Učionica
PROF. DR. SC. MILICA LUKIĆ, V. D. PRODEKANICE ZA RAZVOJ I POSLOVANJE FILOZOFSKOGA FAKULTETA U OSIJEKU

Staroslavenske jezike i pismo mladi uče putem novih tehnologija
Objavljeno 3. veljače, 2021.
Radit ćemo kao i do sada na poticanju znanstvenoga i stručnog rada, ulaganju u ljudske resurse i znanstvenu infrastrukturu, unaprjeđivanju funkcionalnosti učioničkih i uredskih prostora, proširenju fakultetske knjižnice, organiziranju prostora za druženje

S prof. dr. sc. Milicom Lukić, v. d. prodekanice za razvoj i poslovanje Filozofskoga fakulteta u Osijeku, razgovarali smo u povodu izrade nove razvojne strategije fakulteta, o planovima za budućnost institucije kao i o njezinu znanstvenom radu. Jedan od motiva za razgovor bila je prošlogodišnja, nedavna suradnja s Odjelom za matematiku, na temu računalnog jezikoslovlja.

Autorica ste nagrađivanih znanstvenih knjiga, dobitnica Državne nagrade za znanost 2018. godine, objavili ste više od stotinu znanstvenih i stručnih radova iz polja filologije. Kojim se temama bavite?

Kao filologinja – kroatistica, u svojim se knjigama i radovima najviše bavim paleokroatističkim i paleoslavističkim temama, posebno obnovom ćirilometodske baštine u 19. stoljeću i ulogom biskupa J. J. Strossmayera u tom procesu, gramatološkim temama, i to u prvom redu filozofsko-simboličkim tumačenjem glagoljskoga pisma, jezicima i kulturama u doticajima, u prvom redu hrvatsko-crnogorskim vezama, slavonskim dijalektom, ali i kulturološkim temama uopće.

Ćirilometodskom baštinom u 19. stoljeću i ulogom biskupa Strossmayera u njezinoj obnovi, slavonskim glagoljašima kroz stoljeća, ali i slavonskim dijalektološkim i kulturološkim temama bavim se u dvjema nagradama nagrađenoj knjizi Divanimo dakle postojimo: Jezičnopovijesne i književnojezične studije (2014.), ostvarenom u suautorstvu sa svojom asistenticom dr. sc. Verom Blažević Krezić. Problematiku hrvatsko-crnogorskih filoloških i kulturnih veza razradila sam u knjizi Lingua Montenegrina – Croatica – Izabrane teme iz crnogorske i hrvatske književnojezične povijesti i sadašnjost (2010.), dok se glagoljicom iz perspektive znanstvenih, kulturnih i kreativnih praksi bavim u knjizi Nova vita glagolitici (2019.), također ostvarenom u suautorstvu s dr. sc. V. Blažević Krezić. Ta je knjiga posvećena glagoljici ne samo kao filološkom/pismovnom/gramatološkom, već i kulturnom i umjetničkom fenomenu. Posvećenost popularizaciji znanosti kroz brojne nastavne i izvannastavne projekte priskrbila mi je 2018. godine Državnu nagradu za znanost u kategoriji popularizacije i promidžbe znanosti. Tom je nagradom zapravo nagrađen niz višegodišnjih autorskih projekata posvećenih popularizaciji i muzealizaciji glagoljske baštine, ali i diseminaciji recentnih paleokroatističkih znanja jednako kao i stvaranju novih znanja i studija, utemeljenih na interdisciplinarnome pristupu i povezanih s potrebama tržišta rada, kulturnim i kreativnim istraživanjima i praksama na lokalnoj, regionalnoj, (nad)nacionalnoj razini objedinjenih pod zajedničkim imenom Glagoljaška večer(a) te sestrinski projekt Glagopedija – virtualna glagoljska enciklopedija.

