Krkač: S obzirom na pozitivnu ulogu društvenih mreža bit će puno opreza u njihovu ograničavanju
Vezani članci
TEMA TJEDNA: KRIZA KOMUNICIRANJA NA DRUŠTVENIM MREŽAMA (I)
Gledajući ne samo "slučaj Trump", kojemu su prvo Twitter, a onda i YouTube, Facebook... zabranili pristup nakon što su ga okrivili da je pozivao svoje pristaše da izvrše invaziju na Capitol Hill, središte američke demokracije, nego širu sliku društvenih platformi, kako objasniti njihovu evidentnu moć i utjecaj u demokratskim društvima poput američkog, ali i drugdje u svijetu, pitali smo dr. sc. Kristijana Krkača, profesora sa Zagrebačke škole ekonomije i menadžmenta (ZŠEM).
Republikanci u SAD-u se već neko vrijeme žale na političku pristranost na društvenim mrežama, a govori se i o tzv. ljevičarskoj agendi i politike i mainstream medija... Vaš komentar?
- Nakon zabrane Trumpova profila na Twitteru i drugim društvenim mrežama, 8. 1. 2021., prema podatcima Zignal Labs, postotak mrežnih dezinformacija pao je za 73 % u odnosu prema stanju prije zabrane. U tjednu od 9. 1. do 15. 1. 2021. razgovori o izbornim prijevarama pali su s 2.500.000 na 688.000 spominjanja (The New York Times, 16. 1. 2021.). Razlozi zabrana objavljeni na tim istim društvenim mrežama podosta su općeniti iako spominju poticanje na nasilje. Istovremeno, 11. 1. 2021. utvrđeno je kako je Twitter zbog zabrane Trumpova profila (s oko 80.000.000 pratitelja) u samo tri dana izgubio pet milijardi dolara tržišne vrijednosti (The Economic Times). Društvene mreže u svojim odlukama o zabrani navode mnoge razloge, ali jedini presudan je poticanje na nasilje. Ostali razlozi vrijedili su i prije pobune Trumpovih pristalica u SAD-u i prema svim mjerilima tih mreža njegov račun već je trebao biti trajno blokiran. No nije. Razumna pretpostavka je kako je usprkos svemu taj račun donosio više profita nego što je proizvodio štete. Dodan poticaj na nasilje prelilo je čašu kod društvenih mreža. Iako je taj poticaj implicitan i bez obzira na to jasan, takvo nešto treba dokazati pred sudom (za što je prikupljena dokumentacija u danu pobune). No mreže su odlučile djelovati kao da je to dokazano, što nije. Njihov je rezon jasan. Pred prijetnjom kako bi mogle biti optužene za pomaganje Trumpu, one su se odlučile na zabranu jer sad profit od njegova računa više nije toliko očito nadilazio proizvođenje štete. Da to nisu napravile nakon pobune, potencijalna šteta mrežama bila bi kudikamo veća (npr. od pet milijardi dolara štete Twittera). Nakon tih događaja neke društvene mreže (npr. Gab) u samo nekoliko dana 2021. godine počele su dobivati više novih korisnika nego u cijeloj 2020. Slobodno tržište na djelu.
Društvene mreže samo u 2020. godini u svijetu pomogle su suzbijanju pandemije jer su omogućile kliničarima i znanstvenicima iz područja epidemiologije, zaraznih bolesti i virologije učinkovitu razmjenu iskustava. Iste 2020. u Hrvatskoj pomogle su u samoorganiziranju građana još u samom danu potresa u Petrinji i brzu reakciju. I u svijetu i u RH pomogle su održavanju online nastave, razotkrivanju korupcije na svim razinama vlasti itd. Sad, ako tko može ovim koristima od društvenih mreža suprotstaviti štetu koja ju nadvisuje - neka to prvi učini.
