Objavljeno 3. travnja, 2021.
S približavanjem Kine statusu najveće svjetske sile odnosi te zemlje i Zapada sve se više pogoršavaju. Međusobna razina nepovjerenja je tolika da bi u određenom trenutku mogla prerasti u vojni sukob velikih razmjera. Nedavno uzajamno uvođenje sankcija i ulazak dvadeset kineskih borbenih zrakoplova u zračni prostor Tajvana svjedoče kako je sukob između Narodne Republike Kine i, u prvom redu, Sjedinjenih Država više nego neminovan.
Kako Kina funkcionira pod vodstvom Xija Jipinga i što joj je na pameti puno više od tajnih planova govore njezina djela. Na dva suprotna kraja te goleme države događaju se retrogradni i anticivilizacijski procesi koji s pravom zabrinjavaju ne samo njezine državljane nego i međunarodnu zajednicu. O tome što se zbiva u najzapadnijoj kineskoj pokrajini Xinjiangu svjedoče užasnuti prebjezi, ali i špijunske satelitske snimke koje razotkrivaju sustav od približno 400 koncentracijskih logora u kojima kineski režim drži više od milijun pripadnika etničkih manjina, Ujgura, Kazaha i Kirgiza. Formalno je riječ o tzv. logorima za preodgajanje.
PREGAZILI RIJEČ
Razmjeri nasilja koje se događa na tim sramotnim mjestima okruženim žicom i naoružanim stražarima su nevjerojatni. Drugi iznimno retrogradni proces koji provodi režim u Pekingu je brutalno gušenje autonomije nekadašnje britanske kolonije Hong Konga. Ono što puno više zabrinjava od upravnog, političkog i policijskog nasilja koje Narodna Republika Kina čini protiv Hongkožana želeći poništiti njihovu samoupravu jest spremnost Pekinga da pregazi vlastitu riječ danu 1985. Naime, potpisivanjem sporazuma s Velikom Britanijom Peking se obvezao na pridržavanje načela o "jednoj zemlji, dva sustava" i čuvanju samouprave Hong Konga idućih pedeset godina nakon što 1997. ta bivša britanska kolonija uđe u sastav Kine. Poruka koju je tim činom Peking uputio svojim susjedima i ostatku svijeta više je nego opasna. To znači da u budućnosti možemo očekivati kako će Kina sukladno hiru trenutnog vođe gaziti čak i vlastitu riječ, kao u slučaju međunarodnog sporazuma koji su potpisali Zhao Ziyang i Margaret Thatcher. To što su oni mrtvi ne znači da njihovi potpisi nemaju nikakvu važnost. Mrtav je i latinski jezik, no izreka "pacta sunt servanda" vrijedi i za Peking. Prezir zakona je maoistički atavizam kojeg bi se Kina trebala što prije odreći, ako želi biti doživljena civiliziranom zemljom. Naravno, da se na ovakve prigovore moćnici u Pekingu grohotom smiju, opijeni gospodarskom i vojnom moći koja im pruža neslućene mogućnosti. Nažalost, svijet je to sve već iskusio s nekim drugim sličnim silama kao što su Treći Reich ili Japansko Carstvo, ali nacionalizmom obuzeti Kinezi smatraju kako vrijeme njihove čizme tek dolazi.
Svakome je jasno da je udar na samoupravu Hong Konga tek pokazna vježba za ono što očekuje odmetnuti otok Tajvan koji od svršetka Kineskog građanskog rata (1927.-1946.) funkcionira kao samostalna država. Zanimljivo da je upravo Tajvan, pod svojim službenim nazivom Republika Kina, bio jedan od osnivača Ujedinjenih naroda. Iz članstva je izbačen 1971., a u njegovu fotelju sjeda predstavnik Narodne Republike Kine. Danas kada je Kina postala svjetska sila izgledi Tajvana da očuva svoju neovisnost čine se malo vjerojatnima. Teško je reći kakva je budućnost tajvansko-američkih obrambenih dogovora. Za pretpostaviti je da će u jednome trenutku, baš kao što je to učinio američki predsjednik Jimmy Carter 1979., Sjedinjene Države pritisnute novim okolnostima Tajvanu okrenuti leđa. Sjećamo se još uvijek spektakularne izdaje koju je 2019. učinio Washington u vrijeme predsjednikovanja Donalda Trumpa u odnosu na svoje dojučerašnje kurdske saveznike, prepustivši ih krvavoj turskoj odmazdi. Kao što znamo, Kurdi su na međunarodnoj pozornici nitko i ništa, baš kao što je to i Tajvan, koji faktički nema status države nego tek odmetnutog ozemlja.
