Naša sugovornica, doc. sc. dr. Ana Werkmann Horvat je Osječanka koja se nakon magistarskog studija u Ottawi i doktorata postignutog na Sveučilištu u Oxfordu vratila u svoj rodni grad, u sklopu programa povratka hrvatskih znanstvenika. Posrijedi je program koji je pokrenulo Ministarstvo znanosti i obrazovanja. Boravak u Oxfordu uključivao je i dvogodišnje sudjelovanje u znanstvenom projektu "Kreativna višejezičnost", što znači da je postdoktorandica Werkman Horvat za to vrijeme bila zaposlenik te slavne visokoškolske institucije. Naziv njezine doktorske disertacije koju je obranila 2017. na Fakultetu lingvistike, filologije i fonetike Sveučilišta u Oxfordu je "Slojevi modalnosti", a u njoj se bavila višestrukim modalnim strukturama u hrvatskom jeziku. Kao jezikoslovku nju najviše zanimaju teme iz psiholingvistike i semantike. Ana Werkmann Horvat od siječnja ove godine zaposlena je kao docentica na Katedri za engleski jezik Odsjeka za engleski jezik i književnost Filozofskog fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Nakon povratka iz Engleske kraće vrijeme bila je zaposlena na Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Zagrebu. Zajedno sa svojom kolegicom iz Italije Mariannom Marcellom Bolognesi priprema knjigu "New Directions in Metaphor Studies: Cognition, Communication, Creativity, and Variability across Languages and Cultures" koju će objaviti glasoviti izdavač znanstvene literature Routledge iz Londona.

Rođeni ste u Osijeku, ovdje ste i studirali...

- Tako je. Pohađala sam Osnovnu školu Antuna Mihanovića, a nakon toga matematičku Treću gimnaziju u Tvrđi. Na Filozofskom fakultetu studirala sam hrvatski i engleski jezik te književnost. Nešto kratko sam radila u Vinkovcima kao profesor engleskog te u Slavonskom Brodu kao asistent na Učiteljskom fakultetu. S obzirom na to da sam se željela baviti znanošću, odlučila sam potražiti stipendije u inozemstvu. Sveučilište u Ottawi ponudilo mi je punu stipendiju za magisterij iz lingvistike. To je bilo novo i prekrasno iskustvo što se tiče studiranja i života. Ipak, ono što sam željela bilo je upisati doktorat. Poslala sam nekoliko prijava za fakultete u Engleskoj i na kraju se odlučila za Oxford, gdje su me primili za doktorat. U Oxfordu sam bila sve zajedno pet godina. Sam doktorat je trajao tri godine. Nakon završetka doktorata počinjao je jedan projekt koji se bavi višejezičnošću. Imala sam sreće što je taj program tražio postdoktoranda s vještinama koje sam baš ja imala. Ono što je bilo jako zanimljivo, među vještinama koje su mi dobro došle nisu bile samo one koje sam naučila u Ottawi i Oxfordu nego su neke vještine koje sam imala potjecale baš iz Osijeka. Ondje sam se bavila metaforama, što je područje koje me zanimalo još dok sam bila u Osijeku. Tako sam objavila i jedan rad zajedno s profesoricom Gabrijelom Buljan.

Što bi bila metafora u kontekstu lingvistike?

- Postoji jedna vrlo utjecajna teorija o konceptualnoj metafori koja govori da se sve metafore koje imamo u jeziku temelje na nekakvim dubljim, konceptualnim metaforama. Tako na primjer kada kažemo: ‘Naša veza se našla na raskrižju puteva‘, mi nećemo razmišljati o autima, cesti i putovanju. Taj lingvistički iskaz utemeljen je na nečemu dubljem konceptualnom, a to je da mi mapiramo život i putovanje te uspoređujemo duboko u svome umu što su sličnosti između ta dva domena...

Po čemu je studiranje u Kanadi i Oxfordu drukčije nego u nas?

