Pa nećemo valjda skrivati da smo prijatelji, uzviknuo je onomad gazda hrvatskog nogometa Zdravko Mamić obraćajući se jednom novinaru zagrebačkog dnevnog lista. Onome koji iz dana u dan piše o Dinamu i čvrsto stoji na bedemu obrane braće Mamić od ljutitog naroda kojemu je dosta otimanja kluba, muljanja, optužbi i suđenja, bahatluka i svih ostalih perverzija koje prate maksimirsku svakodnevicu.

Ne mora nitko ništa skrivati, dovoljno je pročitati nekoliko dnevnih uradaka i sve je jasno. I tko za koga radi, i tko diktira, a tko piše. Kad god, recimo, jedan poznati novinar krene pisati o nekim negativnostima u Dinamu, recimo na račun trenera, jasno je kao dan da veliki gazda tom nesretniku s klupe sprema otkaz. I koji se u pravilu brzo dogodi. Ponekad se čovjek pita zašto gazda ne potpiše neki članak kad je iz aviona vidljivo po čijem je naputku pisan.

U Hrvatskoj su, nažalost, moral i čast sportskih novinara na dnu kace, ta struka je obezvrijeđena, a obezvrijedili su je razni poslušnici, potkupljivci, podobnici i uhljebi iz novinarskih krugova. Nekako je najcrnje tamo gdje ima najviše novca i moći, a to je u Hrvata - zagrebački stadion Maksimir i, naravno, hotel Hilton gdje su luksuzne prostorije HNS-a. A sve je to nekako isto, Dinamo i HNS su dva oka jedne glave, čvrsto savezništvo na čijem je čelu jedan čovjek. Trenutačno je tijelom prisilno u susjedstvu, ali duhom još uvijek u našem nogometu. I već je neko vrijeme jako ljutit, posebno ga živcira Nenad Bjelica i NK Osijek. Bjelko jer nije savio kičmu i javno mu se usudio reći "e, ne može tako" i što je bio i ostao omiljen kod dijela navijača Dinama, pa čak i kad je otišao u rodni grad s bijelo-plavima raditi čuda. I sad opasno s tim Osijekom prijeti prekinuti Dinamovu dominaciju na hrvatskoj nogometnoj sceni. Što je osječka družina bolja, napadi su jači. Protiv Osijeka se muti u Maksimiru, Međugorju i Dubaiju, a muti se i u novinarskim krugovima koji iskrivljuju činjenice, igraju se riječima, isprepleću, omalovažavaju i guraju laž pod istinu. Pisana riječ ima težinu i njome se može utjecati na mase, a aparatura iz Zagreba je u jakoj ofenzivi da narodu malo dočara kako je taj NK Osijek zapravo jedan smiješan klub, ni do koljena u razna suđenja uvaljenom Dinamu. Nakon izvrtanja Bjeličinih riječi, na dnevnom redu je ismijavanje dovođenja reprezentativca Ivana Santinija u Gradski vrt. Osijek je smiješan, a Bjelica se pokušava prikazati kao neozbiljan menadžer.

Santini ne može igrati jer čeka papire iz Kine, ni prvi ni posljednji kojemu se to događa. U normalnom nogometnom svijetu pravila su jasna, klub ti ne isplaćuje plaće i možeš jednostrano raskinuti ugovor. Santini je upravo to napravio, ali taj čin je bio dovoljan za zagrebačko podbadanje kojemu je jedini cilj omalovažavanje Bjelice i Osijeka pod naslovom "VELIKO POJAČANJE OSIJEKA NE SMIJE IGRATI: KINEZI NISU ZLOČESTI! PA, NITKO GA NIJE TJERAO TAMO...". Za potrebe ove manipulacije perfidno je osmišljeno pitanje: "Je li uistinu teško poslovati s Kinezima ili je ovo neki poseban slučaj? To smo pitali Dražena Beseka, koji je kao trener nekoliko puta radio u Kini." Pa iako čovjek kojega su iskoristili za novi napad na Osijek jasno kaže "Nisu Kinezi zločesti! Svaki klub štiti svoje interese. Nitko nas, koji smo bili tamo, nije tjerao da idemo u Kinu", u naslovu zagrebačke tiskovine vrišti: "Pa nitko ga nije tjerao tamo", misleći na Santinija. Možda Kinezi nisu zločesti, ali Hrvati jesu. To "nas" je pretvoreno u "njega", a neisplata plaća i igračeva legitimna mogućnost raskida ugovora se ne spominje, kao da je čekanje na arbitražu FIFA-e izolirani slučaj, a ne postupak s kojim su se hrvatski klubovi već suočili.

Nije ugodno propitkivati rad drugih novinara, svatko može pisati što želi, sloboda je postulat novinarske struke. Sloboda i istina, dakako, ali ovoga puta nešto nedostaje. A cilj je jasan i lako shvatljiv. Jednu dobru nogometnu priču treba ukaljati i uprljati, no poruka iz Slavonije je jasna - ostavite nam više NK Osijek na miru. Osijek je klub koji nema novca kao Dinamo, ali ima ono što Dinamo ne može kupiti. Ima navijače koji od njega ne zaziru i ne bježe, ima predsjednika koji nije bjegunac od pravosuđa i ima trenera koji se ne povlači po sudovima i na leđima ne nosi teret nepravomoćne presude. I imat će uskoro novi stadion, ne u najavama, obećanjima i maketama, nego zaozbiljno. I za taj stadion nisu zamračeni milijuni gradskog novca. Osijek napokon ima jaku momčad i odličnog trenera. Osijek ima puno toga, ali nema novinare koji će na besramne urlike, vrijeđanje i prijetnje pognuti glavu i odraditi “posao” misleći “samo da mene ne dotakne”. Dapače, klub će pratiti hvaleći i kudeći prema zasluzi, ni za čiji račun, osim onih vjernih bijelo-plavoj boji na tribinama i osječkim ulicama. I braniti ga od onih kojima su u strahu velike oči.