Ivan Horvat prošlog je vikenda uzeo još jedan naslov dvoranskog seniorskog prvaka Hrvatske. Naš rekorder u ovoj disciplini tada je slavio s visinom 5,45 m, nakon koje je tri puta pokušavao i na visini od 5,65 m, što bi mu bio najbolji rezultat sezone.

Samo tri dana ranije, na mitingu u Beogradu, član Slavonija-Žita preskočio je 5,60 m, što mu je bio najbolji skok u posljednje dvije i pol godine. Toliko je, naime, prošlo otkako se vinuo preko letvice na visinama koje definitivno ima u rukama i nogama i na kojima smo ga očekivali redovito. U prethodne dvije godine nije bio blizu rekordima koje drži u dvorani (5,76) i na otvorenom (5,71) pa je jasno kako prošlotjedni rezultat vraća nadu kako bi u 2021. ponovno mogao pomicati granice svojih najboljih ostvarenja.

- Doista sam se odlično osjećao i bio potpuno spreman. I atmosfera je bila poticajna jer su preostali sudionici po tribini stvorili ugodno okruženje. Nakon dugo vremena doista je sve bilo idealno, nisam osjećao i nikakvu bol, što je sve utjecalo da nakon ljeta 2018. ponovno preskočim tu visinu. Kad pogledam iza sebe, posljednje dvije godine stvarno su bile čudne, 2019. mi je pukla loža, pa mi je praktički cijela ta sezona zbog toga propala, dok je prošle godine korona prekinula sve. Te dvije godine nisam skakao velike rezultate i zato je ovo definitivno skok koji mi vraća samopouzdanje i vjeru kako bi ovo mogla biti ponovno "ta" godina. Imao sam i dobre pokušaje na visini 5,70, tako da sam doista bio zadovoljan kako sam to odradio.

Tih beogradskih 5,60 stiglo je između nastupa na Ekipnom i pojedinačnom prvenstvu Hrvatske te Prvenstvu Balkana, na kojima je skakao između 5,40 i 5,50. Tko zna, možda ga je i prisutnost svjetskog rekordera, sjajnog Šveđanina Armanda Duplantisa "pogurala" da i on leti više. Uživo je mogao svjedočiti još jednom Duplantisovu skoku preko čarobne granice za motkaša (šest metara), no Horvat uz smijeh ipak otklanja da ga je Šveđaninovih 6,10 nešto posebno poguralo u vis.

- Ne bih tako rekao, mislim da sam se već i navikao na to, s obzirom na koliko smo natjecanja zajedno bili, pa sam imao prilike više puta uživo svjedočiti takvim skokovima preko šest metara. No istina je da on već svojom prisutnošću nekako podigne atmosferu i definitivno je sjajan osjećaj skakati u takvoj situaciji.

Zanimljivo je da unatoč zadovoljstvu zbog skoka na koji je čekao dvije i pol godine, Horvat ipak nije potpuno zadovoljan. Ne zbog toga što si je pronašao neke zamjerke u nastupu, nego jednostavno zbog "gladi" za boljim rezultatima.

- To je tako kod većine sportaša, pa tako i mene. Kada sam spreman, onda uvijek želim još veći skok, još bolji rezultat. Nisam razočaran ostvarenim, ali ni potpuno zadovoljan, jer uvijek vjerujem da mogu još malo bolje.

Takva "glad" bit će mu itekako potrebna u nastavku sezone, u kojem će ga čekati nastupi na otvorenom i "lov" na normu za Olimpijske igre u Tokiju, Horvatove treće. A norma je iznimno visoka, čak 5,80 m, odnosno 4 cm više od njegova najboljeg leta ikada, i to ostvarenog u dvorani. Srećom, postoji i druga opcija, a 27-godišnji Osječanin vjeruje kako će na ovaj ili onaj način ipak ostvariti plasman na OI.

- To je definitivno moj cilj, otići u Tokio. Postoje dva puta, A i B, te ne sumnjam kako ću iskoristiti jedan od njih. Najjednostavnije bi, naravno, bilo preskočiti normu i jasno je kako ću se posvetiti tome. No, postoji i ta druga opcija, koja uključuje skupljanje bodova tijekom sezone na raznim natjecanjima, gdje se boduje i jačina natjecanja i ostvareni rezultat. Bit će dovoljno prilike da na taj način izborim mjesto među top 32 skakača i uvjeren sam da ću to i ostvariti. Zajedno s trenerom Atilom Salajem isplanirali smo program rada i nastupa i vjerujem da će biti lijepih vijesti ovog ljeta.

Do tada će se pripremati za taj dio sezone, a prije nego se posveti pripremanju za ljetni dio sezone, još će sljedeći četvrtak nastupiti i na memorijalu u spomen na svog prvog trenera Josipa Gašparca, zaslužnog za brojne uspjehe osječkih "motkaša".