Proslava blagdana najradosnija je u krugu okupljene obitelji kada se podsjeća na vrijednosti koje takvo zajedništvo pruža. Takav radostan i ispunjen srećom bio je i ovogodišnji Uskrs u obitelji Marije Livaja - djevojke koja je odrasla bez roditelja, a danas je obitelj za nju svetinja, što je posebno dirljivo u svjetlu činjenice da je riječ o mladoj ženi koja je odrasla u SOS Dječjem selu Ladimirevci.

"Moj najveći cilj u životu jest da odgojimo našu dječicu u moralne, čestite i poštene ljude. Obitelj, zajedništvo i njegovanje međusobnih odnosa za mene su svetinja", započinje svoju priču Marija Livaja, 29-godišnja majka četvorice predivnih dječaka, otkrivaju u SOS Dječjem selu Hrvatska. Kada je imala 10 godina, Marija i njezin dvije godine mlađi brat Ivan izdvojeni su iz biološke obitelji te su smješteni u SOS Dječje selo Ladimirevci. Kako kaže Marija, jasno se sjeća tog prosinca kada su stigli u Dječje selo. Bili su mali, zbunjeni i prestrašeni te "im je jako nedostajala kuća i njihovi roditelji kakvi god da su bili". Srećom, imali su jedno drugo i to im je puno pomoglo. U samoj prilagodbi od iznimne važnosti bila je i njihova SOS mama Branka koja im je pružila toplinu doma i obiteljsko okruženje kakvo svako dijete zaslužuje. Iako u Marijinoj biološkoj obitelji nisu bili poticajni i dobri uvjeti za odrastanje, a roditelji se nisu znali, niti mogli nositi s teretima svojih teškoća, pamti kako su ipak držali do nekih obiteljskih vrijednosti. "Oduvijek sam maštala da imam svoju obitelj u kojoj će vladati sklad i ljubav. To mi se i ostvarilo", kaže sa smiješkom.

Pamti kako je redovno s roditeljima išla u crkvu, a po dolasku u SOS DS Ladimirevci to je nastavila. Vjera joj je tada kao i danas važan i nezaobilazni dio života. "U Ladimirevcima je bilo nas desetak koji smo redovno odlazili na mise. U tom smo duhu obilježavali sve blagdane, pa tako i Uskrs. Ukrašavali smo SOS kuću, oslikavali jaja u kreativne pisanice, a SOS mama naučila me je praviti kolač s vanilijom i višnjama", kaže. Danas taj kolač Marija često pravi svojim sinovima: Lovri (7), Toniju (8), Maru (3) i Oliveru koji je napunio osam mjeseci, a koji su joj centar svijeta. Uz supruga Damira, s kojim je u braku sedam godina, Marija uspješno svladava izazove roditeljstva.

"Ne znam ni sama kako uspijevam sve uskladiti. Ipak, moram priznati da mi je lakše sada kad ih je više, nego kad su bili samo Lovre i Toni. Zajedno se zabavljaju, uče jedni druge, a ja ih samo usmjeravam. Naravno da je zahtjevno i teško, ali sama sam to htjela. Najvažnije od svega je da voliš svoju djecu. Osim toga, ja sam kućni tip: volim biti kod kuće, čistiti, pospremati i brinuti se za dečke. Također, Damir je odličan tata i kad god je kod kuće bavi se s dečkima. Njihove najdraže igre su slaganje tračnica, vježbanje, igranje nogometa, a vikendima od odlaska na plac ili u trgovinu naprave izlet", otkriva mlada majka. Ima i neraskidivu vezu s mlađim bratom koji studira u Osijeku, te sa starijom sestrom Danijelom, koja živi u Zadru sa svojim sinom.

Tako Marijini sinovi imaju i najboljeg ujaka i najbolju tetu na svijetu. Obožavaju provoditi vrijeme s njima igrajući se, čitajući knjige i boraveći na moru. Osim toga, imaju sreću uživati društvo velikog polubrata Lukasa, koji je Damirov sin iz prvog braka.

Kod Marije je kuća uvijek puna, pa je tako bilo i za blagdan. "Uskrs provodimo u kući. Idemo svi na blagoslov hrane te na večernju misu. Ponekad Damir ode na zornicu, pa donese blagoslovljenu hranu na doručak. Ostatak dana provedemo gledajući uskrsne filmove ili čitajući knjige o istoj temi", kaže Marija te dodaje kako je najveselije kada boje jaja, a zatim njima održavaju tradicionalno obiteljsko natjecanje u "tuckanju".

Da Marija ima veliko srce i da je naučila praštati govori i činjenica da je unatoč svemu, održala i kontakt s mamom. "Prošlog Uskrsa je i baka bila kod nas. Pozvali smo je da malo provede vrijeme s unucima. Ona trenutačno živi u jednoj udomiteljskoj obitelji i ide na terapije. Unatoč svemu, ona je draga osoba, ima čiste emocije i dečki je vole kao baku, no, nažalost jako je rijetko viđaju. Još uvijek nemam čiste emocije prema mami: na trenutke mi je bude žao i pitam je li moguće da si je tako upropastila život, u drugom me jako naljuti, a u trećem mi je svejedno", iskreno priznaje ova mlada žena koju isključivo neizmjerna snaga i ljubav prema obitelji gura naprijed, jer želi se ostvariti i kao odgojiteljica za koju se školuje. "Imam još jedan semestar i diplomski rad do titule magistra predškolskog odgoja i obrazovanja", ponosno kaže Marija te dodaje kako je u životu sve moguće.