Stotinjak je dana prošlo od kada su Osječani zadnji put svoj omiljeni napitak ili piće mogli popiti na terasama ugostiteljskih objekata, pročitati dnevni tisak, ili se u društvu kolega i prijatelja prepustiti ugođaju. Stoga nije čudno da su i mladi i stari već prvoga dana popuštanja mjera i dozvole rada terasa pohrlili iskoristiti, hladan, ali ipak sunčan dan - na otvorenom.
Kada se prošloga tjedna počelo kalkulirati da bi Nacionalni stožer s prvim danom ožujka krenuo u ublažavanje epidemioloških mjera, vlasnici ugostiteljskih objekata počeli su se užurbano pripremati za taj "dan D", kako su ga u šali nazivali. Sređivale su se terase, glancala oprema, tende je trebalo dobro oprati i provjeriti asortiman pića s lagera, jer je dijelu istekao rok.

Bilo je dovoljno vremena da se i terase prilagode epidemiološkim preporukama, što znači da stolovi moraju biti udaljeni jedan od drugoga tri metra kako bi se osigurao dovoljan razmak među gostima. Uglavnom, s više ili manje uspjeha, većina je vlasnika ugostiteljskih objekata u gradu otvorila terase. Snalazili su se na sve načine, možda baš svugdje stolovi i nisu bili baš na tri metra udaljenosti, no na svakom je mjestu vidljiva neumoljiva želja da se počne s radom.
Na velikoj terasi kafića s 20-ak stolova u središtu naselja Jug 2 tek su dva za kojim sjede gosti. Problem je što se terasa nalazi u dubokoj sjeni, i nije baš ugodno sjediti na otvorenom. To, međutim, nije smetalo Feridu da u zimskoj jakni ispije svoju uobičajenu kavicu. "Ovo je lokal u koji sam redovito zalazio, ovdje se osjećam kao domaći i drago mi je da su ponovno počeli raditi. Nije da sam baš neki ovisnik o tome da jutarnju kavu moram popiti u kafiću, ali smatram da će to pomoći gradu da malo živne", kaže Ferid. Iz kafića se nije čula glazba, a njegov voditelj Silvio Molnar tvrdi da je neće ni biti sve dok se ne regulira i taj dio.

"Terasa je velika i ovi što sjede nešto dalje ne mogu čuti glazbu, jer je rečeno da ne smije biti glasna. Odlučili smo da ne krećemo s tim dok ne vidimo kako će to sve izgledati", pojašnjava Molnar, dodajući da je važno da su počeli s radom, iako će dnevni utržak biti samo nekoliko stotina kuna. Dodaje kako su troškovi održavanja lokala i dalje veliki, no pomoć koju je Vlada produžila i za ožujak dobrodošla je.

Terase lokala uz donjogradsku tržnicu krcate su gostima. Poput guštera odrasli guštaju na zubatom suncu, dobro poznati zvuk žličica u dodiru sa šalicama odzvanja dok prolazimo između stolova. Na meniju su i kolači, pa i sladoled. Dok se tu treba pričekati za slobodan stol, na terasi kavane preko ceste nema nikoga. Razlog je, naravno, hladovina. Konobar naslonjen na okvir vrata gotovo ljubomorno promatra preko ceste. Vidjevši Glasovu ekipu samo je dobacio da će kod njih posla biti za drugu smjenu "kada sunce obasja i našu terasu".

U središtu grada je gužva, terase vrve gostima, a ugostitelji zadovoljno trljaju ruke. Kao da se cijeli grad preselio u najuži centar. U takvoj konkurenciji valja privući gosta nekom gestom, ili nečim što drugi nemaju. Na velikoj terasi lokala uz spomenik braniteljima nema slobodnog mjesta. No vlasnici su se pobrinuli da povećani razmak između stolova ispune stojećim plinskim grijalicama.
"Želimo da se gosti osjećaju ugodno, iako su to dodatni troškovi koje je teško nadoknaditi. Nama je, međutim, važan zadovoljan gost, jer znamo da će se vratiti i drugi dan", priča voditelj lokala, dodajući kako se svi uglavnom pridržavaju mjera i kada trebaju ući u lokal radi korištenja toaleta. Na upit očekuju li pojačane inspekcije, tvrdi kako inspektori rade svoj posao korektno i uz dobru suradnju. "Ljudi još i ne znaju što i kako sve moraju raditi te im inspekcije tu izlaze ususret", dodaje naš sugovornik.

Kavicu na sunčanoj terasi jedva su dočekale Lucija, Rea i Barbara. "Kava, kolač i društvo nešto je što nam je jako nedostajalo posljednjih mjeseci. Ta socijalizacija je nešto što nam tako fali, još kada otvore noćne klubove sve će biti jednostavnije za izdržati", poručuju tri nasmijane djevojke.
Iako je većina zadovoljna činjenicom da su i u ovim kontroliranim uvjetima počeli s radom, dio vlasnika ugostiteljskih objekata ipak smatra kako će raditi s gubitkom. "Smanjeni broj stolova uz iste, ili čak i povećane troškove, samo će nam gomilati nove gubitke koje nam država sigurno neće nadoknaditi", tvrdi jedan osječki ugostitelj.

Tomislav Prusina