Đakovački sastav Svemirko u samo tri godine postao je svojevrsni fenomen koji je svojim synth pop-melodijama zaludio cijelu regiju i stasao u pravu koncertnu atrakciju. Nakon "Vanilije" (2017.), i "Tunguzije" (2018.), kao završni dio "-ija" trilogije, krajem prošloga mjeseca objavili su novi album "Skalamerija" na kojem su se predstavili u svom najprogresivnijem (i najluđem) izdanju dosad. Novo studijsko ostvarenje Svemirka bio je razlog da postavimo nekoliko pitanja njihovom idejnom tvorcu, frontmenu, gitaristu i autoru kompletnog materijala Marku Vukoviću.

Odakle ideja za naziv novog albuma i kako bi usporedio "Skalameriju" s njezinim prethodnicima iz "-ija" trilogije?

- Prvo bih pozdravio sve čitatelje, gdje god ih ima. Naziv dolazi iz "bauštelskog" rječnika iz kojeg uče sve više mladih u dijaspori. Budući da je album nastajao godinu i pol dana, došlo je do različitih utjecaja tijekom tog vremena. Ti su se utjecaji ubacili u moje uho i utjecali na pjesme. Skalamerija znači sklepana zgrada s čudnim temeljima, i mislim da savršeno opisuje ovaj album. U usporedbi s "Vanilijom" i "Tunguzijom", rekao bih da je sve isto, al‘ skoro pa ništa nije.

Kako su, i koliko dugo, nastajale pjesme za album? Približi nam Svemirkov kreativni proces. Imaš li pritajenog favorita među devet novih pjesama?

- Pjesme su se kuhale u mentalnoj kuhinji nekoliko mjeseci, a priliku da kuhar skuha svoj meni od devet slijevoda dogodila se ove godine. Došao bih u studio Minus1 i čupao bih konce i pecao iz dubina svoga uma ideje koje su tamo godinama. Kada se nekoliko ideja spoji - nastane pjesma. Pjesma potakne drugu pjesmu, i tako nastane album. Čas posla. Sve su to moje bebe kojima sam posvetio sve vrijeme koje sam imao. Nisam radio ništa drugo, samo sam bio fokusiran na moje bebe. Kao osobnog favorita naveo bih pjesmu "Nikad više ništa", jer u njoj sam uspio najbolje dočarati patnju koju mi umjetnici proživljavamo dok smo u procesu stvaranja.

Zašto ste za najavni singl odabrali "Dok ja spavam"? Što nam možeš reći o spotu i kakve su prve reakcije na spot i pjesmu?

- Odabrana je kroz detaljnu analizu društvenih prilika i stanja uma u kojem se osobno nalazim, a i pitao sam nešto možda druge članove benda. Ipak ja sve ovo odrađujem i moja vizija prednjači kada nešto zamislim. "Dok ja spavam" govori o neprežaljenom psu kojeg sam imao kada sam bio mali. Neki bi pomislili da se radi o djevojci, no to je patetika. Dok sam spavao kao mali dječak, moji su roditelji odveli mog najdražeg starog psa na uspavljivanje, i tek se sada ta strahota manifestirala u obliku pjesme. Reakcije su odlične, pošta mi je puna pisama obožavatelja, a složio bih se sam sa sobom da ni snimateljica i djevojka u spotu nisu loše prošle u poslovnom smislu, jer javljaju im se za profesionalne angažmane. Pozdravljam ovim putem snimateljice Vidu Žagar, Teu Sorko i Doru Kvež. Iskreno, spot sam drugačije zamislio, no svi smo svjesni teške situacije u državi. Sljedeće godine do sljedeće prilike, kažem si.

Kako je stvoren imidž Svemirka za scenske nastupe, i kako bi ga opisao? Tko u bendu vodi glavnu riječ kada je imidž u pitanju?

