Domove diljem Hrvatske, ali i susjednih zemalja ovih će uskrsnih blagdana uz cvjetne aranžmane, šarene pisanice i bogatu blagdansku trpezu krasiti još jedan, novi, originalni dekor – prekrasni zečići od platna i drva ukrašeni vedrim bojama, maštovitim detaljima, u nesvakidašnjoj izvedbi, zbog koje je gotovo nemoguće proći pokraj njih i diveći se ne zastati. Još je ljepše što ova divna blagdanska dekoracija s daškom Slavonije i s potpisom Ago designa (ago u prijevodu znači iglica, što je i naziv krojačke radnje) dolazi iz krojačke radnje u Belišću, vlasnice Đurđice Grgurić!

Premda je iz Belišća u svijet proteklih tjedana otpremljeno 500-tinjak zečića u dvije veličine i svim mogućim kombinacijama, vlasnica kaže da bi ih zbog golemog broja narudžbi i zanimanja kupaca mogla otpremiti još najmanje stotinjak, no, nažalost, više nije bilo dovoljno vremena za njihovu izradu.

- Svi mi u obitelji bili smo pomalo i šokirani i iznenađeni zanimanjem i ogromnim brojem narudžbi naših zečeva nakon što smo ih pokazali na društvenim mrežama, pa se neočekivano u njihovu izradu morala uključiti cijela obitelj: i suprug Tomislav i djeca Tomislav i Ivana, oboje sa završenim fakultetima, ali, nažalost, bez posla. Bio je to golem izazov za sve nas, no svatko je odlično odradio svoj dio posla: od supruga, koji je pomagao izradom drvenih postolja za zečiće, preko sina i kćeri, koji su mi pomagali u izradi i punjenju ovih malih ljepotana, te smo dobili odlične povratne informacije - priča nam 52-godišnja Đurđica.

Otkriva i da je sve počelo sasvim spontano kraje prošle godine, kada se okušala u izradi gnomića, odnosno popularnih božićnih patuljaka - srećonoša, koji su i u nas prošlih božićnih blagdana bili iznimno traženi. Eksperiment za ukrašavanje vlastitog doma bio je i više nego uspješan, pa je Đurđica bila zasuta molbama prijateljica da i njima za blagdane izradi slične dekoracije.

No dva tjedna prije blagdana bila su dovoljna za izradu samo 50-ak gnomića, stoga je Đurđica već tada dobila zadatak da nešto slično osmisli i za Uskrs. Nije dugo sjedila prekriženih ruku. Početkom godine rodila se ideja o izradi zečeva koji bi također stajali na drvenom postolju. Već početkom veljače odlučila ih je izrađivati u paru (muški i ženski zec) i u dvije veličine. Oni manji visine su 45 centimetara, a veći su 68 centimetara, koji još narastu kad im kreativni Grgurići našiju uši.

- Svaki od zečeva našeg brenda Ago design jedinstveni su, drukčiji od ostalih, a u njihovoj izradi nastojali smo se voditi i željama naručitelja, koji su vrlo često birali boju odjeće zečeva tako da im se najbolje uklope u interijer. Najtraženiji su bili zečevi u žutoj i zelenoj odjeći, ali i u sivo-žutim kombinacijama, prljavo roza i drugim varijanatama. Za gnomiće su pak birali pretežno crveno-zelene kombinacije, prljavo roza i ljubičaste - otkriva nam ova belišćanska krojačica zlatnih ruku. Ipak, unatoč mogućnosti izbora boje odjeće zečeva, kreatorica je na svakom od njih zadržala izvornu varijantu: na drveno postolje postavlja se "tijelo" od stiropora, koje se nakon toga puni i oblaže vatom. "Djevojčice, zečice" izrađuju se u haljinicama s volančićima i ukrasnim dugmićima, mašnicama na uhu i cipelicama, a u "rukama" im je mali zečić. "Momčići" se pak u paru sa svojim boljim polovicama diče pomno iskrojenim kaputićima s dugmićima i leptir-mašnom te pripadajućim hlačama i cipelama. Svaka od tih prezgodnih lutkica, težine oko 80 dekagrama, iziskuje približno osam sati predanog rada da bi se dobio zadovoljavajući rezultat.

- Neke od naših zečeva kupci vide na našoj stranici i naruče, neki pak imaju svoje želje i sve to nastojimo ispuniti. Neki od kupaca naručuju ove ukrase za svoj dom, no mnogo nam je narudžbi stiglo sa zamolbom da ih kao blagdanski poklon pošaljemo na adrese prijatelja, rođaka, znanaca. I takve narudžbe nam puno znače i posebno nas raduju - otkriva Đurđica, koja je početkom ovog tjedna poslala svoje posljednje pošiljke.

Đurđica postaje sve svjesnija da će zbog velike potražnje za njezinim božićnim i uskrsnim dekoracijama za sljedeće blagdane u izradu morati krenuti puno ranije kako bi na vrijeme stigle svojim kupcima u Njemačku, Mađarsku, Švicarsku, Srbiju, Bosnu i druge države, ali i diljem Lijepe Naše: od sjevernog do južnog Jadrana, otoka, Zagreba i okolice, središnje Hrvatske…

Nakon što završi ovo razdoblje, u kojem je, priznaje Đurđica, zbog količine posla posljednja tri tjedna uspijevala tijekom noći uhvatiti jedva tri sata sna, vraća se svojim uobičajenim aktivnostima u krojačkom obrtu, koji je u Belišću pokrenula prije četiri godine. I sama kaže da je iznenađena količinom posla koju ima i da sve češće razmišlja o zapošljavanju još jedne osobe, koja bi joj pomogla, no problem je što je profesionalnu krojačicu za tako specifičnu vrstu posla na našem području jako teško naći.

Đurđica nam, naime, otkriva, da je ljubav prema krojenju i šivanju naslijedila od svog djeda, koji je bio profesionalni krojač i uz kojeg je puno naučila. Premda je po zanimanju zapravo kuharica, već u srednjoj školi shvatila je da je njezin životni poziv vezan uz iglu i konac, pa je već kao srednjoškolka krenula na tečaj krojenja i šivanja te šivajući za prijateljice počela peći zanat krojačice. U njemu je ostala sve do danas i kaže - nije požalila, jer taj je posao ispunjava i potvrđuje da su pravi obrtnici s dobrim idejama i zlatnih ruku danas itekako na cijeni.