom na to da je završila Školu primijenjene umjetnosti, stvaranje joj nije novost, od malena, kaže, nešto "pika", no lutke, pogotovo velike, nikada nije radila. Zanimale su je sve tehnike, od ulja na platnu, odlijevanja gipsa, gline, modeliranja do tekstilne skulpture.

- Zabrijem na neki pravac, istražujem ga, a kada se zasitim, prešaltam se na nešto drugo - pojašnjava Mila svoj modus operandi.

No, što god radila, ključna je sloboda. Zadani obrasci i planiranje kod nje ne dolaze u obzir, sve što je do sada radila i što će raditi ubuduće rezultat je spontanosti.

- To me je i oduševilo kod Silvije, konstantno mi je davala slobodu. Nije bilo ograničavanja, štoviše, još bi mi i sama raspirila maštu, nadovezivala se na ono što radim. Dobila sam apsolutno povjerenje i slobodu, što totalno odgovara mom karakteru. Ne znam bih li drukčije i mogla funkcionirati - govori Mila.

Lutke koje izrađuje krasi nevjerojatna doza realističnosti, neke od njih kao da su žive i vrlo je lako već pri letimičnom pogledu razabrati o kojoj je osobi riječ. No, nije sve osobe jednostavno vjerno dočarati.

- To je nevjerojatno. I sama se čudim kada krenem raditi. Za neke likove mislim da su jednostavni za napraviti, kao, to ću ja skrpati za dva sata, da bih skužila kako baš i nije tako. Zapravo, ako je lik sam po sebi karikaturalan, to mi je lakše napraviti njegovu lutku. Idealne ljepotice tipa Angeline Jolie puno je teže napraviti, no s onima koje imaju neku karakterističnu crtu, poput velikog nosa, bujnih obrva i slično puno je lakše - pojašnjava Mila.

Iznenađujuće, za izradu jedne lutke, suprotno našim pretpostavkama, ne treba joj puno vremena.

- Gledam da lutku završim u jednom danu i stvarno se toga držim, jer na taj način mogu pratiti sebe, odnosno koliko napredujem. Sada kada uzmem lutku koju sam radila u listopadu prošle godine, primjećujem razlike u odnosu na one najnovije. U biti, s vremenom konstantno učiš, to je isto kao i trening, kada radiš svaki dan, vidiš rezultat i jednostavno stekneš naviku, moraš se držati tog tempa. To je kao da moraš na WC, jednostavno te tjera. Kad počnem raditi lutku, moram ju završiti jer ne mogu dočekati da vidim kako će na kraju izgledati - dodaje Mila.

Izrađuje lutke onih koje voli, koji su joj zanimljivi ili onih koje bi lutka trebala isprdati, pri čemu je ključna još jedna stvar.

- Što bolje znam ili razumijem osobu, što ju bolje doživljavam osobno, to bolje izradim njezinu lutku. Znači, Bareta mi je, primjerice, lako napraviti. Tu imaš samo dvije točke i ravni nosić, ali njegov položaj i vibra izokrenutog je ono što lutku čini posebnom. Dobro, Bare je i sam malo karikatura (smijeh) - dodaje Mila.

Alat su joj vrući pištolj, ljepilo, igla, konac i škare, a materijal isključivo onaj reciklirani, stara odjeća koju nabavlja u second hand dućanima ili od prijatelja, koji su oduševljeni njezinim lutkama, baš kao i šira javnost, jer nakon nedavne izložbe u Zagrebu uslijedila je lavina pozitivnih reakcija.

- Iskreno, šokirana sam. Uopće nisam očekivala da će ljudi tako reagirati, jer sama ne doživljavam svoje lutke kao nešto "wow", nije mi tu ništa čudno, uzmeš, napraviš - skromno će Mila.

Da je postala prava lutkarska zvijezda potvrđuje i podatak da su njezine lutke bukirane do kraja godine. Nakon aktualne izložbe u Osijeku, lutke se u svibnju vraćaju u Zagreb, pa opet u Osijek, nakon kolovoza, koji je za sada slobodan, idu u Zaprešić, a onda u Split gdje bi trebale ostati do kraja godine.