Objavljeno 4. ožujka, 2021.
Niz autora nastavio je tematizirati tradicionalne teme ljubavi, obitelji...
Gledanje filmova online na malom ekranu osobnog računala svakako nije najsretnije rješenje za ocjenjivanje kvalitete jednog festivalskog programa, dodatno je nezadovoljstvo činjenica da medijska platforma Berlinskog festivala nema ni opciju strimanja na pametne televizore koji možda nisu kinoplatna, ali ipak imaju znatno veće ekrane od laptopa.
Vrlo raznoliko
Ipak, i u takvim ne baš idealnim okolnostima konzumacije globalnih autorskih filmskih uradaka zadovoljstvo je reći da se filmski program prva tri dana 71. Berlinala, što bizarno, ali činjenično znači da se ovogodišnji petodnevni festival već bliži svom svršetku, pokazao vrlo solidnim ponudivši zanimljive, intrigantne i odvažne filmove koji analiziraju, tematiziraju i dramatiziraju neke od najaktualnijih globalnih fenomena i pojava secirajući njihovu političku, društvenu, humanističku pozadinu, što je oduvijek i bio forte Berlinskog filmskog festivala i po čemu je prepoznatljiv u trolistu s kanskim i venecijanskim konkurentima. Istovremeno, pak, niz autora predstavio je filmove koji nastavljaju tematizirati tradicionalne, klasične, primordijalne pripovjedačke teme ljubavi, obitelji, osvete, opsesije vlastitim bivanjem, identitetom, egzistencijalističkim filozofskim razmišljanjima kroz različite zanatske i tipske redateljske i autorske formate.
U programima Panorama i Berlinale Special vidjeli smo nekoliko vrlo zanimljivih žanrovskih ostvarenja koja promišljaju moguću budućnost svijeta kroz mračne distopijske priče smještene u postapokaliptične obrasce u kojima su humanost, ljudska prava, slobodu i individualnost zamijenili autoritarizam, kontrola i represija uz ekstremne transformacije ne samo društva već i organsko-biološkog okružja kao simbiotičke posljedice istovremeno koristeći žanrovske formate za seciranje nekih drugih esencijalnih tema. Tako je poetska ali mračna kanadska akcijska futuristička drama "Night Raider" koju potpisuje Danis Goulet smještena u postapokaliptičnoj Sjevernoj Americi u kojoj su djeca vlasništvo države koja ih prisilnom obukom pretvara u poslušne režimske vojnike zapravo parabola kojom autor preispituje problematičnu kanadsku prošlost koju je obilježila (i) duhovna, kulturna i fizička kolonizacija autohtonih sjevernoameričkih stanovnika.
Njemačko-švicarski postapokaliptični distopijski SF na engleskom jeziku "Tides" bavi se pak ekološkim posljedicama ekstremnog iskorištavanja prirodnih resursa, klimatskih posljedica i "pandemijom", što je rezultiralo globalnom katastrofom, nemogućnošću razmnožavanja i potragom za novim životom na drugim planetima. Solidno ostvarenje i zanatski atraktivan film bi se mizanscenom, vizualnom poetikom i temama mogao etiketirati kao hibrid "Pobjesnjelog Maxa", "Vodenog svijeta" i "Djecom čovječanstva".
Tko su favoriti
Među žanrovskim ostvarenjima ističe se i hongkonško-kineska koprodukcija "Limbo", ovaj put riječ je o punokrvnom akcijskom krimiću i nasilnoj policijskoj drami o lovu na serijskog silovatelja, sadista i ubojicu u mračnim, prljavim i vlažnim slamovima klaustrofobičnog, otuđenog i bučnog azijskog grada kao kontrast uobičajenoj slici bogatog, modernog i blještećeg megalopolisa s najspektakularnijim skylineom u svijetu. Hongkonški majstor akcije Soi Cheang svojom brutalnom noirovskom pričom i hladnom estetikom u predivnom sugestivnom monokromatskom formatu priziva u sjećanje akcijske drame Johna Wooa i Johnnija Toa, a ovaj sjajan žanrovski film zasigurno će imati dug festivalski život i završiti na godišnjim listama najboljih akcijskih ostvarenja.
Od naslova u konkurenciji u prvoj polovini festivala ne naziru se presnažno favoriti za nagrade iako se neki naslovi svojom kvalitetom izdvajaju. Među njima je i 66-minutna korejska hermetična crno-bijela drama "Uvod" ("Introduction"), koju potpisuje Hong Sangsoo, spartanski režiran filozofski esej o životu, ljubavi i hladne poetske ljepote i fragmentirane naracije u kojoj nije baš uvijek jasno je li riječ o stvarnosti, snovima ili fantaziji. Film koji nije za svakoga, ali i film koji će prigrliti ljubitelje nepatvorene sedme umjetnosti i organskog autorskog izričaja i film koji bi ovogodišnji žiri mogao nagraditi.
Stjepan HUNDIĆ
SJAJNI MAĐARSKI FILMOVI
Dobre je kritike zaslužio mađarski "Natural Light" u režiji Denesa Nagya o nacističkoj mađarskoj jedinici koja 1943. patrolira šumovitim ruralnim ukrajinskim prostorima, još jedan od recentnih istočnoeuropskih filmova koje se bave traumatskim Drugim svjetskim ratom. Prvijenac mađarskog filmaša ipak nije samo ratni film i isječak iz povijesti o 100.000 mađarskih vojnika koji su se na strani Reicha borili u SSSR-u, već, iako distanciran, ipak moćan, ambivalentan pogled u ponor ljudske duše i moralnu trulež potenciran hiperrealističnom estetikom, sirovom režijom, bezizražajnim licima vojnika i prljavom, odbojnom nelagodnom atmosferom. I drugi je mađarski film u konkurenciji neobična naslova "Forest - I see You Everywhere" u režiji Bencea Fliegaufa ostavio solidan dojam. Riječ je o jeftinom omnibusu od sedam minijatura u kojima profesionalni glumci i naturščici u formatu kazališne narativne arhitekture diskutiraju o "životu": ljubavi, odnosima, patnjama, gubitcima, nadanjima.