Učenje glagoljice uz pomoć QR kodova
Studenti kojima većinom danas predajete staroslavenski jezik i druge kolegije mladi su ljudi koji su veći dio svojeg sazrijevanja i rane odrasle dobi u potpunosti uronjeni u digitalne tehnologije. Na koji se način njima može približiti tema koja je vezana uz srednjovjekovno razdoblje?

Prilagođavanje zahtjevima vremena u kojem živimo i novim načinima na koje se znanje posreduje i usvaja uz pomoć digitalne tehnologije moja asistentica dr. sc. Vera Blažević Krezić i ja na svojim smo kolegijima započele još 2012. godine preko društvene mreže Facebook i stranica Glagoljica – jučer, danas, sutra i Glagoljica rediviva, oblikovanih u suradnji sa studentima, koje su služile populariziranju tema iz hrvatske (i slavenske) srednjovjekovne jezične i pismovne kulture. Uslijedio je potom u ak. godini 2015./2016. nastavni projekt oblikovanja mobilne aplikacije namijenjene studentima za lakše svladavanje gradiva iz najstarijega (srednjovjekovnoga) razdoblja hrvatske književno-jezične povijesti – hrvatskoga glagoljaštva. Rezultat je toga projekta virtualna glagoljska enciklopedija – Glagopedija prilagođena Android i Windows, odnosno Windows Phone operacijskim sustavima koja je zaživjela 2017. godine. Ta se aplikacija može besplatno preuzeti u mrežnim trgovinama Google Play i Microsoft. Ono što je posebno važno, u njezinu su oblikovanju i razvijanju sudjelovali studenti hrvatskoga jezika i književnosti – oni kojih se prvih tiče sadržaj Glagopedije, te osječki studenti elektrotehnike, računarstva i informacijskih tehnologija kao programska potpora. Kako do trenutka kada smo se počeli baviti tim projektom 2015. godine još uvijek nije bio prepoznat interes paleoslavista i paleokroatista za popularizacijom glagoljične sastavnice hrvatske jezično-pismovne povijesti putem novih tehnologija, odnosno mobilnih aplikacija, taj je naš ostvaraj bio jedinstven u okviru hrvatske i slavenske filologije. Napredak tehnologije omogućio je da se cjelokupna prošlost hrvatskih srednjovjekovnih pisama glagoljice i ćirilice podigne na novu razinu i prilagodi vremenu u kojem živimo. Gotovo 300 pismovnih spomenika iz razdoblja hrvatskoga glagoljaštva dobilo je svoju osobnu iskaznicu dostupnu jednim klikom umjesto mukotrpnim pretraživanjem brojne znanstvene literature što omogućuje studentima da se lakše pripreme za kolokvije i ispite ili ponove naučeno gradivo. Također, pomoću aplikacije moguće je naučiti osnove pisanja i čitanja uglate glagoljice ili jednostavno utvrditi na klasičan način stečeno znanje. Velika prednost sadržaja koji postoje u mrežnom svijetu jest ta što ih je moguće neprestance dopisivati i poboljšavati, pa je tako i s našom Virtualnom glagoljskom enciklopedijom na kojoj rad i dalje traje u smislu prilagođavanja novim e-platformama (uređaji tvrtke Apple: iPhone i iPad tablet-računala, iMac stolna računala i dr.), sadržajnoga širenja na latiničnu pismovnu sastavnicu hrvatske kulture te stalnoga iznovljavanja postojećega sadržaja. Virtualno umrežavanje potaknulo je i nova suradnička umrežavanja u daljnjem razvijanju i usavršavanju aplikacije u koja su od 2017. godine uključeni neki profesori i studenti FFOS-ova Odsjeka za informacijske znanosti te profesori i studenti Instituta za slavensku filologiju Šleskoga sveučilišta u Katowicama koji su sadržaj aplikacije preveli na poljski jezik.

