RAKITOVICA - Na području Grada Donjeg Miholjca nema boljeg čuvara izvornih vrijednosti i baštine od Nikole Sklizovića iz Rakitovice, počasnog predsjednika tamošnjeg KUD-a "Josip Čoklić".

U dijelu stare roditeljske kuće Nikola je ostvario svoj san te uz pomoć supruge Kate uredio i opremio šokačku sobu i kuhinju. Na dva kreveta smješteni su perjani jastuci i perine, prekriveni besprijekorno bijelim i izglačanim šlinganim ponjavama i jastučićima. U sobi je veliko zrcalo (psiha) i zipka, iznad kreveta svete slike, a u ormarima različite rukotvorine. Svečane ručno tkane, šlingane i vezene nošnje, pregače, stolnjaci… i još mnoge neprocjenjive vrijednosti kriju stari ormari. U šokačkoj su kuhinji stol i dvije stolice te kredenc s posuđem. Šokački seoski ugođaj oplemenjuju i ostali autentični predmeti iz prošlosti. A soba i kuhinja koju Sklizovići čuvaju stare su više od jednog stoljeća.

- Šokačku sobu i kuhinju uredio sam u staroj roditeljskoj kući, a opremio namještajem i predmetima moje prabake. I soba i kuhinja onakve su kakve su bile prije nešto više od 120 godina. Obožavam starine i odlučio sam sačuvati sobu i kuhinju te mi je danas to jedna velika uspomena. Često dođem ovamo i uživam. Prisjetim se mladenačkih dana i spavanja na slamnjači – kaže nam 73-godišnji Nikola.

Među najdražim mu je predmetima doboš, ali i kožna šumarska torba.

- U zimi smo išli u šumu raditi drva. U torbi bismo nosili domaći kruh, slaninu, luk i rakiju. I moram reći da su se ljudi naradili u šumi, ali bi došli doma veseli i zadovoljni. Ono doba bilo je teško. Fizički se puno više radilo. Nije bilo lako, ali se sjećam dobrih stvari. Bilo je više zajedništva, druženja i veselja. Ljudi su bili sretni, iako se živjelo sirotinjski. A danas se ima svega, ali su ljudi nezadovoljni - objašnjava Nikola, gorljivi zagovornik i čuvar tradicije.

Njegova supruga Kata i danas nastoji sačuvati dio običaja. Njezine vrijedne ruke još uvijek izrađuju ručne radove.

- Znamo se i posvađati jer ne znam kome to radi. Vremena su se promijenila. Sada se više traži suvremenije i moderno - kaže Nikola Sklizović. Oboje se nada da će imati komu ostaviti u nasljeđe svoje etnobogatstvo.

- Imamo četiri sina, devetero unučadi i osmero praunučadi. Voljeli bismo da netko od njih prepozna naš trud - nada se Nikola.

Od tog čuvara šokačke tradicije doznajemo da je namjeravao jednu tradicijsku kuću urediti kao etnografski muzej. U selu je pronašao kuću nabijaču, od blata, jedinu takvu, ali, kaže, nije dobio potporu lokalnih vlasti.

- Želja mi je bila kuću urediti i opremiti da ona bude prikaz nekadašnjeg načina života i dio turističke ponude, ali je izostala suradnje lokalne vlasti da se kuća otkupi. Tako da nisam uspio ostvariti taj svoj san - kazao nam je za kraj Nikola Sklizović, u čijem su šokačkom kutku snimane televizijske emisije i glazbeni spotovi.
Snježana Fridl