S obzirom na sad već više od godinu dana trajanja pandemije koronavirusa, a odnedavno i probleme s novim sojevima, ne iznenađuje da su napetosti u društvu sve izraženije, pri čemu malo optimizma ulijeva angažiranje oko cijepljenja, premda su i tu problemi evidentni. U međuvremenu ljudima je dobro "sjela" i relaksacija, odnosno ublažavanje mjera ograničenja, pa su terase kafića uglavnom krcate u svim gradovima.

Dodatnu napetost, međutim, izaziva situacija oko obnove potresima devastirane Banovine, kao i Zagreba. A kao šlag na gorku tortu problema, napeto je i na političkoj sceni, jer se bliže lokalni izbori pa, iako službeno kampanja još nije počela, svakodnevno gledamo i slušamo kandidate svih opcija kako u medijima iznose svoje stavove i programe, nerijetko u žestokoj komunikaciji i međusobno se prozivajući. Ukupno uzevši, i više nego dostatno razloga za još jedan razgovor s Krešimirom Macanom, uglednim stručnjakom za odnose s medijima i stručnjakom za političke komunikacije, osnivačem i generalnim direktorom agencije Manjgura.

Za početak, ponovo malo o populizmu i demagogiji u širem kontekstu, koji su i danas jako izraženi "znakovi vremena". Koliko su ti negativni fenomeni u Hrvatskoj, napose u politici, eskalirali, odnosno poprimili ponešto drukčiji sadržaj, u koronakrizi, koja traje sad već više od godinu dana, ali i sada, uoči lokalnih izbora?

- Izbori su bitka za srce i um. Puno toga u životu odlučujemo prema dojmu, pa i u politici, gdje je on dominantan u odnosu prema činjenicama. Tko priča biračima razumljivim jezikom, ima više šansi za uspjeh, koliko god ga smatrali demagogom ili populistom. Živimo u vremenima performerske demokracije, kada zabavljači postaju predsjednici, vjeroučitelji i influenserijani kandidati za gradonačelnike - možda to nekom izgleda nepošteno, ali živimo u takva vremena i teško ćemo to promijeniti. U koroni smo dodatno mogli čuti svašta jer se i danas radi o bolesti o kojoj imamo više pitanja nego odgovora. Idealan teren za populiste i demagoge - od onih koji tvrde da korona ne postoji do onih koji bi nas držali zaključane kod kuće mjesecima.

Lokalni izbori prvi put u 30 godina hrvatske neovisnosti održat će se u izvanrednim okolnostima zbog koronakrize. Što očekivati, koliko će opća napeta situacija u društvu (pandemija ne jenjava, potresi, obnova kasni, ekonomska slika...) utjecati na kampanju, na izlaznost...?

- Imali smo već sličnu situaciju prošle godine za parlamentarne izbore i možemo, poučeni tim iskustvom, reći da će vjerojatno izlaznost na ove, lokalne, izbore biti nešto slabija. Opet, tamo gdje bude neizvjesno do kraja, moguće je da će velik interes birača, a to je obično u slučaju očekivane promjene čelništva, poništiti taj efekt manje izlaznosti zbog epidemioloških mjera. Ono što sigurno znamo jest to da će kampanja biti više okrenuta medijima i društvenim mrežama, jer su veća okupljanja ograničena. To je definitivno promjena… I mislim da griješe oni koji misle da već sada ne moraju pokrenuti bilo kakav oblik kampanje. Upravo zato što će neka standardna druženja biti ograničena, treba krenuti u alternativne oblike kampanje.

Kad smo kod kampanje, ona je već počela, i to žestoko, a čini se da će, kako vrijeme odmiče, biti i najprljavija do sada. U tom predizbornom vrtlogu, čini se kako populisti i demagozi svih vrsta na hrvatskoj političkoj sceni dolaze na svoje. Što u toj i takvoj gužvi očekivati od pojedinih kandidata...?

- Da, bit će svašta, prije svega u velikim gradovima. Negdje postoje favoriti, ali je to sve otvoreno do samog kraja i drugog kruga jer je posve izgledno da će se o pobjednicima u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku odlučivati tek tada. I to prije svega na gradskim i općinskim razinama, dok mi se čini da će na županijskim razinama stanje ostati više-manje nepromijenjeno.