Da je riječ o uspješnom približavanju filoloških i kulturoloških sadržaja koji se tiču srednjega vijeka studentima i široj javnosti uz pomoć digitalnih tehnologija, svjedoči i već spomenuta Državna nagrada za znanost u kategoriji popularizacije i promidžbe znanosti koja je mojoj asistentici i meni dodijeljena 2018. godine među ostalim i za Glagopediju. I prilikom oblikovanja svoje nove knjige o glagoljici – Nova vita glagolitici vodila sam računa o uronjenosti naših studenata u digitalne tehnologije pa sam ju cijelu premrežila QR kodovima kako bi se mogla dočitavati uz pomoć pametnih telefona.

Danas u Hrvatskoj osim Glagopedije postoje i brojni drugi digitalni posrednici sadržaja koji se tiču srednjovjekovne hrvatske jezične i pismovne kulture – bogata digitalizirana građa koja osigurava susret s originalnim srednjovjekovnim tekstovima, ali i, primjerice, brojne obrazovne igre i kvizovi za učenje glagoljice koji se mogu pronaći na stranicama Staroslavenskoga instituta i sl.

Ljudski je jezik prostor kreacije

U rujnu 2020. godine bili ste dio organizacijskog odbora Znanstveno-stručnog skupa Računalno jezikoslovlje i Zlatna formula hrvatskoga jezika, u zajedničkoj organizaciji Odjela za matematiku i Filozofskog fakulteta. Možete li nam pojasniti koja je bila svrha toga interdisciplinarnog skupa, koje ste izlagače okupili te što su njegovi ishodi? Koje su poveznice prirodnoga i računalnoga jezika, odnosno čovjeka i stroja u osvit novog doba kojim će dominirati umjetna inteligencija?

Znanstveno-stručni skup Računalno jezikoslovlje i Zlatna formula hrvatskoga jezika (ča–kaj–što) u rujnu prošle godine u virtualnom je okružju okupio hrvatske stručnjake za računalno jezikoslovlje, dijalektologe, istraživače povijesti hrvatskoga jezika i metodičare koji se bave istraživanjem povezanosti hrvatskih narječja na svim jezičnim razinama te kontrastivnim pristupom njihovu podučavanju u školama. Zlatna formulu hrvatskoga jezika (ča–kaj–što), kao nematerijalno kulturno dobro upisano na Listu nematerijalnih kulturnih dobara Republike Hrvatske, predstavljena je preko sintaktičko-semantičkog mrežnoga okvira koji je već bio uspostavljen za standardni hrvatski jezik. Izlaganja jezikoslovaca – dijalektologa i povjesničara jezika te metodičara – pokazala su da Zlatna formula pokriva svu dijalekatsku raznolikost, ali i povijest hrvatskoga jezika sa svim trima stilizacijama počevši od fonologije, preko leksika do sintakse. S druge strane, stručnjaci za računalno jezikoslovlje, discipline koja kao programska podrška omogućava računalnu obradu prirodnog jezika, pokušali su odgovoriti na pitanje kako postići da se ujedinjujuća snaga Zlatne formule oživotvori kroz oblikovanje relevantnih računalnih korpusa dijalektalne i povijesnojezične građe te brzu i preciznu obradu podataka.

Prema mojem mišljenju, najveća razlika između prirodnoga i umjetnoga jezika počiva u kreativnosti i emociji. Ljudski je jezik kao imanentno čovjekovo svojstvo prostor kreacije i simboličkog izražavanja, medij koji posreduje emociju, koji ima zvuk, koji je slika. Računalni jezici počivaju na zadanim algoritmima iz kojih nema „kreativnih skretanja“, već su programirano usmjereni na rješavanje kakvog zadatka. Vjerujem da će umjetni jezici zapravo uvijek biti u službi prirodnih i pridonositi njihovu dubljem upoznavanju.

Kao v. d. prodekanice za razvoj i poslovanje Filozofskog fakulteta Osijek, što nam možete reći o budućem razvojnom smjeru fakulteta?