- Glavnu riječ vodim ja i samo ja. Prije smo pokušali imati demokraciju u bendu, no demokracija nije zaživjela. Lakše je kada sve sam odradim i donesem momcima gotovu stvar. Nema tu previše razmišljanja i prepirki, nego je to dogmatizirano i tako treba biti. Nisam više u mladim godinama kada si mogu dopustiti gubitak vremena, moram uložiti sve vrijeme koje imam kako bih ostvario što bolji rezultat na glazbenom polju. Glazba, to sam ja. Počeli smo od scenskih nastupa koji su sadržavali odjeću koja se mogla naći na kirbaju u Starim Mikanovcima, nakon toga smo se zaputili u neke tropske krajeve i pozvali kartonske flamingose, pastelne boje i palme da nam prave atmosferu na našim užarenim koncertima. Shvatio sam da publika voli takav doživljaj našeg koncerta, no za obožavateljice je koncert bolji što je moja košulja više raskopčana. Sada sam u fazi gdje se osjećam srebrno i zagledano u budućnost. Okupiran sam vremenom i onime što vrijeme donosi. Mislim da je sljedeća faza - faza robota. Pokušat ću uklopiti u nastup srebrne boje, lude fluorescentne boje budućnosti i atmosferu kakva je na Mjesecu. Vežite se, polijećemo!

Vodite li evidenciju koliko ste koncerata odsvirali? Možeš li opisati kako se osjećaš dok si na stageu i kad ljudi pjevaju tvoje pjesme? Koje su ti svirke ostale u posebnom sjećanju?

- Naš menadžer odrađuje taj posao. Vrhunski ga odrađuje, stoga možemo vidjeti da smo u tri godine odsvirali više od 150 koncerata, što je za ove prilike velik broj. Nema gdje nismo svirali, od Slovenije, Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Makedonije, a znali smo čak i u Hrvatskoj zasvirati. Sve je to počelo malenim koracima, počeli smo kao bebe, a vidite nas sada. Razvili smo se u prave svirajuće strojeve koji su tu da vas zabave i opuste. Osjećaj zadovoljstva rano me napustio, jer ljudi su prerano počeli pjevati naše pjesme i do desetog koncerta sve mi to nema više smisla. Osjećam pritisak, jer me gledaju kao komad mesa, a ne kao čovjeka iz Đakova koji se daje u sve ovo. Mogu vam reći stotinu ludih priča koje su nastale prije, za vrijeme i nakon koncerta, ali tako bih pokvario faktor iznenađenja našeg koncerta. Dođite i uvjerite se, znamo što radimo.

Pratiš li regionalnu scenu? Ako da, koji su ti izvođači zapeli za uho? Koje je tvoje mišljenje o regionalnim izvođačima koji pjevaju na engleskom jeziku?

- Nema potrebe razmišljati o bendovima koji pjevaju na engleskom jeziku, baš kao što njihovi fanovi ne razmišljaju da ih upale kod kuće i pjevuše njihove tekstove. Mislim da je Svemirko pravi primjer benda koji može živjeti od glazbe na materinjem jeziku - nastupamo svaki vikend i ljudi nas zovu. Nema mi smisla ići u bijele zemlje kako bismo svirali pred konobarom i duhovima u prostoriji, kada sve što smo ikada željeli imamo tu. Od bendova bih naveo Punčke, Green Shade, Majke, Septicu, Van Programa, Gorillu MPA, Fectum i Make You Bleed. Obratite pozornost na njih, to su sljedeći noviteti.

Čime se bave članovi Svemirka kada ne sviraju? Kako proživljavate pandemiju?

- Nisam upućen u živote drugih članova, jer slabo se družimo. Mene možete naći u lokalnoj trgovini kako ironično radim i slažem po policama proizvode koji čekaju svoje kupce da ih odnesu kući. Pokušavam živjeti od glazbe, ali kako trenutačna situacija to ne dopušta, primoran sam, ponavljam, ironično raditi kako bih zaradio za kruh. Lakše bi mi bilo kada bi mi starci ili sestra imali apartmane u Zadru i da živim od toga, ali istina je voda duboka... Počeo sam šivati i krojiti. Bavim se kartama za tarot i učim kako zapaliti vatru na sedam načina. Nabavio sam staru knjigu iz hrvatskog i pokušavam baratati padežima. Skroman sam dečko i zamišljam nas na rasprodanoj turneji po gradovima, ali volio bih imati taj Thompson faktor i mogućnost nastupa na svakom seoskom nogometnom stadionu.

Za kraj, imaš li neku poruku za vaše fanove i pratitelje u Slavoniji?

- Naravno da imam! Poslušajte novi album, on je uvod u skalameriju. Dopustite da vas prebaci u južni trans. Dok spavate na aparatima i mislite o tome kako biste mogli bolje mazati kruh, sjetite se rijeke Bosut kako stati neće i sjednite na motor. Slavonija možda nije daleko - lako ju je voljeti i nikad vam više ništa ne treba. Dođi u Vinkovce.