VINKOVCI

Vinkovčanka Tatjana Mirić već 12 godina volontira, pomaže djeci i svima kojima je pomoć potrebna i, kako kaže, humanitarni rad je održava i podiže kad god osjeti da joj je teško jer se uvijek sjeti kako je mnogima u svijetu puno teže. Volonterka je i donator u Udruzi oboljelih od distrofije mišića i cerebralne paralize u Zagrebu i u vinkovačkoj Udruzi osoba s invaliditetom Bubamara. Dobila je niz europskih i svjetskih nagrada za volontiranje, a uskoro će snimiti spot u povodu dodjele nagrade početkom sljedeće godine i inzistirala je da se spot snimi u Vinkovcima, a ne u Beogradu, kako su predlagali organizatori nagrade.

Rođenjem je vezana uz Stare Mikanovce, ali se osjeća Vinkovčankom jer je tu pohađala osnovnu i srednju školu i živjela do 2001., kada je s kćerkom otputovala u Japan, a potom nastavila putovati i volontirati u mnogim zemljama. Uvijek se rado vraća u Hrvatsku, posebice Vinkovce, gdje je i sada.

Malo se razočarala kada je ponudila vinkovačkoj Općoj županijskoj bolnici da u sadašnje vrijeme korone kod njih volontira vjerujući da će biti objeručke primljena, kako su joj rekli u Zagrebu i Slavonskom Brodu, no susrela se s administrativnim problemima s kakvima se u svijetu nije susretala. Začudilo ju je što je morala potegnuti veze preko prijatelja, uglednih i utjecajnih Vinkovčana, da bi volontirala jer se javljala i u još neke ustanove.

- U svijetu rado i glatko primaju volontere i ne prave nikakve birokratske prepreke kao kod nas. Nakon dužeg vremena vratila sam se u Hrvatsku i u svoje Vinkovce! Budući da 12 godina putujem svijetom i bavim se humanitarnim radom i volontiranjem, odlučila sam i za svoj grad učiniti nešto dobro i korisno. Obratila sam se ravnatelju OŽB-a Vinkovci, dr. Sporčiću, i uz dogovor sklopila ugovor o volontiranju kako bih pomogla u trenutačno teškoj epidemiološkoj situaciji. Budući da nisam medicinski djelatnik, pomažem u svim poslovima gdje sam potrebna. Svakodnevno volontiram puno radno vrijeme, od 7 do 15 sati. Trenutno sam na Odjelu intenzivne njege gdje se nalaze pacijenti oboljeli od COVID-19. Radim sve što je potrebno. Od čišćenja, nošenja prljavog rublja u vešeraj, odvoza smeća do sterilizacije sobe nakon odlaska pacijenta – kaže Tatjana Mirić.

- Kada sam došla u bolnicu i ponudila volontiranje, pozvali su se na Zakon o volontiranju gdje piše da s pacijentima može raditi samo osoba koja ima medicinsku spremu, a ja ju nemam. Stalno sam im govorila kako mi je svejedno što ću raditi, može i u vešeraju ili kuhinji, pa su me stavili u kuhinju i bila sam zadovoljna. Nakon tjedan dana, kada je ravnatelj doznao za mene, pozvao me je na razgovor, bio je jako ljubazan i izgladili smo početne nesporazume – kaže Tatjana Mirić, dodajući kako nije nikakva heroina, već obična žena koja želi pomagati i raditi na dobro ljudi.