Magazin
SIGURNOSNA ANALIZA: POTRESI NA BANOVINI I UPRAVLJANJE KRIZOM

Izvući pouke iz vlastitih pogrešaka
Objavljeno 23. siječnja, 2021.
REPRESIVNE MJERE PREMA SVIMA KOJI DEZINFORMACIJE SVJESNO STVARAJU I DIJELE...

K rize izazvane potresima u Zagrebu i na Banovini, dugotrajna kriza prouzročena virusom SARS-Cov-2, kao i manje krize izazvane različitim malicioznim djelovanjima distribucijom dezinformacija, nameću potrebu ustrojavanja sveobuhvatne, kvalitetne, pouzdane, funkcionalne i profesionalne institucije koja će ne samo voditi brigu o upravljanju krizom i njezinom strateškom komuniciranju nego i u organiziranju društva i države za suočavanje s budućim krizama, u okviru koncepta Domovinske sigurnosti. Nije pitanje hoće li biti novih kriza, nego gdje će se, kada, u kojem obliku i s kojim posljedicama ponoviti odnosno pojaviti.

Podsjetimo, 22. ožujka 2020. Zagreb i okolicu pogodio je snažan potres. U to je vrijeme u Hrvatskoj već bila proglašena epidemija bolesti COVID-19. S obzirom na to da se radi o dvije krizne situacije izazvane različitim uzrocima koje iziskuju različito ponašanje stanovništva, postojala je opravdana slutnja da bi postpotresne reakcije stanovništva i šok koji takva potresna situacija sa sobom nosi mogli dovesti do naglog i brzog širenja bolesti COVID-19 među stanovništvom. Naime, ključna aktivnost stanovništva nakon potresa je napuštanje objekata u potresnoj zoni, izlazak na otvoreno područje na neodređeno vrijeme čekajući moguću pojavu naknadnih potresa. S druge strane, od stanovništva je tijekom krize izazvane bolešću COVID-19 traženo da ostane u svojim domovima, da se na najmanju moguću mjeru suzdrži od izlazaka izvan njih te od susreta s drugim osobama. U prvim trenutcima nakon potresa te su smjernice bile u potpunoj suprotnosti i prijetile su snažnom razvoju epidemije. Međutim, naknadne analize broja zaraženih na područjima pogođenim potresom pokazale su da nije došlo do porasta, nego i do pada, broja novozaraženih osoba jer se stanovništvo izloženo potresu pridržavalo svih mjera: izišlo je na otvorene prostore i udaljilo se od moguće opasnih objekata, ali uz poštovanje epidemioloških mjera kao što su držanje fizičkog razmaka i nošenje zaštitnih maski na licu.

Stanovnici su vjerovali institucijama koje su upravljale krizom, imali su povjerenje u njih i pozitivan rezultat nije izostao. Brojne dezinformacije koje su se pojavljivale u javnom prostoru povezane s bolesti COVID-19 i potresom nisu nailazile na zamjetniju podršku među stanovništvom. Nisu uspjele poljuljati povjerenje u institucije i pojedince koji su upravljali krizama, nisu dovele do podjela, optuživanja, omalovažavanja, vrijeđanja, nemira i nereda na ulicama. Sustav je reagirao koliko-toliko pouzdano bez obzira na sve nedostatke koji su se pokazali. Naime, istovremeno s upravljanjem krizom, na razini Ureda za upravljanje u hitnim situacijama grada Zagreba pristupilo se i izradi analize (ne)poduzetih aktivnosti na različitim razinama djelovanja, postignutih i očekivanih ishoda (ne)djelovanja, problema u koordinaciji različitih institucija na različitim razinama, medijskih objava i istupa, odnosno rezultatima upravljanja krizom i strateškog komuniciranja. Bilo je izazova prouzročenih potresnim aktivnostima s kojima se sustav nije dobro nosio. Međutim, pokazana razina zajedništva, kvalitetno strateško komuniciranje prvenstveno predstavnika zdravstvene struke u nacionalnom i gradskom stožeru, bez obzira na različitosti u pojedinim pitanjima koja nisu dopirala do javnosti, odgovornost medija i organizacija civilnog društva prema istini te aktivno prepoznavanje dezinformacija i suzbijanje njihova negativnog djelovanja dovelo je do toga da su se nadležne institucije, na kraju se ipak može reći, kvalitetno i uspješno nosile s tim krizama.

