U Madridu je prvi puta nakon pedeset godina pao veliki snijeg koji nitko nije očekivao. U snijegom zametenom španjolskom glavnom gradu ostala je zarobljena i dirigentica svjetskoga ugleda Oksana Linjiv. Umjesto da produži do srca Andaluzije kako bi u tamošnjem Gran Teatro de Córdoba održala koncert sa simfonijskim orkestrom Orquesta Córdoba te dvoje solista, Andrijom Murzom i Sarom Fernéndez, Linjiv je neplanirano zapela u Madridu.

No, ako je propao prvi pokus s orkestrom, nije i koncert koji je ipak održan. Na programu su bili bečki klasici, Joseph Haydn (uvertira "Il mondo della luna", Hob. 28/7), Wolfgang Amadeus Mozart (Koncertantna sinfonija za violinu, violu i orkestar, KV 364) i Ludwig van Beethoven (Simfonija broj 4 u B-duru, op. 60). Haydn nije tako dalek Andaluziji. Njegova poznata pasionska skladba "Sedam posljednjih Kristovih riječi na križu" (Hob. 20/1: A), koja ovaj puta nije bila odsvirana u Córdobi, nastala je na temelju narudžbe koja je došla iz Cádiza. Možda je i dobro da ta inače veličanstvena skladba nije izvođena u Córdobi, ako ništa drugo onda zbog činjenice da njezin posljednji stavak nosi naziv "Il terremoto" (ili "Potres" na hrvatskom), a pogotovo s obzirom na izvedbenu oznaku "presto e con tutta la forza" (brzo i svom snagom). Naime, kada je riječ o Hrvatskoj i Europi nama je potresa već previše.

Ipak, ono po čemu će biti upamćen ovaj koncert jest prvi nastup žene dirigentice u Córdobi. Kao što je gotovo do jučer bilo normalno i moguće da žene nemaju pravo glasa (u švicarskom kantonu Appenzell Innerrhodenu opće pravo glasa uvedeno je tek 1991., a u Saudijskoj Arabiji tek prije pet godina) tako je sve donedavno dirigentski posao bio pridržan samo za muškarce. Da i žene mogu itekako dobro ravnati simfonijskim orkestrima, to znamo već neko vrijeme.Kada je riječ o ovome zahtjevnom poslu, često se spominje ime američke dirigentice Marine Alsop (64) koja se trenutno nalazi na čelu Baltimorskog simfonijskog orkestra te obnaša dužnost umjetničke ravnateljice Simfonijskog orkestra bečkoga radija. Studirala je violinu na Yaleu i Julliardu, a dirigiranje na Tanglewood Music Centeru. Ondje i susreće svog kasnijeg mentora, slavnog Leonarda Bernsteina. Njezin prvi dirigentski angažman bio je u Denveru 1993. gdje je preuzela vodstvo nad Colorado Symphony. Kruna karijere bio je Baltimore gdje 2007. postaje glazbeni ravnatelj tamošnjeg simfonijskog orkestra. Tako je po prvi puta u Sjedinjenim Državama neka žena došla na čelo jednog od najvažnijih orkestara.

Čudan je i pomalo tvrdokoran taj njemački govoreći svijet. Kao što su ponosni katolički gorštaci iz Appenzella Innerrhodena posljednji u Europi morali kapitulirati pred novim civilizacijskim trendovima, tako su i Bečki filharmoničari još prije dvadeset godina, s puno jamranja i grintanja, teško pristali da u svoje redove prime prvu ženu. Primjerice, legendarni duo Apenzeller Space Schöttl prije se raspao nego što je u svoje okrilje primio glazbenicu.

Da su se u međuvremenu Austrijanci ipak nešto popravili govori i činjenica da je posljednje tri godine glazbenom ravnateljicom orkestra Opere u Grazu bila naša junakinja s početka teksta, ukrajinska dirigentica Oksana Linjiv (ili Lyniv, kako njezino prezime pišu u neslavenskom latiničnom svijetu). Rođena je 1978. u ukrajinskom gradu Brodima (etimologija je ista kao u slučaju Slavonskog Broda ili Broda na Kupi, riječ je o mjestu gdje se prelazi rijeka, u ovom slučaju Suhovilka, s tom razlikom što su Brodi množina) koji je nekada bio poznat kao štetl. U tome važnom gradu koji je izbrisan u holokaustu rođeni su majka psihoanalitičara Sigmunda Freuda i otac pravnog mislioca Hansa Kelsena, kao i književnik Joseph Roth. Linjiv je Ukrajinka. Potječe iz obitelji glazbenika. Glazbenu naobrazbu stječe u ukrajinskoj kulturnoj prijestolnici Lavovu. Prvi puta dirigira sa 16 godina, a bila je i na čelu studentskog orkestra lavovskog konzervatorija. Dobiva priliku da još kao studentica postane pomoćni dirigent u lavovskoj Operi. Uskoro postaje i gostujući dirigent Komornog simfonijskog orkestra Leopolis. Prekretnicu u karijeri činilo je zauzimanje trećeg mjesta na dirigentskom natjecanju "Gustav Mahler" u Bambergu. To joj otvara vrata daljnjeg usavršavanja, uglavnom u Njemačkoj.

U Lavovu osniva festival LvivMozArt sa željom da između ostalog promiče stvaralaštvo Mozartovog sina Franza Xavera, koji je živio i djelovao u tom gradu. Nakon Odese, Münchena i Graza, Oksana Linjiv postaje prvom dirigenticom u povijesti Wagnerovog opernog festivala u Bayreuthu rušeći sve prepreke i dokazujući da je sposobnim ljudima samo nebo granica.