SLOBODNO TRŽIŠTE
U širem kontekstu, koliko je pandemija korone promijenila društvene mreže? Može li se zaključiti da je na djelu u izvjesnom smislu "nova psihologija" društvenih mreža: zabrane, brisanje statusa, isključivanje...! Društvene mreže imaju pravo "izbaciti iz svoje kuće" koga žele, no jesu li u pravu kada to čine, mnogi postavljaju to pitanje?
- Društvene mreže su privatne kompanije u privatnom vlasništvu i kao takve imaju sva prava i slobode kao i ostale privatne kompanije. Korisnici u RH i prije korone, potresa, poplava itd. 2020. godine bili su ekstremno nepristojni, uvredljivi itd. na društvenim mrežama. Kad bi netko tako razgovarao u fizičkom razgovoru, za razliku od online razgovora, 99 % takvih ljudi bilo bi istog trena izbačeno iz kruga sudionika. Godina 2020. u RH proizvela je puno stresa, ljutnje, pa i mržnje zbog prirodnih nedaća, ali i zbog dokazive ljudske nebrige. Čak i članovi raznih stožera i nacionalnih znanstvenih savjeta koji su tamo zbog stručnosti ili po službenoj dužnosti dopuštali su sebi poluistine, neistine, laganje i politikantske i ideološke komentare daleko izvan polja njihove stručnosti, pa i dokazivog znanja o temi. Pa ako već želimo krenuti, krenimo od njih.
Na slobodnom tržištu svatko je slobodan pokrenuti vlastitu društvenu mrežu i tamo uvoditi svoja pravila tako dugo dok se time ne krše ustav i zakoni države u kojoj je kompanija registrirana. To je tržište dovoljno slobodno, razgranato i dinamično i prije ili kasnije ono bi se zaista moglo samoregulirati prije svega zbog snažne konkurencije. Jedino na što treba paziti jest sprječavanje monopola, oligopola i ostalih pojava koje smetaju slobodi tržišnog natjecanja.
KORISTI I ŠTETE
S obzirom na to da su društvene mreže posljednjih godina postale moderno komunikacijsko oružje, uključujući i politiku, što se u tom kontekstu može očekivati u budućnosti, u kojem će se smjeru takav oblik komuniciranja dalje razvijati, prema još većim slobodama ili još većim ograničenjima?
- Teško je reći u kojem će smjeru otići društvene mreže. Njihova je korisnost, uostalom, i njihova tržišna vrijednost prevelika da bi ih se moglo samovoljno i bezrazložno ograničavati ispod granice njihove korisnosti ili profitabilnosti. S obzirom na to kako su one 2020. godine odigrale pozitivnu ulogu (pandemija, potresi itd.) u svijetu i u RH, vjerojatno će biti mnogo opreza u njihovu ograničavanju.
U posljednjih 40 godina (1980. - 2019.) broj relevantnih prirodnih katastrofa u svijetu povećao se s 200 na 820 godišnje (Statista), u što se ubrajaju hidrološke, meteorološke, klimatološke i geofizičke katastrofe i taj porast će se vjerojatno nastaviti, a društvene mreže ovdje imaju snažnu ulogu (dakako, ako sam internet ne padne tijekom i nakon katastrofe). Štoviše, povećava se i broj tzv. višestrukih istovremenih katastrofa (npr. istovremena pandemija, potresi, poplave itd. na istom području, npr. u RH), pa su i društvene mreže vjerojatno višestruko korisne. Tako dugo dok društvene mreže pomažu spašavanju života, pitanja pojedinačne i osobne slobode i odgovornosti koliko god bile zlorabljene u drugom su planu. S obzirom na to kako još uvijek nema društvene mreže za preminule, npr. Hades.underworld.com, nekoliko stotina blokiranih računa na društvenoj mreži teško da se može usporediti s činjenicom da se njezinim korištenjem spašava, pa i samo jedan život.
(D.J.)