SIGURNOST NA KUŠNJI
Dva razorna potresa te velik broj naknadnih potresa slabijeg intenziteta, koji su 28. i 29. prosinca 2020. pogodili područje Banovine, prouzročili su intenzivniju krizu kako na pogođenom području tako i na razini cijele Hrvatske. Kriza se ogleda ne samo u izravnim ljudskim i materijalnim štetama od potresa nego i u nepripremljenosti lokalne zajednice na odgovor na takve krize kao i na smanjenu funkcionalnost koncepta Domovinske sigurnosti koji još nije zaživio. Naime, na potresom pogođeno područje naglo su, osim službi nadležnih za potragu i spašavanje unesrećenih koji se i dalje nalaze pod ruševinama kao i službi iz sustava zdravstvene pomoći, policije, vojske i vatrogastva, doslovno nahrupili brojni građani s najboljim namjerama. U tom se trenutku pokazalo da sustav nema učinkovit odgovor na pitanje upravljanja i kontrole ovakvom krizom. Nacionalni je stožer pravovremeno reagirao ukidanjem obveze posjedovanja propusnica za međužupanijski promet kako bi se olakšalo napuštanje potresima pogođenih područja te olakšao i ubrzao dolazak nužnih službi za pomoć unesrećenima. Međutim, prometni pravci prema tim područjima bili su znatno opterećeni stanovništvom koje se samoorganiziralo i krenulo pomagati potrebitima. Na prostor pogođen potresom olako se ulazilo ometajući kretanje potražnih, spasilačkih, policijskih, vojnih i zdravstvenih timova. Lokalni stožeri nisu bili u stanju disperzirati pristigle dragovoljce prema udaljenijim ruralnim područjima oštećenih potresima u prva dva dana nakon početka krize.

Da su dragovoljci, kao što se to pokazalo u kasnijim danima, odmah otišli u istovremeni pregled stanja te pružanje pomoći stanovnicima ruralnih područja, pritisak na urbane centre kao i na ruralna područja koja su trebala žurnu pomoć bi se smanjio. Omogućilo bi se učinkovitije i brže uspostavljanje svih nužnih funkcionalnosti sustava Domovinske sigurnosti na cijelom pogođenom području. To samo pokazuje da je jedna od ključnih sastavnica svakog upravljanja krizom koje želi biti učinkovito, organiziranje, educiranje i osposobljavanje stanovništva u okviru sustava Civilne zaštite za ponašanje i djelovanje u kriznim situacijama. Krize se događaju i događat će se. Na njih treba znati brzo, organizirano, učinkovito odgovoriti. A to se ne može bez postojanja organiziranog operativnog sustava te edukacije i uvježbavanja svih dionika ovog procesa i na lokalnoj razini.

Poseban problem u ovoj krizi su, kao i u slučaju potresa u Zagrebu, brojne dezinformacije koje su objavljivane uglavnom na društvenim mrežama, mobilnim aplikacijama i potom prenošene, senzacionalistički, na pojedinim medijskim portalima upitne vjerodostojnosti. U slučaju potresa u Zagrebu, te su dezinformacije vrlo brzo raskrinkavane uz pomoć medija i struke te je njihov maliciozni utjecaj znatno smanjen. Stanovništvo je pokazalo da ima povjerenje u medije i institucije što je nužan preduvjet svakog učinkovitog upravljanja krizom bez obzira na njezinu izazovnost. U slučaju potresa na Banovini situacije je donekle drukčija. Zbog činjenice da su pojedini dijelovi sustava reagirali usporeno (što zbog objektivnih što zbog neobjektivnih okolnosti) dolazilo je do objave dramatičnih upozorenja na društvenim mrežama od kojih su mnoge upitne istinitosti. Kad se još dogode situacije da pojedini mediji ciljano iskrivljavaju javno dostupne podatke, pa čak i javno izgovorene riječi, kao što je to slučaj u dolje navedenom primjeru, onda je teško očekivati da ne dolazi do brojnih optužbi o mogućim nezakonitostima, nezadovoljstva stanovništva te razvijanja dubinskog nepovjerenja u institucije.

ZBUNJIVANJE JAVNOSTI
Gostujući u Dnevniku Nove TV, pročelnik HGSS-a Josip Granić dao je izjavu o stanju na potresom pogođenim područjima te se osvrnuo i na optužbe da ima ljudi koji nisu dobili pomoć. Jutarnji list je na svojoj web-stranici tu vijest prenio onako kako je ona i rečena stavivši u kontekst navedene optužbe o tome da Crveni križ ne pomaže potrebitima. Ukazao je na to da ljudi, oni koji su blizu ili čak kao u ovom slučaju u neposrednoj blizini kuhanja i spremanja obroka, sami trebaju doći po hranu. Također je i rekao da se volonteri kreću po udaljenijim mjestima noseći hranu i piće tražeći stanovnike koji su ostali u tim mjestima.

Međutim, ta ista vijest je na stranicama web-portala index.hr dobila potpuno drukčiju redakcijsku i sadržajnu opremu. Naslov ukazuje na bešćutnost Crvenog križa, a u tekstu se uopće ne navodi da volonteri obilaze udaljena mjesta tražeći ljude koji su u tim mjestima ostali dijeleći im hranu i piće.

