Studij matematike odabrala sam odmah nakon mature i nikad nisam požalila zbog takve odluke. Kasnije se pojavila potreba za još jednim studijem, pa sam odabrala studij javne uprave. Takva kombinacija znanja i vještina bila mi je vrlo korisna dok sam radila u Ministarstvu obrane, a kasnije i u Ministarstvu vanjskih poslova. Rad u diplomatskoj službi rezultat je mog dugogodišnjeg dosljednog rada u državnoj službi - kaže Njezina Ekscelencija, gospođa Jurate Raguckiene, veleposlanica Republike Litve u Republici Hrvatskoj.

Kakav je osjećaj predstavljati svoju zemlju i na što ste ponosni?

- Osjećaj da radim za svoju zemlju posebno mi je drag. Svatko tko boravi u inozemstvu postaje veleposlanikom svoje zemlje - bez obzira na to je li netko umjetnik, sportaš, poslovna osoba, ili diplomat. Naravno, to sa sobom nosi veliku odgovornost, no istovremeno sam vrlo sretna i čast mi je što mogu upoznati divan hrvatski narod, i što druge mogu upoznati sa svojom domovinom.

Litva je među prvima priznala samostalnost Republike Hrvatske...

- Litva i Hrvatska slične su po svojoj površini, broju stanovnika, geopolitičkom položaju, suvremenoj povijesti. Litva je uvijek imala razumijevanja prema težnjama drugih naroda prema slobodi i neovisnosti, da narodi žele ići vlastitim putem, njegovati materinski jezik, svoju kulturu, religiju, samostalno formirati unutarnju i vanjsku politiku. Početkom ‘90. nalazili smo se u sličnoj situaciji kada nam je međunarodno priznanje također bilo vrlo važno. Bili smo sretni što je Island bio prvi koji je priznao neovisnu litavsku državu. Što znači solidarnost i potpora drugih zemalja uvjerili smo se za vrijeme siječanjskih događaja 1991., kada su stotine tisuća nenaoružanih osoba branile litavsku neovisnost. Tada je od sovjetskih tenkova i metaka poginulo 14 osoba, a ozlijeđeno više od 700. Dobro se sjećam svih događaja koji su se odvijali te noći, i još uvijek ih nosim u srcu. Stoga, 1991. dobro smo shvaćali Hrvate, htjeli smo im pružiti podršku te pokazati zajedništvo.

Odlikovani ste Ordenom francuske Legije časti...

- Smatram da to odlikovanje nije isključivo moje postignuće. To je odlikovanje priznanje litavsko-francuske suradnje koju čine razni čimbenici, kao i rad mojih kolega, u što sam također bila uključena. Strano odlikovanje je, prije svega, priznanje truda koji je uložila moja zemlja.

Vi ste veleposlanica i boravite u Zagrebu, također ste akreditirani za Republiku Sjevernu Makedoniju, Crnu Goru i Kosovo. Kako usklađujete obveze?

- Veleposlanstvo Republike Litve u RH otvoreno je 2019. Ono je prvo i jedino litavsko veleposlanstvo na cijelom području zapadnog Balkana. Stoga, podrazumijeva se da iz Zagreba pokrivamo i neke susjedne zemlje. Litva nije velika i nema mogućnosti imati veleposlanstva u svakoj zemlji.

Imate li neke posebne navike koje primjenjujete svaki dan?

- Svaki svoj dan počinjem šalicom kave i kroasanom. Tijekom pandemije, nažalost, stvorila sam drugu naviku - svaki dan provjeravati epidemiološku situaciju u Litvi i Hrvatskoj. Želim da se situacija što prije poboljša, i da s time nestane ova navika.

Kako koristite svoj boravak u Hrvatskoj, što činite u slobodno vrijeme?

- U slobodno vrijeme rado putujem po vašoj jedinstvenoj zemlji, koliko to omogućavaju trenutačne okolnosti. U profesionalnom smislu želim povezati ne samo službene osobe naših država, nego i ljude. Također, nastojim usmjeriti rad Veleposlanstva prema regijama, pa sam tako posjetila većinu najvažnijih hrvatskih središta, upoznala sam se s predstavnicima lokalne samouprave, kulture, akademskog svijeta, poslovnim ljudima. Godine 2019. održali smo ciklus izložbi posvećen 30. obljetnici Baltičkog puta. Tu smo izložbu organizirali i u Osijeku. Veseli me prijateljstvo litavskih i hrvatskih gradova, njihova suradnja, međusobni posjeti. Moj je cilj pomoći u održavanju tih prijateljskih veza te, ako je potrebno, biti njihov posrednik.

