Mladi glumac ovu je godinu započeo prezaposlen. Nakon što smo ga imali prilike gledati u ulozi Rugbyja u sjajnoj novopostavljenoj predstavi "Buba u uhu" u osječkom HNK-u, šira publika upoznala ga je kao Velimira u popularnoj seriji "Dar Mar" na Novoj TV.

Rođenog Vinkovčanina kazališna publika gleda u HNK-u Osijek još od 2017. godine, ali u svijet TV serija tek je zakoračio. O svemu tome popričali smo sa Simonom za TV Obzor.

Ovih dana imali smo vas priliku vidjeti u predstavi "Buba u uhu" u osječkom HNK-u. Kako je bilo raditi predstavu koja je već poznata publici, ali u nekom novom ruhu?

- Bilo je jako zanimljivo pratiti kako se svaki lik i predstava u cjelini razvijaju svakom probom. Riječ je o vodvilju koji mora biti u tempu i mi smo morali biti točni sa svojim ulascima i izlascima na scenu kako ne bismo narušavali tempo i dinamiku predstave. Ona je u novom ruhu, ali je postavljena kao klasičan vodvilj, što nije nimalo lako. Meni je to bila prva profesionalna predstava i ja sam pokušavao što više upijati od kolega, pritom sam se i super zabavio jer je atmosfera na probama bila fantastična, opuštena i cijeli ansambl me lijepo prihvatio, na čemu sam jako zahvalan. Sve mi se lijepo poklopilo, moglo bi se reći.

Osim što nasmije publiku svakim izlaskom na scenu, vaš je lik Rugby zapravo i metafora u ovoj satiri na račun malograđanštine, zar ne?


- Da, moglo bi se reći. Rugby je lik koji se vodi "niskim strastima". Njega zanima samo užitak, uglavnom taj užitak traži u ženama i njegova tragikomedija jest ta da nikad ne ode do kraja s njima, jer ga drugi likovi prekidaju. Mene je on jako asocirao na kojota iz onog crtića u kojemu kojot lovi pticu trkačicu. Stalno planira i pokušava ju uloviti, ali nikako da uspije. Kako taj kojot ima razne načine za uloviti pticu trkačicu, tako sam ja tražio razne načine da pozovem te žene u svoju sobu, a kao glumac tražio sam razne načine da prikažem Rugbya. Tako on bude tužan, sretan, očajan, nasilan, šarmantan itd. Drago mi je da kao lik nije ispao plošan iako su svi likovi iz predstave zapravo arhetipovi koje susrećemo svaki dan u svojim životima.



Šira vas publika odnedavno poznaje i po ulozi u seriji "Dar Mar" na Novoj TV. Kako biste opisali svoj lik Velimira Trkulja?


- Velimir je nepredvidiv lik. Jako je spontan i nikad ne znaš što očekivati od njega. Želi pomoći, ali onda zapravo odmogne, a onda opet s druge strane iznenadi svojom spretnošću i dosjetljivošću. Ne razumije baš ljudske odnose i sve mu se to čini komplicirano. Dosta sam radio na tome da ne bude tipičan štreber ili tipičan ludi znanstvenik. On definitivno ima crte toga i te crte su blago tog lika, ali htio sam ga takoreći oljuditi da bih ga lakše približio i sebi i publici. Jedna od razlika između kazališta i televizije je ta što u kazalištu imaš cijeli proces kreiranja lika i onda imaš premijeru, a na televiziji je taj proces puno kraći. Bila je uživancija igrati Velimira.

To vam je prva uloga u TV seriji uopće, ako se ne varam. Jeste li se brzo snašli ili je ipak trebalo razdoblje prilagodbe na drukčiji ritam nego u kazalištu?


- Trebalo je razdoblje prilagodbe, ali ono nije dugo trajalo. Oko dva-tri dana dok sam pohvatao tehničke stvari poput prirodnog stajanja na marker, a ne kao robot, pa onda koja kamera me "lovi", jesam li stao ispred drugog glumca ili ispred svjetla i tako napravio sjenu. Ispitivao sam i kolege s više iskustva i profesora Jankovića. Shvatio sam to kao nastavu koja zapravo još nije završila, nego je tek počela. Što se tiče tempa, tu mi nije trebala prilagodba. Na akademiji sam se naviknuo na brz ritam i meni to odgovara. Trebalo mi je neko vrijeme da istreniram mozak na pamćenje tolike količine teksta u kratkom roku.

Kakve serije inače volite gledati?

- Moram priznati da u posljednje vrijeme puno više gledam filmove nego serije. Postalo mi je draže pogledati priču u dva-dva i pol‘ sata nego da moram pogledati dvadesetak ili više epizoda što bi značilo da nekoliko dana moram odvajati sat vremena za gledanje serije, a mogao bih raditi nešto drugo. To ne znači da neću više nikad gledati serije. Najdraža serija mi je "True Detective" (prva sezona). Ima sve što serija treba imati po mojim kriterijima, a to su: dobra priča, likovi, glumci, atmosfera. Dobre su mi i "Breaking Bad", "The Wire", "Seinfeld" i ima ih još kojih se sad ne mogu sjetiti.

Kad biste imali prilike, u kojoj biste svjetski poznatoj seriji voljeli glumiti i zašto?


- Volio bih glumiti u seriji "Breaking Bad" zato što osim odlične priče ima super razvoj lika kroz seriju što je za mene kao glumca bitno jer mogu pokazati raspon. Osim te serije, volio bih se okušati i u nekoj SF seriji i u nekoj u kojoj sam superjunak te bih volio davati glas u crtićima, svakakvim crtićima, od South Parka do Herculesa. Jako volim crtiće.



Gluma vam je očito prva ljubav, jeste li odmalena znali da se želite baviti upravo ovim poslom?


- Nogomet je bio prva ljubav, ali ta ljubav je pukla. Bolje da jest jer se onda možda ne bih bavio glumom. Dok sam trenirao nogomet, volio sam gledati puno crtiće i onda se nakon tih crtića odijevati u kostime likova iz tih crtića i onda ih glumiti. Hvala mami što mi je sašila svaki od tih kostima i trpjela moje zahtjeve. Osim toga, znao sam kad bih ostao sam u kući odijevati maminu, tatinu, bratovu i sestrinu odjeću i glumiti razne likove. Premda mi je to sve bilo veliko. Kad bi došli gosti, ja bih pjevao, plesao i recitirao te preuveličavao priče kako bih zaokupljao njihovu pažnju. Sve je to tad bilo bezazleno, ali to su sve stvari koje su vodile da te talente pretvorim u profesiju ili bolje rečeno igru zvanu gluma.

A što je s filmom - je li to nešto o čemu razmišljate ili možda imate već neku ulogu na vidiku?


- Definitivno bih se volio okušati u filmu i jedva čekam da dođe prilika za to jer ću ju objeručke zgrabiti. Postoji nekoliko projekata za koje sam aplicirao i čekam odgovor i jedan koji je u povojima te se nadam da će se realizirati.

Kako provodite slobodno vrijeme ako ga uopće stignete imati?



- Pa nađe se slobodnog vremena, nekad više, a nekad manje, ali nađe se. Provodim ga tako što gledam razne stvari na internetu, nekakve mini dokumentarce o svačemu, šetam psa, odem na ručak kod mame, crtam, igram videoigre, pročitam nešto, drijemam, šetam se, ponekad se družim s prijateljima, pijem kavu, pušim cigarete i slušam svakakvu glazbu od klasike do hip-hopa. Nikad mi nije dosadno.