Nakon više od deset godina, stalni strmoglavi pad proizvodnje mlijeka u Hrvatskoj u prošloj je godini napokon zaustavljen, no istodobno se broj njegovih proizvođača nastavio smanjivati.

Bio bi to najkraći sažetak stanja u mljekarstvu u 2020. godini u odnosu prema 2019., u kojoj su se brojke, kada je o proizvedenim količinama riječ, zaustavile na godišnjoj proizvodnji od, procjenjuju u Savezu udruga hrvatskih uzgajivača holstein goveda, 500 milijuna litara, a broj je proizvođača tada pao na njih oko četiri tisuće te je njihov ključni nositelj manji broj velikih igrača. O kakvom je padu tijekom desetljeća riječ, govori podatak da je 2009. za ovu proizvodnju bila najbolja godina, u kojoj je, radi usporedbe - u Hrvatskoj proizvedeno 790 milijuna litara mlijeka, a proizvođača je bilo oko 14 tisuća.

Bolan je put po oštrom trnju ovaj sektor prošao sa svojim proizvođačima, farmerima, cijenama i u međuvremenu brojnim propalim farmama opterećenima kreditima od svoje zlatne godine do danas. Danas je činjenica da Hrvatska među članicama Europske unije ima najveći pad proizvodnje mlijeka, zadovoljavajući vlastite potrebe za njim s manje od 50 posto, zbog čemu smo na europskome dnu. S druge strane, čak nam je 98 posto proizvedenog mlijeka ekstra prve klase, pa je hod po već spomenutom oštrom trnju proizvođačima još bolniji.

Predsjednik Saveza udruga hrvatskih uzgajivača holstein goveda Branko Kolak, đakovački stočar s farmom od 150 muznih krava u Potnjanima, kaže kako je lani zaustavljeni pad proizvodnje rezultirao čak i simboličnim porastom, od oko četiri milijuna litara.

– No broj proizvođača pada, veliki sustavi povećavaju i podižu proizvodnju po osnovnoj jedinici i drugim parametrima, pa je to pridonijelo tome da, usprkos daljnjem smanjenju broja proizvođača, nemamo pad proizvedenih količina, koje su od 2009. do danas pale za čak 40 posto - kaže Kolak. Za cijenu mlijeka kaže kako je u posljednje tri-četiri godine za proizvođače katastrofalno niska i k tomu, naglašava, nedirnuta.

– Iznosi 2,50, 2,70, 2,80 kuna po litri, a one najniže i oko 2,30 kuna. Proizvođači nikako ne mogu isprovocirati višu cijenu za svoje mlijeko jer praktički 85 posto tržišta drže dva prerađivača, koja, svjesna toga, djeluju po principu "ja ne mogu više platiti". A što će u tim uvjetima proizvođač? Da u kanale, šahtove prolijeva mlijeko? On u tim uvjetima nema tržišta ni mogućnosti izbora da ode onamo gdje mu je bolje - kaže Kolak. Kada vidi cijene mlijeka na policama, pakiranja i akcije te cijene po kojima mljekari predaju svoju sirovinu, Kolak kaže kako to nije pošteno podijeljen kolač sa strane prerađivača.

– Ili oni ostvaruju velike marže, ili ja radim džabe - kaže Kolak. K tomu, poput tovljača, i mljekari se ovih dana žale na poskupljenje stočne hrane. – Samo kukuruz otišao je gore za 40 posto, a neke druge žitarice, poput pšenice, i više, 50 posto. Nadalje, soja je otišla 40, suncokret 50 posto gore - kaže Kolak.

Predsjednik Udruge hrvatskih otkupljivača i prerađivača mlijeka CroMilk, Dalibor Janda, također ocjenjuje da je proizvodnja mlijeka prošle godine na neki način stagnirala. Pozivajući se na podatke Državnog zavoda za statistiku (DZS), Janda kaže kako je i prošle godine, istina, zabilježen neznatni pad otkupa, od 0,37 posto u odnosu prema 2019. godini.

– Mi smo lani otkupili 433.000 tona mlijeka i s laganim padom, od 0,37 posto, ušli u neku stagnaciju, nadam se da ćemo se zaustaviti na toj razini, da će se taj trend nastaviti, pa i povećavati. Jer nedostaje nam mlijeka u otkupu. S obzirom na pad na 435.000 tona, prostora za otkup svakako ima, sve proizvedene količine bit će otkupljene i to je naša osnovna poruka - kaže Janda za 2021. godinu. I u CroMilku potvrđuju da se broj proizvođača nastavio smanjivati. Taj se pad može pratiti i na mjesečnoj razini.

– U studenome 2020. bila su 4083, a još u siječnju prošle godine 4554 proizvođača mlijeka - kaže Janda. Za strukturu proizvođača, gdje manji broj velikih drži proizvedene količine, Janda kaže: "Velik dio proizvođača isporučuje manje količine mlijeka, no potrebni su ovoj proizvodnji, ali i u širem značenju, jer oni čuvaju ruralni prostor i njegove vrijednosti. Sada imamo situaciju da primarnu proizvodnju mlijeka nose veći, veliki proizvođači, manji se prilagođavaju, a upravo se ovih dana potonji mogu vidjeti u izvješćima iz potresom pogođene Banovine."

S druge strane, iz samo jedne, no u ovom sektoru moćne županije, Osječko-baranjske, dolazi više od 30 posto otkupa mlijeka, pa Kolak kaže da je proizvodnja mlijeka u Banovini "gotovo na razini statističke pogreške".

– Otkup se koncentrirao na dva velika otkupljivača, s tim što se u Osječko-baranjskoj županiji nedavno zbilo i preuzimanje osječkog Megglea sa strane Belja - podsjeća Dalibor Janda na nedavne događaje na prerađivačkoj sceni u mliječnom sektoru. S obzirom na takvu koncentriranost otkupa, mljekarima se predlažu neka rješenja, među kojima i udruživanje u regionalni sabirni centar i sl.