Poruka "dečki, imate m..." Line Červara na time outu na kraju utakmice s Katarom upućena je najmlađim hrvatskim reprezentativcima Ivanu Martinoviću, Josipu Šarcu i Halilu Jaganjcu.

Martinović zasad igra najviše i opravdava svaku minutu provedenu na terenu. Sličnu minutažu nisu još dobili Šarac i Jaganjac. Uveo ih je Červar protiv Katara u završnici susreta. Marko Mamić, koji je vukao i u napadu i u obrani, više nije mogao. Šarac je stao na lijevog vanjskog, a u obrani činio njegovu središnjicu s Jaganjcem. "Mladi lavovi" nisu dali. U trenucima kada utakmica nije još bila riješena pokazali su zube. I Červaru kako se na njih može ozbiljnije računati.


Sva trojica rođena su 1998. godine. Bili su dijelom juniorske reprezentacije Hrvatske koja je pod vodstvom Davora Dominikovića u ljeto 2019. osvojila srebro na Svjetskom prvenstvu. U finalu su poraženi, naravno, od Francuske. Vrtio se tada snimak s polufinalne utakmice protiv Portugala kako Dominiković viče Jaganjcu: "Halile, poderi ga!"


- Bila je to dobra generacija i nismo slučajno bili tako uspješni. Očekujem da nas iz te generacije bude i više u reprezentaciji - poručio je Halil Jaganjac, lijevi vanjski NEXE-a i najmlađi član sadašnje Červarove vrste.


Najstariji među njima Ivan Martinović rođen je 6. siječnja u Beču. Predstavio se široj hrvatskoj javnosti jesenas protiv Mađarske u Osijeku. Prvi put je i pozvan u reprezentaciju u Osijeku, nešto ranije u kvalifikacijama za EP 2020. protiv Švicarske. Njegov debi na velikim natjecanjima trebao se dogoditi prošle godine praktički kod svoje kuće. Neposredno pred odlazak u Austriju na Europsko prvenstvo otpao je zbog ozljede.


- Na svoj rođendan doznao sam da ću ići na Europsko prvenstvo i već su mi počele stizati poruke kako se vidimo u Beču. I onda sam na posljednjem treningu pred odlazak pao i slomio nogu - pričao je mladi desni vanjski bundesligaša Hannover Burgdorfa koji otkriva najveću motivaciju za dobre igre. I bacanje na glavu, ako treba, kao u onoj situaciji pred kraj utakmice s Katarom, kada je, u želji za presijecanjem jedne lopte, zamalo završio u prvom redu tribina, riskirajući i ozljedu.


- Meni je uvijek najveća motivacija nositi dres s hrvatskim grbom - kazao je Martinović, čiji je brat Marin član austrijske reprezentacije. Bio je na širem popisu za odlazak na Svjetsko prvenstvo. Za Austriju igra i sestra Kristina.

Hvale ga bivši igrači, stariji suigrači, ali i igrači iz njegove generacije.


- Otkad sam upoznao Martinovića, vidio sam kako je on nešto posebno. Novo rukometno čudo. On valjda nikada nije odigrao lošu utakmicu. Za mene je on sigurno najbolji mladi rukometaš Europe i svijeta - rekao je Josip Šarac, rođeni Ljubušak, proizvod poznate rukometne škole, član slovenskog Celja Pivovarne Laško, osvajač srebra s EP-a 2020.


- Svaki od nas živi za to da postane član seniorske rukometne reprezentacije. Sada živimo taj san i vrijeme koje provodimo na terenu - poručuje Šarac suočen s pitanjem o usporedbi sadašnje Hrvatske s Portugalom 2003. kada smo se također na početku mučili, a na kraju stigli do zlata.


Iskreno će 22-godišnji mladić odgovoriti.


- Slabo se sjećam Portugala. Imao sam samo pet godina!
Zato su sve medalje osvojene u prvom desetljeću 21. stoljeća usmjerile i ovaj trojac prema rukometu. Zanimljivo, Šarac je prvo krenuo kao vratar. Jaganjac je u klub Matulji pokraj njegova Viškova stigao u vrijeme Svjetskog prvenstva u Hrvatskoj 2009. godine. Martinović i danas čuva fotografije s Domagojem Duvnjakom snimljene za vrijeme EP-a u Beču 2010. godine. Igrama u Egiptu Martinović je postao legitimni nasljednik Petra Metličića. A "Halilova haubica" i let koji je pokazao protiv Angole podsjetili su na letove i šutove Blaženka Lackovića. Samo ga poderi, Halile!