Ožalošćena obitelj, rodbina, prijatelji, radne kolege, Županja i županjska Posavina opraštaju se od direktora Ureda Turističke zajednice Grada Županje, dipl. oec. Mirka Bačića-Dizne, koji je u preminuo u srijedu ujutro u 61. godini, izgubivši bitku s teškom bolešću. Bit će pokopan u četvrtak u 12.30 sati na Gradskom groblju u Županji.


Tužna vijest o njegovoj smrti zatekla je sve koji su ga poznavali i teško je prihvatiti spoznaju da više nije među svojim sugrađanima, među ljudima s kojima je godinama radio, surađivao, družio se, radio planove i smišljao kako što više potaknuti razvoj turizma, obogatiti ponudu i privući goste u Županju. Na čelu Ureda TZ-a Županje bio je od samog osnutka, od 1998. godine. Cijelog je sebe ulagao u organizaciju sajmova, manifestacija i događanja po kojima je Županja postala prepoznatljiva i nadaleko poznata, u očuvanje običaja i tradicije toga kraja... Njegov omiljeni projekt Kruh naš svagdašnji – žetva i vršidba u prošlosti, koji je osmislio i pokrenuo, oživio je već zaboravljene starinske običaje kada se žito kosilo ručno. Već 20-ak godina svake prve subote u srpnju svi su putevi vodili u Županju. Brojni su posjetitelji stizali sa svih strana Hrvatske, ali i iz Vojvodine, BiH, Austrije, a Dizna ih je, kao nadaleko poznat domaćin, dočekivao i ugostio. Baš kao i sve posjetitelje Ceste zlatne niti, tematske rute koja u jednu cjelinu povezuje bogatstvo županjskog kraja te posjetiteljima približava prirodne posebnosti, kulturnu baštinu, očuvane ruralne tradicijske vrijednosti kao stil života… Godinama je u suradnji s Coca-Colom organizirao jedinstveni Savski sajam i okupljao brojne izlagače tradicijskih proizvoda, svoje sugrađane i sve ljude dobre volje… Sajam Zlatne niti, koji je pokrenuo u sklopu Šokačkog sijela, bio je vrlo posjećen i nadaleko prepoznat, a tu je i mnogima omiljeni sadržaj manifestacije - "Peče čiča rakiju".


Mirko Bačić-Dizna ostavio je neizbrisivi trag i dao veliki pečat turističkom otvaranju i promociji Županje, uspostavi brojnih kontakata i suradnje, bio je čovjek sa stilom, odličan suradnik, zahvalan sugovornik, veliki čovjek i prijatelj. Kao pravi veseljak, uvijek je zračio optimizmom i radošću, pa i onda kada mu je bilo teško nije to pokazivao... Do posljednjeg trena bio je borac, nije se predavao, vjerovao je da će mu biti bolje i da će uskoro moći ponovno prionuti poslu i nastaviti gdje je stao, ali bolest je ovaj put ipak bila jača! Njegovim je odlaskom ostala velika praznina koju će, slažu se svi oni koji su ga poznavali, biti vrlo teško popuniti. Marija Lešić Omerović