Takvi naslovi i nepotpune vijesti koje netočno ukazuju na nefunkcionalnost i nehumanost onih koji su zaduženi za pružanje pomoći širi defetizam i nepovjerenje u institucije i organizacije, demoralizira one koji odvajaju svoje vrijeme i riskiraju svoje živote u pomaganju drugima, sprječavaju ostvarivanje pune funkcionalnosti sustava, potiču dodatna samoorganiziranja stanovništva što neizbježno vodi prema kaotičnoj situaciji, stvara povoljan teren za plasiranje i prihvaćanje drugih dezinformacija kao što su one koje su spominjale organizirane skupine Roma koji zaustavljaju kamione s humanitarnom pomoći i pljačkaju ih. Stvaraju se i jačaju negativne emocije koje narušavaju ionako narušenu psihološku stabilnost osoba koje su pogođene ovakvim krizama.

Sustav koji bi trebao pružati pomoć prisiljen je odvajati dio svojih snaga i gubiti vrijeme kako bi provjeravao takve, u brojnim slučajevima, netočne prijave. A ono čega najmanje ima u krizi, posebno u prvih 48 sati, jesu vrijeme i ljudi osposobljeni za pružanje svih oblika potrebne pomoći.

U ovoj se krizi pokazalo da je zdravstveni sustav vrlo brzo i učinkovito reagirao. Pacijenti bolnice u Sisku su vrlo brzo distribuirani u odgovarajuće bolnice i zdravstvene ustanove u neposrednoj blizini kako bi im se pružila sva potreban skrb i njega. Zdravstveni su radnici pokazali najbolju razinu organiziranosti, uigranosti i usklađenosti djelovanja. Pokazali su da znaju upravljati krizom te da znaju tu krizu komunicirati kako unutar sustava tako i prema javnosti.

Politikantsko ponašanje pojedinaca, neodlučnost, nesigurnost, nesnalaženje, često mijenjanje, i to javno, mišljenja i stavova o bitnim pitanjima izaziva zbunjenost, konfuziju, nesigurnost, nepovjerenje stanovništva koje od onih koje je izabralo očekuje da znaju, mogu i hoće voditi i upravljati u skladu s općim, a ne pojedinačnim ili osobnim interesima.

MEDIJI I STRUKA
Ove su krize pokazale da ne postoji dovoljan broj organiziranih i obučenih volontera u sustavima Civilne zaštite na lokalnoj i nacionalnoj razini. Posebno u postrojbama opće namjene te na razini organizacija koje moraju pružati neposrednu pomoć kao što je Crveni križ. Ograničenost ljudskih kapaciteta je nešto čega svi moramo biti svjesni. Od volontera se ne može očekivati da se nalaze na nekoliko mjesta odjednom. To je i fizički nemoguće. Zato je problem volontiranja u takvim organizacijama te njihova organiziranog djelovanja jedno od ključnih pitanja kojima takve organizacije moraju pokloniti punu pažnju u razdoblju koje je pred nama. Kao i integraciji tog sustava u sustav koordinirane pomoći i spašavanja.

Mediji i struka trebaju pokloniti dužnu pozornost brzom i učinkovitom, primjenom jednostavnog i jasnog rječnika, otkrivanju svih dezinformacija koje ovakve krize prate. Represivni sustav treba poduzimati nužne represivne mjere prema svima onima koji takve dezinformacije svjesno stvaraju i dijele te upozoravati sve one koji bez prethodne provjere dijele sadržaje upitne vjerodostojnosti, točnosti i istinitosti.

Sustav Domovinske sigurnosti treba osposobiti. Ne na političkoj nego na provedbenoj razini. Ovo nije prva kriza koja nam se događa. Niti je posljednja koja će se dogoditi. Bit će ih još s različitim uzrocima i posljedicama. Ovo iskustvo pokazuje nužnost za potrebom uspostavljanja obrazovnog programa na budućem Sveučilištu obrane i sigurnosti o upravljanju krizama. Također ukazuje na potrebu educiranja i osposobljavanja stanovništva za aktivno sudjelovanje u krizama. Također je potrebno dodatno pomoći napore Agencije za elektroničke medije u poticanju medijske pismenosti stanovništva kako bi na vrijeme moglo prepoznati dezinformacije kojima se u ovakvim situacijama obasipa te ne sudjelovati u njihovu nekritičkom dijeljenju. Naime, oba potresa (zagrebački i banovinski) prate brojne dezinformacije koje se brzo šire na društvenim mrežama i aplikacijama za mobilno komuniciranje o tome kad će se i gdje i s kojim intenzitetom dogoditi nova potresna gibanja, spominju se brojni različiti uzroci tih potresa u skladu s teorijama zavjera koje proistječu iz neznanja, zločestoće, pa čak u nekim slučajevima i namjernog dezinformiranja radi izazivanja kaosa, nepovjerenja u institucije, destabilizaciju sustava pomoći, izazivanja nereda….

