Pandemija COVID-19 promijenila je svijet i turizam. Povratka na staro više nema, a turizam se transformira, kao i mi. Svjedočimo kraju analognog svijeta. Ljudi su prihvatili i počinju živjeti ovo "novo normalno". Upravo je "novo normalno" utjecalo na prihvaćanje rada na daljinu kao sasvim normalne pojave. Štoviše, čak i nepovratnog procesa u nemalo slučajeva u različitim sektorima gospodarstva država diljem svijeta, posebice onih razvijenijih - kaže dr. sc. Tea Golja, izvanredna profesorica, nositeljica kolegija Menadžment u kulturi i turizmu, Strateški menadžment u kulturi i turizmu, Održivi razvoj turističke destinacije i Društveno odgovorno poslovanje u kulturi i turizmu, na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli, te dodaje:

- U "novom normalnom" ljudi su prigrlili tehnologiju koja im je omogućila virtualnu suradnju i komunikaciju, povećala fleksibilnost, a strateškom menadžmentu osigurala transparentno praćenje radnog učinka. Sve više ljudi, kako zaposlenika, tako i poslodavaca, počinje promišljati o tome kako bi u vrlo skoroj budućnosti mogli raditi iz neke oku privlačne, umu i dugu pogodne destinacije. Dodatno biraju one destinacije u kojima bi uživali višu kvalitetu života i blagostanja i često će odabir pasti, u fazi promišljanja, na destinacije u kojima su troškovi života niži negoli u njihovim državama.

Valja znati da su poduzeća diljem svijeta zapravo produžila u vrijeme COVID-19 "privremeno" usvojenu politiku rada na daljinu, a sve se više usvajaju hibridni modeli politika rada koji predstavljaju kombinaciju rada na daljinu i rada u uredu. Time ne samo da se smanjuju operativni troškovi poslovanja nego se istovremeno utječe na zadovoljstvo zaposlenika čiji je osobni odabir veći sklad privatnog i poslovnog segmenta života.

Otvara se tako tržište digitalnih nomada, ali i raste konkurencija među turističkim destinacijama koje ih žele privući jer vrijedno je dobiti dio turističkog kolača, a posebice onog koji može pridonijeti rastu gospodarstva jednog društva, usporedno i održivom razvoju turizma neke destinacije. Zašto održivom? Jer digitalni nomadi ne pretpostavljaju masovna turistička kretanja, uništavanje prostora, komodifikaciju, a nerijetko izbjegavaju vrh turističke sezone, željni su upoznati novu kulturu, integrirati se u društvu, educirati se. Digitalni nomadi osobe su koje su se odlučile za jedan drukčiji lifestyle koji karakteriziraju dvije snažne suprotnosti: lokacijska neovisnost i digitalna ovisnost, odnosno ovisnost o digitalnim tehnologijama i internetu. Njihov je radni prostor virtualan i sve mogu obavljati na daljinu. Tako digitalni nomadi putuju diljem svijeta istovremeno radeći na daljinu.

Koji je i kakav tip ljudi sklon digitalnom nomadstvu?

- Iako istraživanja govore da se radi o mlađim i pretežito muškim osobama, ne može se reći da nisu zastupljene ostale dobne skupine, kao i žene. Digitalni nomadi mogu biti zaposleni na neodređeno ili pak na određeno vrijeme, raditi puno radno vrijeme ili skraćeno. Vrlo je često riječ o kreativcima starijima od 38 godina, pa se nerijetko među digitalnim nomadima nađu pisci, dizajneri, urednici, blogeri. Nisu rijetki ni IT profesionalci (programeri ili developeri koji kreiraju tehnologiju ili pak na toj tehnologiji kreiraju neka nova rješenja), marketinški i komunikacijski stručnjaci i drugi. Digitalni nomadi su na mnogo načina bili snažni pokretači prelaska na mobilni i tzv. remetilački oblik posla, a sada ga samo dodatno ubrzavaju.

Pieter Levels, osnivač tvrke Nomad List, 2015. godine prognozirao je budućnost digitalnog nomadstva koristeći različite pokazatelje i došao do zaključka da bi 2035. godine u svijetu mogla biti milijarda digitalnih nomada. Ne čudi ako znamo da je porast radne snage na daljinu od 2005. godine do 2020. iznosio 140 %, a COVID-19 je sve to još dodatno ubrzao. Krajem 2019. bilo je registrirano više od 22.400 co-working prostora diljem svijeta. Deseci milijuna ljudi diljem svijeta danas se već mogu smatrati digitalnim nomadima. Samo u SAD-u je nekih 4.8 milijuna digitalnih nomada. No, nema točnih statističkih podataka o tome.