ZLATKO MILIŠA
NIJE RJEŠENJE U BRISANJU PROFILA
Komunikacijske tehnologije, osim neosporno pozitivnih strana, izoliraju ljude, potiču ekstremističke skupine na nasije te narušavaju temelje demokracije. Popularnost na internetu stječe se provokacijama. S internetskom revolucijom došli smo do verbalnog terorizma. U omalovažavanju drugoga internet je davno postao javni WC. Na internetskim stranicama objavljuju se uvrede i klevete, širi govor mržnje, rasistički i seksistički komentari nebrojenih anonimusa, a što neki nazivaju "slobodom medija".
PODRŽANE REVOLUCIJE
U konkurenciji s internetom najviše su izgubile novine i časopisi. Facobook-zajednica i njezini algoritmi potiču članstvo u ekstremnim skupinama, radikalne stavove, a onda i postupke. Alarmantne podatke otkriva studija iz 2016., koja navodi da se 64 % onih koji su postali buntovnici priključuje ekstremističkim skupinama. To čine s pomoću marketinških "alata". S druge strane, istraživanje kolege Igora Kanižaja otkriva kako 78 % građana u Hrvatskoj misli da treba zabraniti medije koji skrivaju istinu ili objavljuju neistinite informacije. "Danas su u Hrvatskoj glasni oni mediji u kojima rade urednici koji se prema većini informacija odnose kao prema robi, a kada informacija postane roba, ona prestaje biti javno dobro. To je zamjena za vjerodostojnost, koja je nekada bila temeljni kriterij novinarstva" (Igor Kanižaj).
Krvave revolucije početkom 2011. organizirane preko interneta započete su u Tunisu i Egiptu, prelile su se na Bahrein, Libiju, Jemen, Alžir, Irak, Sudan..., a započete su na facebook-prosvjedima pod istim nazivom - Dani bijesa. Od 2011. godine u sukobima naroda protiv režima u Jemenu, Albaniji, Tunisu i Egiptu do Alžira i Libije tamošnje su vlasti panično pokušavale "ugušiti" internet kao sredstvo poticanja i organiziranja revolucija. Internet se pokazao kao učinkovito oružje u borbi protiv autokratskih režima, s jedne strane, te kao moćno sredstvo državnog nadzora nad organizacijom prosvjeda s druge strane. Međutim, ne može se internet jednostrano prihvaćati kao sredstvo za prosvjede, a potom kao sredstvo režima za uvođenje rigidne kontrole. Tada su američki diplomati bili oduševljeni organizacijom (internetske) revolucije na ratom pogođenim područjima, tvrdeći da je internet jamstvo slobode govora, a istodobno su bili zgroženi činom Juliana Assangea, osnivača WikiLeaksa, kada je objavio američke tajne diplomatske dokumente.
Javnosti je malo poznata činjenica da se ondašnji predsjednik SAD-a 2009. godine obratio roditeljima s upozorenjem da pripaze koje sve i kakve podatke i slike djeca ostavljaju na Facebooku, jer čak 42 % poslodavaca prilikom primanja uposlenika priznaje da koriste te podatke, često kompromitirajućeg sadržaja. Posljednja istraživanja u SAD-u pokazuju da danas čak 70 posto poslodavaca provjerava profile svojih potencijalnih zaposlenika na tzv. društvenim mrežama prije no što ih pozovu na razgovor za posao. Nije rješenje u brisanju profila, jer veći dio poslodavaca ne uzima kandidate koji nemaju svoj profil.
BLOKIRANJE PRIJATELJA
Američki glagol "unfriend" označava radnju kada se nekoga uklanja s liste prijatelja na društvenim mrežama. To dodatno potvrđuje moju tezu o antidruštvenosti tzv. društvenih mreža. Kada osoba X na profilu osobe Y aktivira opciju "prestani pratiti", tada osobu Y blokira i onemogućuje joj daljnje virtualno kontaktiranje. Tada se često događa da se osoba Y osvećuje osobi X, koja je "kliknula" prekid prijateljstva. S osjećajem odbačenosti, koji se često javlja kod osobe/a Y, povećavaju se frustrirajuće i nerijetko konfliktne situacije, osobito ako se te osobe poznaju i susreću offline. Zato je Gutierrez Lopez provela jedno istraživanje kojim je željela otkriti posljedice nedruštvenosti društvenih mreža.