Zato nikoga nije iznenadila vijest da su kineski borbeni zrakoplovi ponovno ušli u zračni prostor Tajvana. To je svakako opomena Tajvancima što ih čeka, ako ne izvjese bijelu zastavu, ali i praktična provjera kako funkcionira protuzračna obrana te zemlje. Brojni analitičari procjenjuju kako je kineska vojna invazija na Tajvan samo pitanje vremena. Administracija trenutnog američkog predsjednika Joea Bidena zasada daje ohrabrujuća obećanja kada je riječ o pružanju potpore obrani ove otočne države. Američki admiral Philip S. Davidson na saslušanju pred Senatom rekao je kako bi Kinezi mogli izvesti invaziju na Tajvan u idućih šest godina, a na meti kineskih projektila mogla bi se naći i američka pacifička baza na otoku Guamu. Kao što vidimo, moglo bi se lako ponoviti ono što se na širem pacifičkom prostoru dogodilo tijekom Drugog svjetskog rata, kada je izazivač nereda bio Japan. Kinezi su živo zainteresirani da i oni tako nešto pokušaju jer to u svojoj povijesti nisu nikada učinili. Sada imaju za to priliku jer gospodarska i politička moć Amerike ubrzano opada, a Kina je sila u usponu. Ono što svakako zabrinjava jest da bi obračun dvaju divova vrlo vjerojatno uključivao uporabu nuklearnog oružja, što bi imalo katastrofalne posljedice.
LAŽNA NEUTRALNOST
Hrvatska je dio Sjeveroatlantskog pakta, što znači da bi i ona, sukladno članku 5 NATO-ve povelje, bila uključena u ovaj sukob, ako bi se on uistinu i dogodio. Približavanje Moskve i Pekinga moglo bi dodatno zakomplicirati stvari jer bi Putinov militaristički režim mogao iskoristiti kaos na Dalekom istoku za svoju moguću invaziju na ostatak Ukrajine i tri baltičke zemlje. Valja pomno promatrati ponašanje našeg prvog susjeda Srbije iza čije se tobožnje vojne neutralnosti krije trenutno labavo savezništvo s Rusijom i Kinom. Vrlo je zanimljivo da je na dan najvećeg do sada upada kineskih vojnih zrakoplova u zračni prostor Tajvana kineski ministar obrane Wei Fenghe boravio u Srbiji. Ondje sigurno nije bio kako bi dan-dva skijao na Kopaoniku, nego da postigne neki važan dogovor s Aleksandrom Vučićem s kojim se susreo.
Dođe li do sukoba svjetskih razmjera, makar on počeo na Dalekom istoku, Hrvatskoj prijeti izravna opasnost od susjedne Srbije, bez obzira na njezinu vojnu "neutralnost", upravo s obzirom na činjenicu njezine političke i vojne vezanosti uz Peking i Moskvu. Prošle je godine Srbija kupila tri bitnice bespilotnih letjelica tipa CH-92 A s ukupno šest dronova iz Kine, a u planu je kupnja i njezina protuzrakoplovnog sustava FK-3. Sada postaje jasno zašto je Aleksandar Vučić lani onako strastveno ljubio kinesku zastavu na beogradskom uzletištu! Da su stvari ozbiljne posvjedočio je i bivši američki državni tajnik Henry Kissinger, upozorivši na moguću katastrofu, ako Kina i Amerika ne postignu sporazum o novom globalnom poretku.
Piše: Draško CELING