Kako resursnom osnovom, prilagođenom ponudom i digitalnim marketingom, možemo otvoriti Hrvatsku ovom specifičnom tržišnom segmentu?

- Hrvatska je zemlja koja je privlačna ovoj tržišnoj niši i ima potencijala razvoja. Prvi korak je napravljen, no preostaje prilagoditi se ovom tržištu i promovirati destinaciju u tom smjeru. Stoga, fokus bi trebao biti na onom što se može realizirati u razdoblju nakon COVID-19, u nadi da će ono brzo stići. Za sada se nismo još na tržištu pozicionirali kao turistička destinacija za digitalne nomade, tek se otvaramo i pozicioniramo. Njemačka, Češka, Portugal, Estonija, Norveška, Gruzija, Bermuda, Barbados, Tajland, Australija i još nekolicina zemalja među prvima su uvele vize za digitalne nomade. Ponta Do Sol na Madeiri u Portugalu, primjerice, pilot je projekt sela digitalnih nomada koje ima i svojevrsnu simboliku ugodne simbioze lokalnih stanovnika i digitalnih nomada. Otok i selo tako se promoviraju kao Digital Nomads On A Dreamy Island. Znači, inicijative postoje i radi se na privlačenju digitalnih nomada, tako da i mi imamo posla pred nama.

Trenutačno, marketinški budžet ponajviše alociramo u kampanje kojima stvaramo percepciju Hrvatske kao sigurne zemlje, no pozitivno je što je Hrvatska turistička zajednica prepoznala ovo tržište i alocirala dio budžeta i za promotivne kampanje usmjerene prema ovoj niši s vrlo specifičnim ključnim porukama. A na destinacijskim menadžment organizacijama je poticanje sinergije između brojnih interesnih dionika, a posebice kreatora turističke ponude u destinaciji. One to mogu edukacijom na ovu temu jer nije da svi u destinaciji poznaju digitalne nomade, njihove preferencije i očekivanja. Zatim se kreće prema definiranju i razvoju ključnih turističkih proizvoda/doživljaja prilagođenih takvom tržištu i naposljetku ide snažna promocija destinacije kampanjama koje će biti usmjerene tom tržištu i ne samo od HTZ-a kao nacionalne destinacijske menadžment organizacije nego i onih regionalnih. U promociju valja uključiti što više destinacijskih dionika kao što su neke destinacijske menadžment organizacije fantastično učinile u jeku COVID-19 pandemije i lockdowna (npr. TZ Grad Split), a nije zanemariva važnost uključivanja i nedavno osnovane Udruge digitalnih nomada u Hrvatskoj jer najbolji promotori destinacije mogu biti baš digitalni nomadi koji trenutačno borave u Hrvatskoj. Ako se oni osjećaju dobro, bit će najbolji promotori hrvatskog turizma (e-WOM, e- Word-of-Mouth).

Kao turistička destinacija, u kojim je sve turističkim segmentima Hrvatska privlačna digitalnim nomadima? Koliko vidim, pad turističkog prometa neke su hrvatske turističke tvrtke odlučile iskoristiti kako bi privukle i veći broj digitalnih nomada... Vaš komentar?

- Neki digitalni nomadi putuju godinama, sele se iz zemlje u zemlju, posjećuju i nekoliko zemalja tijekom jedne godine, putuju s kontinenta na kontinent. Ostali su nomadi za neko kraće razdoblje pritom uživajući na tzv. workacations (skraćenica od eng. work + vacation, u prijevodu rad + odmor) ili pak na radnom sabbaticalu. Sve to može trajati od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci tijekom jedne godine. Potreba da budu "lokacijski neovisni" najčešće je povezana s potragom za slobodom, avanturom, bijegom od tradicionalnog radnog okruženja i traganjem za jednom višom razinom kvalitete i napose drukčijim životom. Ono što je sigurno zajedničko svim digitalnim nomadima nije samo rad na daljinu, štoviše, to je njihova strast za putovanjima, novim iskustvima, upoznavanjem novih ljudi i kultura, dodatnom edukacijom.