Litvanski narod dobro se nosi s posljedicama pandemije, unatoč turbulentnim vremenima i teškoj situaciji za sve nas. Nema znakova prosvjeda. Kako to objašnjavate?

- Nažalost, svi u Europi osjećamo posljedice pandemije koju je prouzročio koronavirus. Kod jednih su te posljedice blaže, kod drugih pak jače, kod nekih se pandemija razbuktala prije, kod nekih malo kasnije. Tijekom prošlogodišnjeg proljeća Litva se, slično kao i Hrvatska, prilično uspješno borila s pandemijom. No, u jesen virus se širio mnogo intenzivnije, pa su u Litvi još uvijek na snazi mnoge restriktivne mjere.

Krajem godine bili ste poprilično zauzeti oko predaje humanitarne pomoći?

- Drago mi je što je Litva vrlo brzo reagirala i odmah poslala Hrvatskoj humanitarnu pomoć kako nakon prvog potresa u ožujku, tako i nakon drugog potresa u prosincu. Kada se dogode takve katastrofe, potrebna su djela, a ne riječi. Htjela bih samo obratiti Vašu pozornost na činjenicu da je Vlada Republike Litve 30. prosinca svojom odlukom dodijelila 300 vreća za spavanje i 100 tisuća eura humanitarne pomoći, a već 1. siječnja pošiljka je dopremljena u Hrvatsku. Litva je također pokazala solidarnost s Crnom Gorom i Sjevernom Makedonijom i donirala medicinsku opremu potrebnu u borbi protiv koronavirusa. Sudjelovala sam na primopredaji ovih donacija.

U Kaunasu, gradu kulture, egzistira jedan poseban muzej, jedini takav na svijetu - Hrabri vražji muzej?

- Taj je muzej zaista poseban. U njemu je trenutačno izloženo više od 3000 izložaka. Vrag je lik koji zauzima posebno mjesto u litavskoj mitologiji. On u raznim predajama, legendama i bajkama izvodi razne neugodnosti. Vragove je početkom 20. stoljeća počeo skupljati litavski slikar Antanas Žmuidzinavičius. Njegova je kolekcija kasnije prerasla u muzej koji se nalazi u Kaunasu, drugom po veličini litavskom gradu. Posjećujući Varaždin, saznala sam da se u tom gradu nalazi Muzej anđela. U jednom razdoblju Kaunas i Varaždin bili su glavni gradovi, pa bi možda ta dva muzeja mogla izmijeniti izložbe. Mislim da bi se takva ideja svidjela posjetiteljima oba muzeja.

Imate li neku anegdotu iz djetinjstva koju posebno pamtite?

- Jednom sam se nalazila u društvu finih gospođa koje su razgovarale o tome koja što skuplja. Kada su me pitale što ja skupljam, sjetila sam se da kod kuće imam jednu figuricu magarca, pa sam s dozom ironije ili sarkazma odgovorila da skupljam magarce. Ne poštanske markice, kovanice, ili magnete, nego magarce. Valja napomenuti da u Litvi magarcima nazivamo tvrdoglave i nefleksibilne osobe, pa sama riječ “magarac” nije posve neutralna, nego ima i negativnih konotacija. I zaista, nakon tog događaja odlučila sam skupljati magarce, pa tako danas imam više od 200 figurica. Moji najbliži prijatelji znaju o mojoj kolekciji, pa često od njih dobivam novu figuricu. Kod kuće redovno organiziram “Izbore za najljepšeg magarca”, što je postalo lijepim običajem, a ujedno i prilikom za okupljanje prijatelja. Eto, iako je početak skupljanja figurica magaraca bio prilično komičan, to je preraslo u gotovo ozbiljan hobi. Ne sumnjam da ću tijekom boravka u Hrvatskoj povećati svoju kolekciju.

Kakva bi bila Vaša poruka za 2021. godinu?

- Nadam se da će ova godina biti lakša, da će početak cijepljenja dopustiti povratak u normalan život. Nadamo se da će se s povratkom u normalu na krasnu hrvatsku obalu vratiti i litavski turisti kojih je prije pandemije svake godine dolazilo više od 40 tisuća. Znam da mnogim Litavcima nedostaju putovanja. Također, nadam se da ćemo se vratiti i u kulturni život. Isto tako, nastojat ćemo predstaviti Grad Kaunas, koji je Europska prijestolnica kulture 2022. godine. Kad se situacija poboljša, voljela bih da što više Hrvata posjeti moju zemlju, da posjete Kaunas i razne događaje u sklopu programa Europske prijestolnice kulture i, naravno, Muzej vragova.