Evo, kod vas u Osijeku, Ivan Radić (HDZ), prema dostupnim istraživanjima, vodi u utrci za gradonačelnika, ali mu za vrat pušu Vladimir Šišljagić (SSiB), Goran Kušec (SDP) i Berislav Mlinarević (DP). Kad je tako puno kandidata, sve je otvoreno do samog kraja jer ne znate tko će se u drugom krugu kome prikloniti ili čak ostati kod kuće, razočaran jer mu favorit nije prošao, plus zbog korone. S druge strane, izgleda da nije toliko neizvjesno na razini Osječko-baranjske županije, gdje je Ivan Anušić (HDZ) izgledan favorit.

Mislim da će puno neizvjesnije biti u susjednoj Vukovarsko-srijemskoj županiji, gdje se ovih dana intenzivno preslaguju snage na desnici zbog brojnih izlazaka iz HDZ-a. I, naravno, sama bitka za Vukovar, gdje je zasad nezavisni Ivan Penava, dosadašnji gradonačelnik, izgleda, u vodstvu. Tu možete očekivati svašta. Vidite da danima izlaze priče o nekretninama obitelji Penava, vjerujem da i bivši članovi HDZ-a neće šutjeti o svojim dojučerašnjim kolegama.

Tko su u takvoj kaotičnoj areni najnapadniji populisti, demagozi...?

- Mostovci su najveći demagozi, njima paše uloga vječne oporbe više nego kad su bili na vlasti. I mora im se priznati da to dobro rade. S druge strane, Plenković je svjestan izazova HDZ-a na pojedinim terenima pa pokušava homogenizirati svoje birače na momente malo žešćom retorikom. To bi moglo eskalirati što budemo bliže datumu izbora.

Kerum i na ovim izborima u Splitu ima velike šanse ući u drugi krug i čini fenomen hrvatske politike. Škoro ima priliku zaigrati na kartu Bandić nakon Bandića, no ostaje vidjeti koliko će mu to uspjeti.

Konkurencija je velika, gotovo da se radi o inflaciji kandidata, ali i neizvjesnost tko bi mogao pobijediti u Splitu, Rijeci, Osijeku... Zagreb je, naravno, posebna priča, u situaciji kad Bandića više nema. Što mogu Tomašević, Filipović, Klisović, Škoro...?

- HDZ je pred velikim izazovima. Od velikih gradova pobjeda mu se zasad smiješi u Osijeku, a u Splitu će biti jako "čupavo" za njihova kandidata Vicu Mihanovića, kojem računicu mogu poremetiti tri jaka protukandidata nezavisna Branka Ramljak, Željko Kerum (HGS) i Ivica Puljak (Centar). Zagreb i Rijeku ionako odavno nemaju. Ako dobiju Osijek i Split, mogu mirno proglasiti pobjedu, pa i ako negdje drugdje izgube ponešto (Vukovar ili župana u istoimenoj županiji).

SDP je, s druge strane, pred velikim izazovom u crvenoj utvrdi - Rijeci. Njihov Marko Filipović ima nikad više protukandidata - blizu su nezavisni Davor Štimac i Marin Miletić (Most). S druge strane, u Zagrebu Joško Klisović (SDP) ima priliku vratiti dio lijevog biračkog tijela od favorita za gradonačelnika Tomislava Tomaševića (Možemo).

Puno je kandidata u svim gradovima, što govori, prvo, o fragmentaciji hrvatske političke scene na bar četiri bloka, uz dosta nezavisnih tamo gdje su velike stranke zakazale. Zagreb je odličan primjer. Zasad 11 kandidata za gradonačelnika - dva jaka na ljevici i bar četiri jaka na desnici čine bitku totalno otvorenom, makar sva istraživanja pozicioniraju Tomislava Tomaševića kao izglednog budućeg gradonačelnika. Sastaviti koaliciju u skupštinama i gradskim vijećima bit će podjednako zahtjevan posao nakon izbora.

Gledajući širu društvenu sliku, obilježje aktualnog kriznog vremena jest i društvena nesnošljivost i netolerancija, što je u neku ruku i u određenoj mjeri povezano i s predstojećim izborima, naravno, i s populizmom. Vidimo da neki nekima brane ulazak u kafiće, za neke je tolerancija ili snošljivost nepoznat pojam. I onda se razbacuju populističkim floskulama i s lijeve i s desne strana, a i centar nije daleko. Vaš komentar?

- Polarizacija raste, pa i nesnošljivoost, i ne smije ju se podcjenjivati. Vidjeli smo što se dogodilo na Markovu trgu. Srećom, ovo s Tri majmuna već smo zaboravili kao majmunariju. (D.J.)