Prema nekim istraživanjima, oko 70 % digitalnih nomada odsjeda u hotelima, pa ne čudi da su se neke naše tvrtke poput Valamara otvorile takvom tržištu. Oko 30 % digitalnih nomada putuje s partnerima i obiteljima. Time je potencijal još i veći. Prepoznale su to što je pozitivno. Ovakve privatne inicijative ubrzat će tržišno pozicioniranje Hrvatske u tom smjeru. Mislim da bi se na ovaj i sličan način trebao organizirati smještaj u domaćinstvu možda uz pomoć nedavno osnovane nacionalne udruge privatnih iznajmljivača i lokalnih turističkih zajednica jer puno će trebati raditi na edukaciji. Hrvatska nudi prostor susreta, oporavka, kreativnosti, opuštanja i osvježenja, a sve to okupano suncem, povoljnom klimom, savršenim krajolikom i čistim morem. To je ono što digitalnim nomadima odgovara. Potrebno je naglasak dati na autentičnost, ekologiju, ponudu palete novih vrijednosti poput transformacije, samospoznaje, inspiracije, kreativnosti, zdravlja, odgovornosti u turističkim proizvodima odnosno doživljajima. Time produžujemo sezonu i prestajemo biti isključivo ovisni o suncu i moru. Hrvatska uživa komparativnu prednost u vlastitoj resursnoj osnovi pa se digitalnim nomadima mora predstaviti naš kontinent i ruralne sredine, naše zelene oaze, kulturna baština i garancija ugodnog suživota između gosta (digitalnog nomada) i domaćina (lokalne zajednice). Naravno, dobar pristup internetu i brza veza su preduvjet.

Milenijska generacija kao digitalni nomadi u Hrvatskoj?

- U turizmu već duže govorimo o pametnim turističkim destinacijama koje se diferenciraju prema inovativnim, pametnim i održivim rješenjima - idealnom okruženju ne samo za digitalne nomade nego i druge tržišne niše. Implementirati pametna rješenja u turističkim destinacijama znači dinamički međusobno povezati mnoštvo različitih interesnih dionika pomoću tehnoloških platformi i rješenja. Danas su to internet stvari, usluga "u oblaku", a još više edge computing koji pak omogućava direktnu obradu podataka "na rubu mreže". Zašto to govorim? Zbog jednostavnog razloga što se na taj način informacija koja se tiče turističke aktivnosti može podijeliti praktički odmah, bez ikakvog vremenskog odmaka. Time se destinacije mogu vrlo brzo prilagoditi obrascima ponašanja turista i novim trendovima. Da budem još preciznija, prave se usluge i turistički doživljaji mogu ponuditi baš u pravo vrijeme - kada turist to zaželi. Time pametne turističke destinacije osnažuju turističke doživljaje ponudom vrlo personaliziranih usluga koje odgovaraju jedinstvenim željama, preferencijama i očekivanjima turista, a nerijetko ta očekivanja nadmašuju. Ne smijemo zaboraviti da danas milenijska generacija očekuje potpunu personalizaciju iskustva i doživljaja u nekoj destinaciji. Oni su naši potencijalni digitalni nomadi. Da bi turistička poduzeća i destinacijske menadžment organizacije (tzv. turističke zajednice) mogli svoju ponudu prilagoditi njima, moraju do takvih podataka doći. Milenijska generacija nema problema s obradom osobnih podataka dok god vide da iz nje imaju neke koristi. Kada je riječ o koristima, onda najčešće smatraju vrijednim podijeliti svoje informacije kako bi dobili personalizirano iskustvo (primjerice neki savjet, dobru preporuku restorana ili nekog odličnog interpretatora baštine u destinaciji). Mali je udio onih koji dijele osobne podatke dok istovremeno zauzvrat očekuju neku vrstu monetarne nagrade. Tu se onda očekuje nekakav popust na uslugu ili neka posebna ponuda. Otkrilo je to baš jedno zanimljivo istraživanje Expedie o milenijskoj generaciji turista.

Vodeći svjetski brand turističkih vodiča Lonely Planet piše o Hrvatskoj kao destinaciji za digitalne nomade...?

- I ne samo Lonely Planet nego i CNN Travel. Mora se priznati, digitalni su nomadi privukli pozornost medija, a uživaju i potporu na društvenim mrežama. Blogovi digitalnih nomada i #vanlife-a, video-sadržaji i Instagram story koje objavljuju inspirativni su i stoga ne čudi što privlače mnoge znatiželjnike koji se na taj način upoznaju s pričom o nekoj turističkoj destinaciji, a rezultati nekih istraživanja pokazuju da se upravo pratitelji takvih sadržaja odlučuju postati digitalni nomadi i posjetiti destinaciju u kojoj su samo virtualno uživali.

Destinacijski menadžment za uspješnije privlačenje digitalnih nomada - kakva je tu situacija?

