Kultura
MARKO MARKOVIĆ U PRVOJ ONLINE REZIDENCIJI

Bavim se egzistencijalinim pitanjima iz prve ruke
Objavljeno 11. siječnja, 2021.
Osječki MMML studio, koji vodi Mario Matoković, odlično je mjesto za dijalog

Marko Marković rođeni je Osječanin, pa nije teško već tu povući paralelu s rezidencijom MMML studija, no to nipošto nije jedini ključ po kojem ga je Mario Matoković odabrao za šesti (i prvi online) rezidencijalni program. Godinu su dana planirali prezentaciju, što ne čudi s obzirom na situaciju, a ne čudi ni znakovit naziv Markovićeva višegodišnjeg rada među kojima je predstavljen i Dnevnik straha. Vrijeme u kojem živimo i pokušavamo preživjeti nudi mu, nažalost, "obilje" materijala.



Neizvjesno vrijeme

- Od početnih se ideja dosta toga mijenjalo, proces je igrao bitnu ulogu u razvoju ovoga što predstavljamo. Pomno smo planirali različite scenarije jer je vrijeme neizvjesno, pa smo pokušavali predvidjeti što će se događati. Meni je to bilo vrlo zanimljivo, čak i naše razgovore gledam kao performativne ulomke koncepta ove nesvakidašnje i doista drukčije rezidencije - ističe Marko, priznajući da mu je ovo prva online rezidencija te da je organizacija u svakom smislu bila učinkovita: od produkcije radova, medijske prepiske do zajedničkih rješenja postava do kojih su dolazili postupno. Radove u MMML studiju do 15. siječnja (10 - 14 sati) moguće je pogledati uz prethodnu najavu.


- Zapažanja koja su nastajala tijekom vremena proizašla su u obliku različiti društvenih aktivnosti kroz izložbe, performanse, koncerte, putovanja i druženja. To se mijenja, samim tim i komunikacija postaje suptilnija, sugestivnija, individualnija. Umjetnost u tom smislu nije prezentacijska, nego vremenski procesirana, dematerijalizirana u isprepletenim odnosima manje ili više bliskih osoba, kolega, prijatelja i nekim prošlim, ne tako davnim vremenima. U listopadu je preminuo moj dragi prijatelj Marijan Crtalić, jedinstven umjetnik kojega Osijek i Hrvatska poznaju po provokativnim performansima u kojima govori o brutalnim razdobljima ratnog i postratnog vremena. Kao društveno angažirani umjetnik i aktivist u seriji javnih performansa Mogućnosti otpora obračunava se s korumpiranim političkim profiterima u rodnom Sisku. O posljednjim danima njegova zadnjeg performansa govorim u zapisima zadnje radne koncepcije. Crtalić je ostavio trag u mom životu i punim sam ga srcem ispratio na drugi svijet - podijelio je s nama Marko.


Presjek njegovih u Osijeku predstavljenih radova govori o različitim modelima samoorganiziranih društava, kolektiva i grupacija u kojima je bio aktivan i s kojima i danas surađuje.


- Navedene prakse se oslanjaju na teoriju filozofije anarhizma, referirajući na pojam mutual aid evolucijskog modela Petera Kropotkina kao znanstvenog istraživanja među različitim vrstama koje stvaraju kooperativni suživot kako bi opstale u ekstremnim životnim uvjetima. Zanimljivo je usporediti različite znanstvene evolucijske modele u odnosu prema Darwinovoj prirodnoj seleciji, zakonu jačega, koji temeljno dolazi iz ekonomije koju su pisali moćni bijeli Europljani. Kompetitivna društvena pravila tijekom povijesti kroje podjelu društava na javnom i privatnom planu, te nacionalne, klasne, rasne i rodne podjele, pri čemu nemaju svi ista prava. Nadam se konvivijalnijem društvu u kojem ćemo moći uvažavati sličnosti koje nas spajaju više nego što uočavamo različitosti koje nas razdvajaju - kaže Marko, koji smatra da je baš u ovakvim kompleksnim vremenima, kada društveni sadržaj nije dostupan široj publici i svakodnevna se socijalizacija znatno mijenja, bitno održavati kulturno-umjetničke programe. Društveni život i komunikacija su ono što nas ispunjava, čini sretnima i zadovoljnima.

