Nedavna objava na Facebooku ("...Ajmo van iz ovoga! Vrlo je jednostavno i izvedivo, dosta junačenja"), koju je postavila prof. dr. sc. Sanja Barić, predstojnica Katedre za ustavno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, na duhovit način sažima cijelu aktualnu situaciju oko izbora predsjednika/predsjednice Vrhovnog suda Republike Hrvatska.

Gledajući širu sliku, zašto je percepcija pravosuđa u Hrvatskoj toliko loša, pitali smo prof. Barić.

- Nažalost, to nije percepcija, to je stvarnost. Svaka čast sucima koji odlično obavljaju svoj posao, ali ima dovoljno, svakako previše onih koji to ne rade. Onih koji su na pozicijama iako po svojem učinku, znanju i profesionalno-etičkim sposobnostima to ne zaslužuju. Onih koji su došli na te pozicije preko političke podobnosti i klijentelističko-nepotističkih, pa i zavičajnih veza i poznanstava. Građani to vide i znaju. Vide i kolege odvjetnici i suci. Neformalno sam upoznata s mnogim pričama o zavlačenjima, traženju protuusluga, pa čak i novca, a strah od odmazde je toliki da se ni Komora ni sudačke udruge ne oglašavaju. Dodatno, ono o čemu kolege govore je da nema pravne sigurnosti, činjenično isti ili slični slučajevi bivaju posve drukčije presuđivani. Predugo trajanje postupaka, nesuglasnosti u propisima, svega tu ima. O neznanju pojedinih sudaca da ne govorim, nagledala sam se i takvih presuda.

Gdje su, objektivno uzevši, najveći problemi hrvatskog pravosuđa? Koliko je u trodiobi vlasti - zakonodavna, izvršna i sudbena - ova posljednja najslabija karika?

- Sudbenu vlast, za razliku od politike, mora krasiti neovisnost, neutralnost, stručnost i moralnost. Na jedan posve drukčiji i ozbiljniji način nego što je to slučaj sa zakonodavnom i izvršnom vlasti. Uzroci su poznati, vučemo ih od početka 90-ih godina, velike čistke kvalitetnog sudačkog kadra, a potom dugogodišnji nastavak negativne selekcije na mnogim čelnim pozicijama te svakako predugo i loše (a politički podobno) funkcioniranje DSV-a. Nema tu nikakvih nepoznanica, točno se zna što i kako treba učiniti da se stvari dramatično poboljšaju nabolje. Za to je dovoljno od 18 do 24 mjeseca. Ali je potrebno jasno zeleno svjetlo s pozicije izvršne vlasti. Tu svakodobna vladajuća većina može puno. Nema veze što je do sada bilo, svatko tko je na vlasti može od sada nadalje to promijeniti. U bilo kojem trenutku.

Je li pravosudni sustav bar teoretski dobro postavljen, premda je u praksi previše dubioza? Jesu li i koliko anomalije i devijantna ponašanja pojedinaca-sudaca problem mentaliteta hrvatskog društva, ali i upletanja od strane politike?

- Pravosudni sustav nije ni formalno dobro postavljen, samo funkcionira zbog velikog broja stvarno dobrih i kvalitetnih sudaca. Ali toliko toga nedostaje. Primjerice, objektivno ocjenjivanja rada sudaca. Nužnost trajnog cjeloživotnog usavršavanja. Stvarna depolitizacija, ne samo depolitizacija kao mantra.

U ovom se trenutku valja suočiti i s onim trenutnim obnašateljima sudačkih (pa i visokih) dužnosti za što treba i ustavna intervencija, odnosno otvaranje cijele profesije periodičnim objektivnim procjenama kvalitete rada. I, naravno, ozbiljna stegovna odgovornost, pa i do razrješenja, ali stvarno provođena, a ne samo u slučajevima kada se baš nikako ne može zataškati istina (kao što je vidljivo sada, u slučaju Mamić). Ponavljam, to nisu nikakve nepoznanice, točno se zna što treba napraviti, koje zakone izmijeniti, koje suce procesuirati, koje ukloniti, kakve oblike napredovanja uvesti. Stvar je politike da uskladi svoje riječi i svoja djela. Idemo! I još nešto. Nama doista nitko nije kriv za ovo, nitko izvana, nikakva protuhrvatska alijansa bilo koje boje i oblika. Sami smo krivi što prečesto navijamo za "naše", a ne za stručnost, kvalitetu i objektivnost. Za ovo potonje samo ako je i politički "naše", emotivno "naše". Zato smo tu gdje jesmo.

Može li se u RH uopće provesti reforma pravosuđa? Rekli ste da su i Milanović i HDZ promašili taktiku...

- Točnije rečeno, proklamirani cilj(evi) i izabrane taktike su u očitom neskladu. Ovo je dobra taktika, ali za nešto posve drugo. Na strani predsjednika RH - za zadržavanje glavne uloge općeg kritizera i prokazivača. Na strani vladajuće većine - za dobivanje relativno jednostavnih političkih poena zbog bezobraznog stila koji koristi PRH. Taktika je odlična, ali nema nikakve veze s ostvarenjem cilja poboljšanja stanja u pravosuđu. Tko želi stvarno učiniti bitne stvari za kvalitetu pravosuđa, morao je posve drukčije "igrati i odigrati".Ali nije kasno. Nikada nije kasno. Evo prijedloga: neka PRH, premijer ili, još bolje, zajedno PRH i premijer sazovu presicu i javno poruče: “Otvara se javni poziv, stalo nam je da izaberemo najbolju osobu, stručnjaci, javite se, dajte svoje programe, pronaći ćemo najboljeg.” To mogu učiniti sada, to mogu učiniti u bilo kojem trenutku u budućnosti. A to nas vraća na Vaše prvo pitanje i moju izjavu: samo stanite, suspregnite se i napravite pravu stvar! Što košta da košta. (D.J.)