Novosti
ĐAKOVČANIN O BITKI S COVID-19

Na kisiku bio 19 dana, izgubio 14 kilograma
Objavljeno 29. ožujka, 2021.
Radomir Blažević: Neizmjerno sam zahvalan medicinskom osoblju KBC-a Osijek. Oni vode jednu od najtežih bitaka na svijetu

Stotinu lica i naličja koronavirusa na svome zdravlju osjetio je u posljednji dvadesetak dana i Đakovčanin Radomir Blažević (62), hrvatski ratni vojni invalid i umirovljenik. Uz njega zaraženi su bili i supruga, sin i punica, no dok su se oni virusu othrvali lako, on je prije 21 dan, kaže, u vrlo lošem zdravstvenom stanju, s visokom temperaturom i teškim disanjem, odvezen Hitnom u KBC Osijek.

"Svih 19 dana u bolnici bio sam na kisiku, od čega sam 11 dana bio u najvišoj, 4. kategoriji po primljenim količinama", kaže Blažević, koji je prošle subote otpušten kući. Kaže, proživio je iskustvo kakvo nikada nije. "Primljen sam u ambulantu na C odjelu, gdje sam vrlo brzo i stručno klinički obrađen. U roku od 24 sata temperatura je zaustavljena te su me smjestili u sobu 1 na C odjelu. Tako je započelo moje liječenje; brzo, stručno i nadasve profesionalno liječenje teške upale pluća. Priključili su me na kisik, na kojem sam bio do samog izlaska iz bolnice. Liječenje je trajalo 19 nezaboravnih dana, uz 24-satnu brigu vrijednog i stručnog medicinskog tima. Prvih 11 dana je bilo najteže; jedva sam raspoznavao medicinsko osoblje s obzirom na to da su svi odjeveni u bijela odijela s maskama. U 19 dana izgubio sam čak 14 kilograma", kaže Blažević.

Nakon 12 dana osjećao se puno bolje i započela je druga faza liječenja. Pomalo je, dodaje, upoznavao osoblje i bolesnike. "Jako me iznenadilo da se ispod bijelih odijela kriju jako mladi, obrazovani, visokomotivirani ljudi posvećeni profesiji. Ovi moderni ‘ratnici‘ vode jednu od najtežih bitaka u svijetu. Zato zaslužuju pozornost javnosti te zahvalnost pacijenata kojima su spasili život. Blistavo čiste bolesničke sobe, uredni sanitarni čvorovi i kupaonica dostupni su svima koji se mogu bar malo kretati. Za ostale se brine medicinsko osoblje koje to rješava na jedan poziv", upućuje Radomir javnu zahvalu osoblju KBC-a Osijek, napose Zaraznom odjelu. Nastavlja, mnogi od njih su samozatajni i nevoljko govore o sebi. "Stoga spominjem najmlađeg člana tima, Lea Langa, 20-godišnjeg simpatičnog Osječanina koji je upisao prvu godinu studija sestrinstva. Uz svoje redovite radne poslove, u rijetkim slobodnim trenucima, nama starijim bolesnicima ukucava brojeve mobitela koji to ne znaju, pokreće nam internet i spaja nas s tri mobitela u ruci kao nekakav žongler. Velika mu hvala. Ističem i 24-godišnju Larisu Kovačević, mladu djevojku iz Osijeka koja će za dva mjeseca magistrirati studij sestrinstva, iako na odjelu C odradi više od 200 radnih sati mjesečno. Nažalost, sva ostala imena zaposlenika s odjela C možda nikada neće biti objavljena. Mislim da bi svi u županiji trebali znati za ove anonimne humaniste koji žive među nama. Zahvalan sam im doživotno", kaže Blažević.

"Rade u plastičnoj odjeći šest sati dnevno, a da ne mogu popiti gutljaj vode, pojesti nešto ili obaviti osnovne fiziološke potrebe. Njima je to zabranjeno ulaskom na odjel gdje smjena traje šest sati. Nakon završetka smjene u zatvorenom, kratko se osvježe i nastavljaju rad na otvorenom dijelu Zaraznog odijela. Ukupno 12 sati dnevno u smjenama, noću, praznicima. Ovaj medicinski stroj se ne zaustavlja", kaže Rade. Ističe i fizioterapeutkinju s C odjela koja pacijente uči kako disati u novim zdravstvenim okolnostima. Sve te požrtvovne ljude nazvao je bijelim lavovima.

Suzana Župan
“ŽIVOT MI JE PROLETIO PRED OČIMA”
“Došavši kući i obitelji, pijem terapiju, sada dišem sam, no plitko. Terapeut na odjelu naučio nas je vježbe disanja i one su sada najvažnije da bih ozdravio. Moje proživljeno COVID-iskustvo ne mogu ni sa čim usporediti. Dosta toga sam od doživljenog i zapisao. Kada sam bio na najgornjoj granici s primanjem kisika, a idući korak bio bi respirator, no, srećom, nisam završio na njemu, bio sam kao u nekom košmaru; jedanaest dana ležao sam nepomičan, potpuno bespomoćan. Tada dođeš u stanje kada ne znaš što je java, a što ne. Život mi je proletio pred očima”, kaže Radomir.
Najčitanije iz rubrike