Vrjedniji odnosi


- Odnosi u zajednici sada su vrjedniji, uviđamo važnost suživota kojemu nekada ne bismo davali previše važnosti. Iskustva znatno određuju naš put. I iz ovoga možemo mnogo naučiti, što će odrediti našu budućnost. Bitan je izbor i kako djelujemo na druge: priklanjamo li se ustaljenim normama koje stvaraju podjele ili biramo drukčiji put koji nas povezuje kao decentralizirane individue? Upravo ljudi koji se brinu jedni za druge čine pozitivnu stranu društva. Iako se ništa ne može usporediti s gubitkom krova nad glavom ili zdravstvene skrbi, gotovo nevidljiva na margini, umjetnost propituje pozicije moći. Moja izložba govori o odnosima, pozicionira (ne)funkcionalnost društvenih odnosa. I Mario i ja bavimo se egzistencijalinim pitanjima iz prve ruke, a MMML studio odlično je mjesto za dijalog - poručio je Marko.


Narcisa Vekić
Marko Marković

osječki umjetnik

SIGURNO NIJE LAKO ODRŽAVATI KULTURNO-UMJETNIČKU SCENU U OSIJEKU, GDJE SU ŠKOLSKE KLUPE POLUPRAZNE

Na prijamnom na Umjetničkoj akadmiji u Splitu trebao sam navesti umjetnika čiji rad smatram relevantnim. Knifer je bio moj adut za prolaz. Kada danas gledam osječku umjetničku scenu, vesele me mladi i njihov stvaralački duh pun energije koji definitivno ima Marko Jović, a čije sam glazbe apsolutni fan. Tu su i ljudi s kojima sam surađivao - Mario Matoković, Kristina Marić, Vladimir Frelih i Ivan Faktor. Muzej likovnih umjetnosti postao je relevantna institucija prepoznata u Hrvatskoj u kojoj umjetnice i umjetnici gostuju s uvijek aktualnim temama. Veseli me vidjeti da se kvalitetne stvari događaju u Osijeku, kao uspjesi The Red Roostersa i kantautora Ljudevita Laušina. Luka Pejić daje bitan pregled društvenih kretanja u knjizi Historija klasičnog anarhizma u Hrvatskoj, štivo preporučljivo svakom studentu ambivalentnih primisli prema sustavu. Sigurno nije lako održavati kulturno-umjetničku scenu u gradu poput Osijeka, gdje su školske klupe poluprazne, no bitno je imati ljude koji na tom konstantno i požrtvovno rade.
Intimna obiteljska priča bliska mnogima
Dnevnik straha prati obitelj iz Osijeka tijekom pandemije i prvog lockdowna. Moja mama i teta, dvije starije i nemoćne osobe podležne najvišem stupnju rizika, prolaze kroz to turbulentno razdoblje. Zbog novonastalih okolnosti prisiljene su biti u potpunoj samoizolaciji te zbog mjera opreza, karantene prestaju kućni posjeti i ne dobivaju medicinsku njegu, nužnu za osobe s invaliditetom. Rad govori o emotivnom i pragmatičnom stanju obitelji, općoj neizvjesnosti koja kao da nas vraća deset godina unatrag. Tijekom izolacije majka i sin preko poruka bilježe, dokumentiraju, prate i raspravljaju svakodnevnu situaciju, od potencijalne zaraze, dobivanja i ukidanja medicinske skrbi, doručka, ručka i večere, kao i cvata obližnjeg jasmina. Rad je svjedočanstvo suživota dviju žena suočenih s restriktivnim mjerama u ekstremnim uvjetima. Manuskript prati obitelj s čijom se intimnom pričom mogu mnogi poistovjetiti.
15. 1.

može se pogledati izložba u MMML studiju uz prethodnu najavu
Možda ste propustili...

U SVIJETU BAJKI IVANE BRLIĆ-MAŽURANIĆ

Djeca na otvorenju preuzela ključeve Grada

FOOZOS OBILJEŽIO 150. OBLJETNICU ROĐENJA IVANE BRLIĆ-MAŽURANIĆ

Predstava “Blagoslov” u čast našoj velikoj književnici

Najčitanije iz rubrike