Jedan od najvrednijih slavonskih rockera zasigurno je Jim July, iliti Bojan Đurđević, koji uz svoj poznati bend Garage In July, radi na uspješnom soloprojektu Rust Red Romanse, a uz to stigne raditi i "sa strane" s drugim glazbenicima. Nakon što je gostovao na novoj pjesmi "Igračke (Potraži me ponekad)", grupe M.O.R.T., ostvario je suradnju sa sjajnim Sunnysidersima.

Reci nam nešto o svojoj suradnji sa Sunnysidersima.

- Moj brat blizanac Purple Johnny pjeva u odličnom rock ‘n‘ roll bendu koji se zove Detroit Groove Gang. Oni dosad imaju objavljen album "Motor City Funk", EP "Roll With Detroit", i live album pod nazivom "Gotta Feel Live", objavljen u studenome 2019. Oni u svom radu spajaju funk Jamesa Browna, zvuk Motowna, slobodno strujanje svijesti, glazbu detroitskih garage rock-bendova i ljubav prema motorima. U svibnju 2019. imali su priliku svirati na otvorenju Dana dječjih vrtića Grada Zagreba u svečanoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Kako dobar dio benda radi u vrtiću i u školi, imali su prilike upoznati Borisa Hrepića Hrepu iz Daleke Obale i Sunnysidersa, koji je kao glazbenik strašno aktivan te, zajedno sa svojom suprugom Rolom, radi i mnogo za vrtić kojeg su pohađala njegova djeca Eta i Ante Tibon. Hrepa se vrlo rado odazvao suradnji te je s Detroit Groove Gangom odsvirao pjesmu "Sacred Moonlight" na usnoj harmonici. Nakon toga nastavio se s bendom družiti te dolaziti na probe i svirke. Kad su Sunnysidersi počeli raditi na svom albumu "The Bridges", Hrepa je pozvao Purple Johnnyja i Electric Dana da gostuju na pjesmi "No Pockets In The Grave". Purple Johnny nije mogao prihvatiti poziv, jer je tada ozbiljno zaglibio u jazz i postao je neubrojiv. Kako cijenim Hrepu i obožavam blues, pitao sam Hrepu mogu li možda ja gostovati umjesto svog brata blizanca. On je na to pristao. Tako smo Electric Dan (gitarist Detroit Groove Ganga) i ja snimili tu suradnju sa Sunnysidersima. Na albumu "The Bridges", koji se miksao u legendarnom Ardent studiju u Memphisu, gostovale su velike face kao što su Norman Beaker, Zoran Čalić, Manu Lanvin, Neno Belan&Fiumens, Yogi Lonich, Krešo Oremuš i drugi. Strašno mi je drago da se nalazim u takvom društvu i da sam dio albuma koji se miksao u Memphisu i koji je izišao na ploči. To je ostvarenje sna. Album je pokupio odlične recenzije, a neke od pjesama vrte se po radiopostajama u SAD-u i Europi.

Gdje ćete sve snimati spot i zašto baš tamo?

- Uvijek sam imao osjećaj da je Baranja moj Mississippi. Kao dječak radio sam svakakve sezonske poslove na polju. Čupao sam metlice, radio u soji, na plantažama duhana, na poljima repe, na baliranju sijena, i slično. Uvijek sam u džepu imao usnu harmoniku te bi, zajedno s Igorom Hanžekom (iz Garage in July), svirao i pjevušio. Jednom nas je šef čuo kako sviramo negdje u redovima kukuruza, pa nas je potjerao doma i taj dan ostali smo bez dnevnice. Stopali smo do kuće i stao nam je kamiončić koji je prevozio lubenice. Samo smo uskočili iza, među lubenice, i smijali se. To je bilo predobro. Često smo išli na kanal pecati, smucali smo se po šumi i slušali Muddyja Watersa. Nekako mi blues prirodno paše u taj krajolik. Močvare, kanali, šume i polja. I taj zrak, vlaga. Baranja je za blues i za tamburu. Nekako dođeš na isto. Spot ćemo snimati u Baranji, a sad gdje točno, to ne bih volio otkrivati. Zašto ćemo snimati baš tamo? Nadam se da će taj odgovor svi dobiti kad pogledaju spot.

Kako je došlo do toga da sviraš s M.O.R.T.-om?

- Dečke iz M.O.R.T.-a upoznao sam u ljeto 2014., na Demo Festu u Banjoj Luci. Garage in July tada su svirali kao natjecatelji, a oni kao headlineri, jer su godinu prije odnijeli pobjedu. Nakon toga smo se sretali po raznim festivalima na kojima smo skupa svirali. I to je bilo predivno. Voziš se s bendom po cijeloj državi, izvan države, uparkiraš se i izneseš stvari do bine, a tamo ekipa koju znaš. To su bili prekrasni dani i nedostaje mi to. Krajem 2015. doselio sam se u Zagreb, a tada je John često dolazio u Zagreb, jer mu je draga tu studirala. Tako bi se nalazili i nas dvoje, kad bi nam djevojke dopustile. Ja sam otišao nekoliko puta kod njega u Sinj, pa on u Zagreb i tako smo održavali prijateljstvo. Znao sam s njima i live nastupati. Svirao sam usnu harmoniku na pjesmi "Nikotinska kriza", s albuma "Odjel za žešće" te na nekoliko njihovih nastupa. Ne znam volim li ih više kao glazbenike ili kao ljude. Oni su čudo. Pjesma "Igračke (Potraži me ponekad)", u kojoj im se pridružuje Mary May na vokalu i violini, Jack De Shaw na električnoj gitari, Mark Mrakovčić na električnoj gitari i klaviru (koji je i odgovoran za produkciju pjesme), jedna mi je od njihovih najdražih pjesama uopće. Neizmjerno mi je drago što sam imao priliku na toj pjesmi snimiti usnu harmoniku te tako biti dio te priče. Zajedno stvarati s prijateljima, s ljudima koje cijeniš i voliš, mislim da se rijetko što s time može usporediti.

Radiš već na svom novom albumu, zar ne?

- Radim, naravno. Pripremam novi album za Rust Red Romance, i jako se veselim tome. Ovaj album opet će biti drugačiji od prethodna dva. Glazbeno će na njemu biti mnogo različitih utjecaja, a tekstualno će sve biti zaokruženo u jednu priču. Imam mnogo zanimljivih gostiju na različitim instrumentima. Volim izmišljati i smišljati te spajati različitosti. Volim kad je sve spontano.