Razvojni smjer Filozofskoga fakulteta upravo se razrađuje i zacrtava za sljedeće petogodišnje razdoblje jer smo u procesu izrade nove Strategije (2021. – 2025.). I dalje ćemo biti posvećeni podizanju razine kvalitete studiranja i rada na našoj ustanovi, tom „sveučilištu u malom“ kako nas se često naziva u okviru osječkoga Sveučilišta zbog brojnosti studijskih programa i mogućnosti njihova međusobnog kombiniranja te brojnih programa cjeloživotnoga obrazovanja. Radit ćemo kao i do sada na poticanju znanstvenoga i stručnog rada, ulaganju u ljudske resurse i znanstvenu infrastrukturu, unaprjeđivanju funkcionalnosti učioničkih i uredskih prostora, proširenju fakultetske knjižnice, organiziranju prostora za druženje i relaksaciju. Što je najvažnije, nastavit ćemo predano raditi na oblikovanju pozitivne klime u kojoj će sve navedeno – i više od toga – biti moguće ostvariti. Cilj nam je da se svi naši studenti i djelatnici osjećaju kao uvaženi članovi velike FFOS-ove obitelji u kojoj se cijeni doprinos svakoga njezina člana.

Međutim, najprije ćemo zaključiti prethodnu akademsku i kalendarsku godinu, kako smo to uobičajili unatrag dvije godine – novim INFFOS-om, biltenom o radu fakulteta u navedenom razdoblju. Kao jedna od najstarijih sastavnica Sveučilišta J. J. Strossmayera, Filozofski je fakultet s ovom godinom zakoračio u 60. obljetnicu svojega postojanja što ćemo svakako dostojno obilježiti – bilo virtualno ili, kada to prilike budu dopuštale, uživo. Zasigurno ćemo na jedan od navedenih načina održati i Noć FFOS-a, manifestaciju koju smo utemeljili 2019. godine u cilju promocije fakulteta, u prvome redu među populacijom srednjoškolskih učenika, ali i šire.

Igor MAVRIN

Nastava neće u potpunosti preseliti u virtualni prostor

Godina iza nas nametnula je nove trendove te prisilno ubrzala digitalizaciju i virtualizaciju cijelog društva. Što vidite kao prednosti, a što kao mane mrežne nastave? Mislite li da je budućnost visokog obrazovanja neminovno u virtualnom prostoru?Vjerujem da sam jedna od mnogih koji živu nastavu smatraju nezamjenjivom, ali čini se da i održavanje nastave na daljinu može biti vrlo uspješno i kvalitetno i za nastavnike i za studente. Potonje pokazuju i svježe studentske ankete prema kojima je provođenje mrežne nastave visoko ocijenjeno što znači da su se svi sudionici nastavnoga procesa uspjeli prilagoditi novim okolnostima, ali i da su studenti primili neke druge kvalitetne sadržaje koji izostaju u kontaktnoj nastavi. Nastava na daljinu postavlja zahtjevne zadatke i pred profesore i pred studente – jer i jedni i drugi moraju najprije ovladati odgovarajućim sustavima za organizaciju i provođenje takve nastave. Valja prilagoditi i nastavne materijale novom mediju, osmisliti načine polaganja ispita što zahtijeva dodatan napor za nastavnike. Mrežna nastava zahtijeva i veći angažman studenata u ispunjavanju brojnih nastavnih zadataka. S druge strane – učionica je tamo gdje postoji internetska mreža što omogućuje veću fleksibilnost za sve sudionike nastavnog procesa. Kod mnogih je studenata mrežna nastava povećala produktivnost, smanjila izostanke…

Vjerujem da se nastava i obrazovanje nikada neće u potpunosti premjestiti u virtualni prostor iako u svijetu već dugo postoje brojni uspješni online studiji. Ljudski kontakt i živa interakcija u kojoj jedni drugima gledamo u oči te iz gesta i mimike iščitavamo i ono što se jezikom ne izriče – pa se po tom ravnamo i prilagođavamo predavanje – nezamjenjivi su, ali u kombinaciji s povremenom nastavom na daljinu podižu kvalitetu obrazovnog procesa za sve njegove sudionike.
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana