Samo 18 mjeseci od kupnje vile Batory, koja obuhvaća više od 3000 kvadrata, a koju je nakon godina pregovaranja kupio Branko Ostović, odnosno njegova tvrtka Vicus d.o.o., obnova ovog secesijskog dragulja gotovo je završena, a javnost se već može diviti novom ruhu objekta s početka 20. stoljeća.

Osim prekrasne fasade, kakva je možda posljednji put bila 1906., kada je zgrada sagrađena, prolaznike je najviše iznenadilo i novo ime vile, na kojoj sada stoji natpis "Vila Mimi". Poduzetnik Ostović kaže kako je vila nazvana po njegovoj supruzi Mirjani, a ovih je dana objavio i kako bi se konačan završetak obnove trebao dogoditi za dva do tri mjeseca.


Ova je zgrada u današnjoj Radićevoj ulici sagrađena 1906. kao samostalni objekt namijenjen ravnatelju paromlina "Union", a ostaci paromlina i danas se nalaze između Gundulićeve, Radićeve i Stepinčeve ulice. Ipak, "Union paromlinsko" d. d. prodalo je vilu 13. travnja 1928. liječnicima Juliju Batoryju i Karlu Weissmanu za sanatorij. Sanatorij je zatvoren nakon Drugoga svjetskoga rata, a nakon nacionalizacije objekta 1947., u nekoliko prostorija zgrade smješteno je 50 bolesničkih kreveta Ortopedskog odjela Opće bolnice i RTG kabinet. Kako se broj pacijenata povećavao, 1952. i 1954. provedene su nove adaptacije. No, zub vremena učinio je svoje. Zgrada je 1969. bila tako trošna da je Savjet Opće bolnice odbio novu investiciju u taj objekt. Tako je tek 6. ožujka 1973. Ortopedski odjel nastavio rad i u njoj je sve do 1998. godine bila ortopedska bolnica. Poslije 90-ih nasljednik obitelji Batory, Ivan Batory, tražit će povrat nacionalizirane imovine, ali nakon što je izgubio spor, 2010. objekt je vraćen u vlasništvo KBC-a, koji nije imao novca za investiciju i obnovu ovog objekta, pa je konačno u ožujku 2019. dobio dozvolu Vlade RH za prodaju ovog objekta.


- Godinama sam pregovarao o kupnji, to je nekada bila razglednica grada Osijeka, a bit će ponovo, ja ću je završiti svakako, iako sam na to potrošio već 40 milijuna kuna. Sljedeći je korak naći zakupnike, to može biti hotel ili poliklinika, jer nije baš za stanovanje. Izvana je 95 % završena, unutra su napravljeni svi građevinski radovi, a završno uređenje napravit ćemo ovisno o tome tko je uzme u zakup, jer nije isto srediti je za hotel ili kliniku - izjavio je Ostović.


Novi vlasnik priznaje kako je najviše vremena zapravo utrošeno na poštivanje svih propisa. Naime, radi se o kulturnom dobru, pa postoje stroga pravila o obnovi, sve mora biti identično kako je bilo izvorno. Upravo o tome pisali smo i kada smo izvještavali o restauraciji fine ornamentalno-reljefne plastike s vile Batory i ekipi restauratorske radionice Oslik, u koju je prevezeno ukupno četiri kamiona zidnih ukrasa.


- Imamo stalni nadzor konzervatora i moramo poštovati primjenu originalnih materijala. Tako da sve što je bilo u gipsu moramo ponovno raditi u gipsu. Dobili smo dozvolu tek da ornamente koji su izloženiji vremenskim nepogodama lijevamo u umjetnom kamenu jer je izdržljiviji. Gotovo svaka zgrada koju obnavljamo rađena je u nekom drugom materijalu. Tako, primjerice, vinkovačka gimnazija, na kojoj također trenutačno radimo, ima sve elemente u rimskom vapnu, dok je kod vile Batory sve u gipsu. Taj gips je nešto izdržljiviji i drukčiji od ovoga današnjega, jer ovaj koji se sada koristi sigurno ne bi izdržao 100 godina - ispričao nam je o obnovi fasade kipar Marko Babić.


Da su se elaborati dosta dugo čekali, priznaje i sam Ostović.
– Konzervatori su zadovoljni, jer poštujem sve njihove naputke, i sve je onako kako je i bilo. Kada sam kupio vilu bila je u prestrašnom stanju. Propao je krov, unutra su propali i podovi. Morali smo cijelu unutrašnju konstrukciju obnavljati. No, iznimno sam ponosan na to što sam napravio od donedavnog osječkog rugla, koje je nekada bilo ponos Osijeka - zaključuje Branko Ostović.