Kada je Glas Slavonije prije mjesec dana pisao o tome kako se sve više Zagrepčana zanima za kupnju nekretnina i preseljenje u Osijek i okolicu, kao netrusno područje na kojemu je mogućnost potresa minimalna, neki su čitatelji odmahnuli rukom i nasmijali se. No ugledni zagrebački kardijalni anesteziolog, koji je bio i predstojnik Klinike za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivnu medicinu Kliničke bolnice Dubrava u Zagrebu, doc. dr. sc. Stjepan Barišin, dokaz je da su potresi uistinu razlog zbog kojega se preseljava u Osijek.

Naime, ovaj 53-godišnjak početkom je ovog mjeseca postao liječnik KBC-a Osijek, a odluka o selidbi cijele peteročlane obitelji dogodila se kod posljednjeg u nizu zagrebačkih potresa u prosincu.

- Odluka o preseljenju u Slavoniju nije baš slučajna i nije se dogodila preko noći, bilo je tu puno okolnosti koje su se poklopile, a glavni su povod svakako bili potresi. Naime, ja sam Baranjac, rođen sam u Dražu, a u Zagreb sam otišao 1986. godine na studij medicine, gdje sam potom i ostao. Nakon diplome i odrađenog staža u bolnici Merkur, u KB-u Dubrava dobio sam specijalizaciju iz anesteziologije. Kako sam na studiju upoznao i suprugu, danas uglednu kardiologinju, dr. sc. Anu Barišin, bio je to još jedan razlog za ostanak u Zagrebu. Supruga i ja ondje smo imali dosta produktivan i kvalitetan život, a postali smo i roditelji triju kćeri, sve rođenih Zagrepčanki. No vjerujem kako je promišljanje o ostanku u KB-u Dubrava započelo tamo negdje početkom COVID-a - priznaje ovaj kardijalni anesteziolog.

Naime, dolaskom pandemije upravo je KB Dubrava postao COVID bolnica, a to je značilo da za kardijalnog anesteziologa nije više bilo previše posla u njegovoj primarnoj struci.

- Istina je da sam ja kao intenzivist mogao pomoći pacijentima na respiratoru, ali i druge, posebno kirurške, struke nisu se razvijale i puno se ljudi pitalo do kada će to trajati i je li ovo i dalje naša destinacija ili da se maknemo iz COVID bolnice. No moram priznati da tek početkom siječnja zajedno obiteljski odlučujemo o preseljenju u Slavoniju. Naime, nakon prvog zagrebačkog potresa u ožujku bilo je još 2000 manjih potresa, a onda se dogodio petrinjski potres u prosincu i on nas je pošteno zaljuljao. Sjećam se da sam došao iz dežurstva i bio sam sam s djecom jer je supruga radila. Bila su dva vala potresa i bilo je baš dramatično i tada smo prvi put rekli - ako nas još jednom strese, odlazimo u Slavoniju. Potres koji je u nama sve prelomio dogodio se 3. siječnja oko 10.30, bila je to nekakva podzemna eksplozija na području Maksimira jačine 2,7 Richtera i supruga je rezolutno rekla: "Sada je dosta, idemo u Baranju." Tako da smo prvo ovdje došli na sedam dana, i to na psihičku rehabilitaciju od svog stresa i straha. No nakon mira i spokoja tih sedam dana više se nitko nije želio vratiti u Zagreb, posebno moja djeca. Sada kada gledam, mislim da su potresi bili pravi triger za nove odluke te se uz COVID pandemiju i status KB-a Dubrava moj dolazak na KBC čini opravdanim - priznaje doc. Barišin.

Kada je pala odluka da pokušaju organizirati novi život u Osijeku, supružnici Barišin bili su svjesni da prvo moraju pronaći posao, stoga su nazvali KBC Osijek i naručili se na razgovor kod doc. dr. sc. Željka Zubčića i njegova zamjenika, doc. dr. sc. Krunoslava Šege.

- Dobili smo termin u roku od dva dana, a razgovor je trajao gotovo dva sata. U ravnateljstvu su nam rekli: "Mi vas trebamo i želimo da dođete. Ovdje imate otvoren put i možete napredovati stručno i akademski." Isto su ponudili i mojoj supruzi, ali ona je ipak vezana uz Polikliniku Medikol, te će raditi u osječkom Medikolu kao kardiolog. Kako sam ja specijalist kardijalne anestezije, logično je da sam odmah vezan uz kardijalnu kirurgiju, a ovdje postoje jaki resursi i kardijalna će se kirurgija, prema planovima, i dodatno razvijati. Iznimno sam zahvalan doc. Zubčiću što me je ovako lijepo primio te mojim kolegama anesteziolozima na toplom dočeku. U međuvremenu smo kupili kuću u Retfali i oduševljeni smo ljudima u Osijeku jer su svi vrlo otvoreni i susretljivi. Zapravo je život ovdje vrlo opušten, a Osijek pruža velike mogućnosti jer je sveučilišni grad. Kćeri su zagrebačke frendice brzo zamijenile osječkim legicama, a fascinirane su time da se kod legica ide na druženje i igru u kuću, što je u Zagrebu nezamislivo. U Baranji su i dalje moji roditelji, koji su se "pomladili" od kada sam se vratio. Otišao sam prije više od 30 godina na studij, a sada sam se vratio s peteročlanom obitelji. Moj je životni cilj zbog kojega sam otišao u Zagreb ostvaren i zašto se ne bih vratio u svoj rodni kraj, ovdje pomogao i liječio, pokazao da Slavoniji dugujem... - zaključuje doc. Barišin.