Razgovarao: Darko JERKOVIĆ i Nikola KUČAR

Jeste li se kad zapitali kako mi obični smrtnici razaznajemo što je umjetnost, a što nije? Koji kriterij je mjerodavan za neučeno uho i kada to uho zna da sluša dobru glazbu? Probajte s ovim jednostavnim testom, poslušajte dostupne pjesme osječkog benda Purple Finch u šetnji ulicama obilježenim ovim današnjim tmurnim, sivim, teškim vremenom, koje tek najavljuje ozbiljnu zimu i posvjedočite kako se na vaše čudo i očigled uz tu glazbu čini kao proljeće. Držim da je ta moć nutarnje transformacije koja istu sliku može pretvoriti iz zime u proljeće taj pouzdani, plebejski kriterij kvalitete. Utoliko više što tekstovi nipošto nisu slatkorječivi, pa pjesme postižu efekt dobrog pedagoga koji umije usred zime pričati o zimi tako da slušatelju zvuči kao proljeće.

Nadam se kako ste ih poslušali, te tri pjesme Purple Fincha koje su dostupne na YouTubeu, pa ih onda preporučili prijatelju, mami i tati, ljubavnicima, zaboravljenim prijateljima, jer ako niste, pitanje je što čekate? Oni su Vladimir Sršić i Borna Sikora i s nama su odlučili podijelili svoje planove, ideje, želje i snove.



Krasno ime Purple Finch, premda ni Faterkopf nije bilo loše, no Faterkopf su davna prošlost, a "Ljubičasta zeba" sadašnjost i sudeći prema do sada čute tri pjesme i blistava budućnost benda. Zašto, naime, nova grupa umjesto stare, zašto ptice umjesto austrugarske, jel‘ to nekakvo "prosvjetljenje" u kojem su nove ideje zatrle loše stare, između ostaloga?


- Ha,ha. Prvo pitanje koje se nama nameće je kako odraditi s vama intervju, a da ne ispadnemo pretenciozni. Pogledajmo, jednostavno su u zadnjih petnaestak godina neki članovi bendova promijenili adresu stanovanja, a neki svojevoljno izišli sami. I tako su ostali samo Borna i Vladimir s idejom da pokušaju svirati nešto potpuno suprotno od onoga što su svirali do sada. Zašto Purple Finch? Zato što dobro klizi niz jezik. Purple Finch, Purple Finch, Purple Finch... A zašto ne Purple Finch?! To je lijepa ptica koja prelijepo pjeva. Ne slažemo se da su nove ideje zatrle loše stare. Faterkopf je glazbeni teatar koji još uvijek čeka svoje goste.

No, pustimo prošlost na miru i vratimo se na aktualno stanje zvano Purple Finch. Prvo pitanje koje se nameće nakon slušanja tri do sada obznanjene pjesme jest odakle stiže taj fini ženski vokal koji pjesmama udahnjuje poseban šarm, "žensku dušu"...?


- Dakle, stvar je ista kao da želite ovoga trenutka on line kupiti pušku ili pustinjski plac u Dubaiju. Budući da smo Borna i ja svjesni svojih vokalnih ograničenja, odlučili smo preko interneta riješiti naš problem. Znali smo što tražimo i u moru glasova, kada smo čuli Debbiah, znali smo da je to to. Poslali smo materijale i Debbiah je pristala na prekooceansku suradnju. Otpjevala nam je tri pjesme na kojima smo željeli ovakav glas, a dalje ćemo vidjeti. Inače živi u New Yorku.

Kad smo kod benda, vjerojatno ima i onih koji žele znati tko je, osim Debbiah, odgovoran za sve što čujemo i vidimo (odlični dizajni naslovnica, sve za PET!), od skladanja, sviranja, produkcije, miksa... Znam da su te tehnikalije nevažne, no, ipak nek‘ se zna s kim imamo posla. Ili to nitko, pa ni mi, ne moramo znati?


- Za skladanje, sviranje i produkciju zaslužan je Purple Finch. Debbiah dobije otpjevan materijal i upute. Dizajn su radili profesionalci: grafički dizajn Nina Bačun/O-A-Z-A, fotografija Goran Jovanović, mix i master The AirLab London.



Slušajući u kontinuitetu redom tri pjesme - "I have a new song today", "Happy people" i "Turn around Win", nameće se pitanje "izvora inspiracija" za taj i takav pristup glazbi? Drugim riječima, koji su "korijeni nadahnuća"? I koliko vam je važno osim kvalitetne audio, ujedno i kvalitetna videoprezentacije, odnosno kompletan vizualni koncept koji je vidljiv iz vaših dosadašnjih izdanja, naslova, naslovnica, motiva, slova...?