Svojevremeno sam za jedan portal izjavio da bi se svi oni koji pišu komentare podrške osumnjičenima za silovanje trebali zapitati kako bi sami reagirali da je silovana njihova sestra. U tim se komentarima osumnjičenici slave, a žrtva osuđuje. U takvim slučajevima, kada se u medijima detalji čina silovanja "recikliraju", silovana osoba iznova postaje žrtvom. Morbidna je činjenica da počinitelji postaju brendirani kod vršnjaka.
Što se aktualnih zbivanja u SAD-u tiče, nakon što su Twitter i Facebook blokirali objave Donalda Trumpa, saborska zastupnica Marija Selak Raspudić ispravno je komentirala da je sloboda govora i pisanja "najkrhkije dijete demokracije" te postavila sušinsko pitanje: "Jesu li Facebook i Twitter samo neutralne platforme ili mediji koji dirigiraju i uređuju političke poruke? Ako su se prihvatili ove druge uloge, onda očekujemo dosljednost pa da cenzuriraju svakog njihova korisnika u svakom kutku svijeta koji potiče na nasije."
Osim toga, zaključno bih dodao kako je neistinita optužba da je u Trumpovu mandatu Amerika postala rasistička i nedemokratična. Od 2013. godine sve popularniji Tea Party pokret postao je temelj kojim je počela mržnja prema establishmentu, manjinama, legalnim i ilegalnim migrantima. Narod je dobio svoje (radikalno-ekstremne) predstavnike, koji se nisu libili (osobito na različitim društvenim mrežama) u zauzimanju neprihvatljivih stavova, a Donald Trump se (bar) službeno nije identificirao s tim pokretom.
Piše: Zlatko MILIŠA
MIRJANA NAZOR
SLOBODA JE STALNO KAMEN SPOTICANJA
Koliko su se društvene mreže posljednjih godina pretvorile u moderno psihološko-komunikacijsko oružje, pitali smo dr. sc. Mirjanu Nazor, splitsku psihologinju i sveučilišnu profesoricu u mirovini.
- Društvenim se mrežama osobno ne koristim. Znam da ta vrsta komunikacije ima mnogo dobrih strana, ali… Moglo bi se čak ponekad zaključiti da osoba ne postoji ako nije na društvenim mrežama, jer tko uopće zna za nju, kao da je njezina djelatnost marginalizirana ako nije javno dostupna preko društvenih mreža. Sigurno je da će, kad netko želi podijeliti određenu informaciju, dilemu ili možda novu ideju, to sigurno preko neke društvene mreže doprijeti do doista golemog broja konzumenata. Ponekad, uistinu, neki važni društveni komentar, kritika, vapaj za pomoć, osuda nekoga ili nečega uopće nema odjeka ako se ne pojavi na društvenim mrežama. Znamo da su pojedinci koji su bili u nevoljama različitih vrsta doista riješili neke svoje probleme brzo i uspješno upravo zahvaljujući javljanju na društvenim mrežama.
Nepobitno je da mnogo toga govori u prilog korištenja društvenih mreža. Jer društvene mreže same po sebi nisu ni dobre ni loše, pečat kvalitete daju im njihovi korisnici. Npr., u Zagrebu je na Facebooku prije nekoliko dana pokrenuta inicijativu za sigurne koridore - zahvaljujući angažmanu brojnih majki mjerodavni su ipak nešto reda napravili u središtu grada kako bi djeca što sigurnije došla do škola! Ali, također, preko Facebooka antivakseri šire netočne informacije, siju strah među ljudima, potiču ljude na odluke koje im mogu ugroziti život.
PUNO PITANJA
Gledajući širu sliku, napose sa psihološke strane, što je to u ljudima da se preko društvenih mreža u tolikoj mjeri eksponiraju, može li se govoriti i o nekom sindromu, narcisoidnosti, pa i mazohizmu...?