- Kako bi se prilagodile digitalnim nomadima, države moraju prilagoditi svoje okruženje, procese, proizvode i usluge na način da olakšaju plovidbu izazovima odabranog poslovnog i životnog stila digitalnih nomada. Valja ujedno osigurati različite co-working, pa čak i co-living prostore. Zatim je potrebno omogućiti i olakšati procedure osiguranja privremenog boravka u zemlji, osigurati i poticati razne oblike umrežavanja s lokalnom zajednicom i s osobama sličnih životnih stavova i vrijednosti. Bilo bi potrebno osigurati kompletnu potpora digitalnim nomadima prilikom odabira zemlje: od elektroničke predaje zahtjeva koja je netom završena kod nas u Hrvatskoj, zatim postupka za dobivanje vize, pronalaženja smještaja do informacija o sigurnosti u zemlji, mogućnostima otvaranja bankovnog računa, osiguranja, mogućnostima za dodatnu edukaciju (tečaj jezika i sl.), troškovima života, brzini i pokrivenosti internetskom mrežom uz još druge korisne usluge. Jedan dio toga je nedavno organiziran u Hrvatskoj, no mišljenja sam da ga treba približiti tom tržištu, učiniti dostupnijim i što jednostavnijim. Potrebno bi bilo kreirati posebnu mrežnu stranicu, društvene mreže sa svim dostupnim informacijama i daljnjim poveznicama na proceduru. Na taj im se način može znatno olakšati snalaženje u zemlji, a ujedno i šalje poruka gostoprimstva i otvorenosti zemlje digitalnim nomadima. Na kraju dana preseljenje nije slučaj - tu su u pitanju ljudi. Inače postoje i poduzeća koja na tržištu zarađuju upravo pružajući ovakve usluge (npr. Nomad List). Mislim da bi organizacija takvog servisa za digitalne nomade bila velika prednost za Hrvatsku. To je novi izazov za destinacijski menadžment pred kojim je, kao i u slučaju COVID-19 pandemije, prilagoditi ponudu i ovom specifičnom tržištu, stvoriti im uvjete, olakšati im pristup (i fizički i marketinški) i pobrinuti se za njihovu lakšu integraciju istovremeno uključujući ih lokalni ekosustav. Tu je važna i suradnja s Udrugom digitalnih nomada Hrvatske koja je već pokrenula niz inicijativa potpore zainteresiranim digitalnim nomadima, a na njihovim društvenim mrežama javljaju im se potencijalni digitalni nomadi s brojnim pitanjima. Baš zato potrebno je sve informacije objediniti i pojednostaviti, a sve prevesti na strane jezike. HTZ će sigurno kroz promociju puno učiniti, ali to nije jedini zadatak pred nama.

Kad se sve zbroji i oduzme, digitalno nomadstvo u turizmu - kakav bi bio jedan opći zaključak? Koliko je digitalno nomadstvo trend, hype, moda... a koliko dugoročni izbor interesa, zanimanja, poslovanja, napose životni stav, da se tako izrazim, u kontekstu suvremenog svijeta globalno umreženih komunikacija uključujući i turističko tržište?

- Apsolutno bih se složila da se radi o životnom stilu (lifestyle). Ono što takav životni stil čini dosta prikladnim i privlačnim za mnoge jest snažno isprepletanje više različitih strukturnih trendova, uključujući globalizaciju, tehnološke inovacije, promjene društvenog života i radnih uvjeta. Veliki je to učinak četvrte industrijske revolucije, a uzroke nalazimo, većim dijelom, u pametnim tehnologijama koje su postale mainstream.

Digitalni nomadi svojevrstan su simbol, kako neki autori tvrde, suvremenog društva u kojemu su pojedinci u kontinuiranom pokretu. Može se očekivati da će broj digitalnih nomada u budućnosti znatno rasti, i to zbog više razloga. Primarno mogu reći da će kontinuirana unapređenja mobilne i tehnologije u oblacima olakšati i "privući" rad na daljinu. Druga važna činjenica je da će poduzeća - bila ona veća ili manja - sve lakše i sve više zapošljavati one koji su spremni i voljni raditi na daljinu. Poduzeća su istovremeno svjesna da moraju nuditi fleksibilnija i atraktivnija radna mjesta kako bi privukla, motivirala i u konačnici zadržala vrijedne zaposlenike. Rad na daljinu može biti dodatna velika prednost za poduzeća u tom smislu.

Treće je demografija. Baby-boomeri sve će kasnije odlaziti u mirovinu i neće im smetati rad na daljinu, pa se mogu odlučiti postati digitalni nomadi. S druge strane, imamo i milenijsku generaciju koja je konstantno u potrazi za novim iskustvima, uživa u putovanjima i rado će svoj posao obavljati istovremeno uživajući u nekoj destinaciji u kojoj su odabrali boraviti.

Četvrto je promjena radnih navika i pogleda na kvalitetu ravnoteže privatnog i poslovnog života. Ljudi danas teže zdravom i kvalitetnom životu, a time nužno usklađivanju poslovnih, obiteljskih obveza i slobodnog vremena. Stoga ne čudi što sve više cijene iskustva koja dobivaju putovanjem. Sada već svjedočimo blijeđenju granica između posla, razonode, kuće i putovanja.