- S jedne strane studij je dosta sličan našem bolonjskom jer je nakon preddiplomskog moguće nastaviti studiranje na diplomskom studiju. Nas je na magistarskom studiju u skupini bilo manje od desetero. U Kanadi nije neuobičajeno da netko tko je završio, primjerice, trogodišnji preddiplomski studij, a nema nekih većih ambicija, poput želje da se bavi znanošću, potraži i nađe zaposlenje. Za većinu zanimanja dovoljan je preddiplomski studij. Recimo, ljudi koji su završili četverogodišnji preddiplomski studij na Oxfordu mogu raditi bilo što, pa i zaposliti se u financijama u londonskom Cityju. No, da se vratim na svoj magistarski studij u Kanadi. Ono što nam je taj studij omogućivao je to da smo gotovo sve kolegije koje smo tamo upisali faktički polagali kroz pisanje malih znanstvenih radova, na temelju pročitane literature. Naši profesori su nas poticali da se kao izvorni govornici bavimo primjerima iz svog materinskog jezika. Tako sam se i usredotočila na ono što je poslije bila tema mog doktorskog rada u Oxfordu, a to je modalnost u hrvatskom jeziku. Moja disertacija uskoro će biti objavljena kao knjiga u nakladi De Gruytera. Ono što su od nas zahtijevali tijekom doktorskog studija u Oxfordu bio je naglasak na razmišljanju, a ne toliko na činjenicama. Važno je bilo uočiti što to nedostaje u literaturi i kako to identificirati kao bitnu stvar koja se možda treba istražiti. To je nešto što nedostaje u našim obrazovnim okvirima, taj nekakav fokus na razmišljanje. Nadam se da je to nešto što ću ja ovdje donijeti. Mislim da je to korisno ne samo iz lingvističke perspektive, jer ne možemo svi završiti u znanosti. Ono što takav koncept razvija je razmišljanje, uočavanje i rješavanje problema. Mislim da su te vještine itekako važne za bilo koji posao. Upravo zato ljudi koji su završili preddiplomski ili diplomski studij na Oxfordu mogu raditi širok opseg poslova jer se iznimno cijeni sposobnost analitike i sinteze te samostalnost u rješavanju problema.

Imali ste sreću i dobili stipendiju. Koliko stoji godina studiranja na tom sveučilištu?

- Godina preddiplomskog studija stoji tamo približno 10.000 funti, a magistarski studij i doktorat oko 6000 funti, ovisno o tome što se studira. Razlog je u tome što doktorat uključuje manje interakcije s profesorima, odnosno nema nastave. Dio tog novca ide fakultetu, a dio koledžu. Na Oxfordu postoji tridesetak koledža. Pripadati nekom koledžu znači biti dijelom zajednice znanstvenika i studenata iz različitih područja. Moj se koledž zvao Worcester. Blagovaonica je ondje izgledala kao iz filma o Harryju Potteru. Neki koledži su iz 13. stoljeća i prekrasni su. Obilaze ih i turisti. Zanimljivo je da sve te drevne zgrade imaju i danas istu funkciju kao prije više stotina godina. Oxfordska knjižnica je nevjerojatna, ima pretplatu na sve knjige, a možeš naručiti bilo koju knjigu koja ti treba. Tako su i na moju molbu naručili jednu knjigu iz Hrvatske koja je objavljena u Zadru, naravno o svome trošku.

Što su Vaši planovi na Filozofskom fakultetu u Osijeku?

- Svaki docent ima nastavu, pa tako i ja. Nadam se da ću iduće akademske godine razviti neki svoj novi kolegij. Zainteresirana za proučavanje tema iz psiholingvistike čime sam se bavila na svom postdoktorandskom poslu, neki moj noviji znanstveni radovi bave se upravo tim područjem, a želja mi je i prijaviti neki veći projekt.

Kako ste doživjeli Brexit koji se zakuhavao baš u vrijeme kada ste bili u Velikoj Britaniji?

- Doživjela sam tu priču izrazito emotivno. Samo zahvaljujući činjenici što je Hrvatska postala članica Europske unije ja sam mogla dobiti stipendiju i studirati u Oxfordu. Živjela sam u Oxfordu kada je bilo glasovanje za Brexit. Iako s Oxforda potječe mnogo konzervativnih vođa, pa i sam premijer Boris Johnson, ondje tijekom tih nekoliko godina nisam upoznala doslovce nikoga tko je bio za Brexit. Prevagnulo je mišljenje građana iz ostatka Engleske. U trenutku objave rezultata referenduma, u Oxfordu su svi bili tužni i depresivni. Oxford je višenacionalna i višejezična sredina, slobodnog i otvorenog duha. Ono što je iznimno stvaralo zabrinutost kod ljudi u Oxfordu jest golema količina novca koja je dolazila iz Europske unije za različite znanstvene projekte. U pitanju su milijuni i milijuni funta. Presušivanje tih izvora moglo bi značiti odlazak svih tih projekata iz Engleske. Ipak, čini se da je naposljetku između Europske unije i Velike Britanije ispregovaran takav financijski aranžman koji će omogućiti opstanak odgovarajuće razine međusobne suradnje kada je riječ o znanosti.