- Sigurno su različiti motivi onih koji se stalno javljaju na društvenim mrežama. Nekima je jednostavno dosadno i to im je način zabave, način pronalaženja smisla u životu. Neki u tom javljanju vide jedini mogući izlazak iz anonimnosti, koju teško podnose, ali ju ne mogu ni na koji drugi način zaobići. Nekima javljanje na mrežama daje hrabrost koju inače u osobnom kontaktu s ljudima nemaju. Možda zato što se ne koriste pravim imenom. Ali i koristeći se svojim imenom, određenu hrabrost ulijeva im činjenica da nikoga ne moraju gledati u oči dok izriču svoje stavove. Naravno, ima i onih koji uživaju u "prijateljstvima" s poznatim ljudima, tako podižu svoje samopouzdanje, vjerujući da više vrijede jer ih na svojoj listi drži neko poznato ime iz svijeta glazbe, sporta, kazališta, filma…
Jasno je da ima i onih koji osjećaju svojevrsnu obvezu javno nastupati i o nekim važnim pitanjima iznositi vlastite stavove. Uvjereni su da mogu utjecati na javno mišljenje, nastupaju s argumentima i takav nastup smatraju svojom građanskom dužnošću.
Koliko je pandemija korone promijenila društvene mreže? Može li se zaključiti da je na djelu u izvjesnom smislu "nova psihologija" društvenih mreža: zabrane, brisanje statusa, isključivanje (slučaj s Trumpom)..., iako digitalna medijska publika ne trpi nikakve zabrane?- S jedne strane društvene mreže daju silnu slobodu pojedincu, a s druge se postavlja pitanje treba li ta sloboda ipak imati neke granice. Očito nam je sloboda stalno kamen spoticanja. Zaklinjemo se u nju, a nikako da shvatimo bit tog pojma. Koliko ja smijem u ime svoje slobode ugrožavati dobrobit drugih? Ali tko će procijeniti kada je ta dobrobit drugoga ugrožena - onaj tko napada ili onaj koga se napada? Postoje li objektivni suci koji će postaviti razumljive i jasne kriterije što je uistinu nedopušteno? Kod nas se često u tom kontekstu spominje govor mržnje. Njega ne bismo smjeli tolerirati. Ali hoćemo li se složiti u definiciji što je to mržnja, koje riječi ili djela su pokazatelj mržnje? Je li samo govor mržnje neprikladan? Što je s iznošenjem laži, krivotvorenjem znanstvenih dokaza, lažnim optuživanjem nekoga i sl.?
UPLETANJE POLITIKE
Ušli smo u treće desetljeće 21. stoljeća, uzimajući u obzir sve što se zbiva, može li se zaključiti da je komuniciranje na društvenim mrežama u krizi i u kojem će se smjeru takav oblik komuniciranja razvijati, prema još većim slobodama ili još većim ograničenjima?- Čini mi se da se ne snalazimo najbolje u posljednje vrijeme s tom problematikom. Prvo oduševljenje mogućnošću korištenja društvenih mreža je prošlo i pitanje je kako dalje. Kako uspostaviti neku ravnotežu između svojevrsnog benefita ili štete koju može donijeti sudjelovanje na društvenim mrežama. Trebaju li za sve korisnike mreža vrijediti ista pravila? Je li jednako štetno kada nasilje raspiruje Trump ili netko potpuno anoniman? Treba li primijeniti oštrije mjere na one koji imaju veću odgovornost za javnu riječ?
Usto, moram priznati da mi je čudno, možda čak neprikladno, da neke važne poruke ili odgovore na opće važna pitanja političari priopćavaju preko društvenih mreža. Mislim da takva komunikacija nije prikladna. Jer nisu svi na društvenim mrežama, a usto se može postaviti i pitanje vjerodostojnosti neke izjave ili komentara. Jer zlouporaba ima, a može ju poneko i iskoristiti kao pokriće za svoje brzopleto i nepromišljeno reagiranje.
(D.J.)