ILAČA - Obitelj Jakab - majka Kristina (35), otac Mario (35) i njihov četverogodišnji sin Andrej, dijete s posebnim potrebama - ne mogu opisati svoju sreću jer ovih će se dana iz trošne i vlažne podstanarske kućice useliti u svoj novi, topli dom.Osmijeh na lica vratili su im dobri ljudi iz Slavonije i cijele Hrvatske koji su se krajem prošle 2020. godine srcem uključili u humanitarnu akciju kojom je za Jakabove prikupljen novac za kupnju, uređenje i opremanje kuće od 45 kvadrata stambenog prostora. Mala obitelj sada konačno ima i vlastitu adresu, u Ulici Matije Gupca 6 u srijemskom selu Ilači.

- Nije da smo sretni, nego presretni! Imamo svoj dom! - kazuje Mario Jakab i dodaje kako još uvijek ne može pronaći riječi kojima bi opisao koliko je njegovu obitelj, a proteklih ih godina život nije mazio, usrećila pomoć brojnih dobrih ljudi.

- Svima smo neizmjerno zahvalni. Naime, pomogli su da se ostvari naš san o vlastitoj kući u kojoj bi veselo i u miru rastao naš Andrej. Proteklih se godina o tome nismo zapravo ni usuđivali sanjati - iskreno govori otac Mario u čijem se glasu jučer čula neskrivena sreća. I njegova supruga Kristina tražila je riječi hvale za nesebičnu pomoć koja će posve promijeniti njihov dosadašnji život, dakako nabolje.

- Ljudi su odvojii od sebe, a danas mnogima nije lako. Od srca im svima hvala - kaže Kristina.

U humanitarnoj akciji nazvanoj "Pomoć za Andreja" u dva su mjeseca prikupljene potrebne 63.000 kuna za kupnju i uređenje nove kuće. Akciju je pokrenula Humanitarna udruga "Slavonsko srce" iz Tovarnika nakon što je predsjednik Tomislav Baotić vidio u kakvim (ne)uvjetima živi obitelj s bolesnim djetetom.

- Uvijek je teško vidjeti kako se ljudi bore sa životnim nedaćama i zato želimo pomagati. Andrej je dječak kojemu želimo pomoći da odrasta u normalnim uvjetima - kazao je tada Baotić, koji je pak nakon akcije zadovoljan i zahvalan zbog velikog odaziva ljudi koji su željeli pomoći malom Andreju.

A Jakabovima doista nije lako. Uz život u trošnoj iznajmljenoj kući u Ilači, i Kristina i Mario su nezaposleni, a njihov dječak Andrej traži cjelodnevnu brigu i česte odlaske liječnicima od Vukovara do Zagreba. Andrej je zaigrano dijete, no potrebna mu je posebna skrb. Vrlo teško hoda, govori tek nekoliko riječi, a ima i malformacijski sindrom, pa roditelji žive u dodatnoj brizi i neizvjesnosti glede operacije zbog pogrešno sraslih kostiju glave.

S dodatnim se teškoćama suočavaju i zbog toga što dječakova majka Kristina boluje od epilepsije, a time i Mario teško može ostaviti suprugu i sina same i pronaći stalni posao umjesto tek povremenih poslova.

- Zbog Andreja nam je i bilo najteže jer raste u kući koja se ruši, puna je vlage, zimi teško možemo ugrijati dvije sobice u kojima živimo - kaže otac Mario, koji je, uz pomoć prijatelja, uspio malo "srediti" trošne zidove i podove pa bar nisu plaćali najam kuće u kojoj žive protekle četiri godine. Prijatelji mu i sada pomažu.

- Dovršavamo još kupaonicu kako bismo se mogli što prije useliti - govori i nabraja kako su im, osim novčanih donacija za kupnju kuće, dobri ljudi darovali i materijal za uređenje kuće, namještaj, pakete s hranom, odjeću i igračke za Andreja....

- Sve je to Andrej prvi pregledao, sretan je. Iako nema svoju sobu jer ne može biti sam, ima svoj kutak sa svime što mu treba - navodi Mario.

Baotić dodaje i kako je Jakabovima za dostojno djetinjstvo njihova sina humanitarnom akcijom osigurano, osim vlastite kuće, i sve ono osnovno, od nove kuhinje preko peći do namještaja za dnevni boravak i spavaću sobu.

- Od svećenika smo dobili stolice, naše obitelji kupile su nam stol, iz Županje su nam čak i mikrovalnu pećnicu poslali dobri ljudi - nabraja tek dio toga Andrejev otac.