- Korijen inspiracije svakako leži u svim bendovima koje smo slušali dok smo odrastali. Najveća inspiracija je naravno onaj mali bend iz Liverpoola od kojeg je sve krenulo i s kojim sve u glazbi završava. Vrlo nam je važan vizualni koncept i namjeravamo mu se posvetiti još više u budućnosti kroz društvene mreže i spotove. Ovo nije zamišljeno samo kao glazbeni projekt nego više kao želja da se povežu različite umjetnosti koje mi volimo, glazba naravno najviše, ali i film, strip, kazalište... Crossover svega toga ako je moguće. Bilo bi divno kada bi ljudi prepoznali Purple Finch kao nešto što je općenito lijepo, pomalo autoironično, sanjivo i pozitivno. Tako se bar mi vidimo (smijeh).

S pjesmama u vezi - objavljujete ih skoro u mjesečnim razmacima k‘o nekad David Gedge (WeddingPresent), pa se pitamo dokle tako i kad je u planu izdavanje albuma?


- OK. Trenutačno imamo gomilu materijala koji je spreman krenuti na put oko svijeta da ga se tamo lijepo umije, uredi i počešlja za upoznavanje s vama i publikom. Tako da pjesme koje dižemo na YouTube biramo prema trenutačnom raspoloženju. Idemo pjesmu po pjesmu. O albumu tek sramežljivo razmišljamo. Dvostrukom. A onda superdeluxedition nakon šest mjeseci (smijeh).

Mnogi će za vaš glazbeni stil kazati da je to nekakav indie, dream-pop, alter-dark pop, i tko zna što sve ne. Termini su naravno grozni, no glazba Purple Finch je zanimljiva, između ostaloga i zbog toga što je istovremeno retro i moderna, evokativna i referentna. Vaš komentar na ovo naše "pametovanje"?


- Hvala. I nije "pametovanje". Najviše nam se sviđa indie i dream-pop, ma sviđa nam se i retro i moderna, to je baš jedna lijepa ladica za nas.

Vratimo se u surovu stvarnost. Pandemija je sastavni dio svakodnevnice već deset mjeseci. Kako se na vas odrazila koronakriza, izolacija, mjere ograničenja, izostanak koncerata, živih nastupa pred publikom...? Drugim riječima, kako ste se, i jeste li se uopće prilagodili tzv. novom normalnom? Sudeći prema studijskom radu dobro vam ide...


- Pandemija, zajedno sa snagom interneta, dovela je do demokratizacije na glazbenoj sceni, tako da u nedostatku koncerata svatko tko ima kod kuće gitaru, mikrofon i laptop gotovo da je u jednakoj poziciji kao i svi tzv. "veliki" izvođači koji nemilo i neopravdano zagušuju medijski prostor već godinama, a koji sada traže neke nove poslove nevezane uz glazbu. Neki su maske nosili i prije koronakrize, a one su u međuvremenu konačno pale. Mi Purple Finch za sada smatramo virtualnim bendom, a i sramežljivi smo za javne nastupe (smijeh).



Purple Finch u ovo digitalno doba? Nema dvojbe da je u današnjem globalno umreženom svijetu lako doprijeti do publike, no, ipak, što je pritom ključno, presudno u takvoj prezentaciji u virtualnoj stvarnosti?


- Sviđaju nam se bendovi koji nisu ograničeni jednim vokalom, a ovo digitalno doba je i nama omogućilo da nismo lokalno ograničeni na izbor članova benda. Što je tu ključno i presudno? Ne znamo ni sami. Možda je za nas baš ovaj intervju prijelomna točka.

Još malo o sadašnjosti. Koliko su ovo kaotično, histerično i paranoično vrijeme poticajni za bavljenje glazbom? Jesu li vaše pjesme eskapistički put iz ludila prema razumu ili obratno, iz razuma u ludilo?


- Nama je svakako poticajno, ali nije nam ključno. Pretpostavljamo da nekome tko od toga već desetljećima živi nije lako. A ako moramo birati, onda biramo put iz ludila prema razumu.

U nekom CV smislu, u široj biografskoj slici, oliti percepciji, što bi još bilo zanimljivo znati o Purple Finch, a da vas to još nitko nije pitao i dobio odgovor? Usto, ukupno uzevši, kakva je budućnost Purple Fincha?


- A Day in a Life, Commodore 64, Dog Man Star, Far Cry, Thin Red Line, 13, Funeral, This is Hardcore, Naked, Lost in Translation, David Purple Fincher, Goonies, Heroina Nova, Purple Mountains, Nomad, Belle and Sebastian, Wes Anderson, Chasing Amy, Groucho Marx, Jacques Cousteau, El Topo, Kim Ki-duk, Sophie Morceau, Talking Heads, Mogwai, Sigur Rós, Zooey Deschanel, Swordfishtrombones, Sufjan Stevens, There is a Light That Never Goes Out, pohani kruh, CB Voodoo, Mark Linkous, The Sophtware Slump, petit beurre i toplo mlijeko, The baseball Furies, La chanson de Prevert, Bristol, Drveće i rijeke, Gajba a ne Runda, Withnail & I, Space Oddity, Before Sunset, Damon Albarn, Ratkovo sklonište, Fairytale of New York...


Prošlost je bila sjajna, budućnost je valjda ionako već zapisana.
Zaključno - Purple Finch u tri-četiri-pet-šest riječi?



- "True Love Will Find You In The End" rekao bi veliki američki kantautor Daniel Johnston.