Olako širenje raznih dezinformacija korištenjem društvenih mreža onemogućava objektivno sagledavanje pogrešaka koje su u ovakvim situacijama mogu dogoditi, a koje se moraju identificirati kako se više ne bi ponavljale, kako bi se nakon napravljenih analiza izvukle pouke da se u dugim slučajevima ne ponove.

Domovinski rat nam je pokazao da se jedino zajedničkim pristupom, uz jasno vođenje i upravljanje, s jasnom distribucijom ciljeva i zadaća, nedvosmislenom komunikacijom unutar sustava, kao i prema javnosti, te učinkovitim nadzorom i kontrolom nad procesima upravljanja krizom možemo uspješno i učinkovito nositi s budućim krizama. Ako se, pak, ne budemo mogli uspješno nositi sa svim izazovima koje će krize nositi sa sobom, možemo se, kao društvo i država, suočiti sa znatno ozbiljnijim problemima: destabilizacijom cijelog društva i države. Ako, pak, ne želimo učiti na pogreškama drugih, moramo izvući pouke iz vlastitih pogrešaka. Da nam se ne bi ponovile.

Piše: DR. SC. GORDAN AKRAP,  Predsjednik Instituta za istraživanje hibridnih sukoba iz Zagreba
Koncept Domovinske sigurnosti
Ova kriza pokazuje i krizu vođenja i upravljanja krizom na lokalnoj te koordinacije na nacionalnoj razini. Nepostojanje jasne linije zapovijedanja i upravljanja krizom, koordiniranja djelovanja različitih dionika koncepta Domovinske sigurnosti (primijećen u nešto blažem obliku u slučaju potresa u Zagrebu te nešto vidljivijem u potresima na Banovini) nameće nužnost sagledavanja potrebe osnivanja centra/službe/agencije koja bi preuzela na sebe zadaću upravljanja krizama na svim pojavnim razinama. Unutar EU-a postoje brojna takva rješenja koja su manje ili više uspješna. Jedno od najuspješnijih je nizozemsko rješenje gdje je unutar jedne agencije integrirano više sposobnosti koje pokazuje svu svoju učinkovitost (https://english.nctv.nl/). S obzirom na to da krize ove vrste, kao i sigurnosni izazovi koji su pred nama kao posljedica brojnih sukoba hibridne naravi (uključujući i terorizam), izravno pogađaju jednu ili više kritičnih infrastruktura, nužno je uspostaviti funkcionalni sustav na razini Domovinske sigurnosti na svim razinama, integrirati sposobnosti, znanja i vještina koje postoje u državnom, javnom, privatnom i akademskom sektoru kao i u domeni civilnog društva. U kriznoj situaciji i na kriznom području nužno je uspostaviti jedinstveni zapovjedno-operativni centar koji će koordinirati aktivnostima angažiranih sposobnosti. Njemu treba biti podređen medijski centar u kojemu će se prikupljati i provjeravati informacije s terena, prepoznavati i prijavljivati maliciozne dezinformacije, komunicirati s medijima točne i pouzdane podatke. Na čelu tog centra treba se nalaziti tim osoba koje će imati pravo izdavanja naloga i zapovijedi nužnih za učinkovito upravljanje krizom s naglaskom na pronalaženje i spašavanje te oporavak funkcionalnosti kritične infrastrukture. Nužno je uspostaviti sposobnosti kriznog komuniciranja unutar upravljačkog sustava kao i prema vani, prema stanovništvu i medijima s kojima treba ostvariti najbližu vezu jer se bez pomoći medija ne može učinkovito upravljati krizom. Naravno, ovo su tek neke od aktivnosti koje se moraju moći realizirati u najkraćem mogućem roku. S druge strane, ni jednoj zajednici koja je pogođena pojedinom krizom ne može se pomoći onoliko koliko bi ona htjela da joj se pomogne i koliko bi joj trebalo pomoći ako i sama nema razvijen sustav upravljanja krizom na svojoj razini na čije se efektive nacionalni stožer može i treba osloniti u početku.
Sustav Domovinske sigurnosti treba osposobiti. Ne na političkoj, nego na provedbenoj razini. Ovo nije prva kriza koja nam se događa. Niti je posljednja koja će se dogoditi...
Zdravstveni su radnici pokazali najbolju razinu organiziranosti, uigranosti i usklađenosti djelovanja. Pokazali su da znaju upravljati krizom te da znaju tu krizu komunicirati...
Bilo je izazova prouzročenih potresnim aktivnostima s kojima se sustav nije dobro nosio. No ipak se može reći da su se nadležne institucije kvalitetno i uspješno nosile s krizama...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana