Je li medijskih informacija, ali i dezinformacija o koronakrizi i svemu što uz nju ide previše ili ne, postalo je također jedno od važnijih pitanja današnjice. Za neke je loših vijesti previše, čak i preporuka koje vode oprezu i očuvanju zdravlja. Stoga, prema mišljenju većine psihijatara i psihologa, prevelika izloženost "koronavijestima" kod mnogih vodi i k anksioznosti te depresivnim stanjima.
Jer gotovo svatko ima nešto za reći, pa i ne čudi sveopća zbunjenost zbog koje ljudi također "pucaju". Prema pojedinim analitičarima, društvene mreže koje se pod mjerama zatvaranja konzumiraju najviše su i slobodan prostor za financirane sadržaje kojekakvih interesnih lobija i namijenjene su još većem zbunjivanju javnosti. Bilo kako bilo COVID-19 neizostavna je i uglavnom udarna vijest većine medija i društvenih mreža. Na to je još na samom početku pandemije, negdje krajem veljače, "proročki" slikovito upozorio i autor Maro Marušić, na portalu dubrovackidnevnik.hr. Tekst "Je*o vas koronavirus" umogome je i danas aktualan, iako su se okolnosti promijenile i postale gotovo zastrašujuće, a u njemu se autor pita što je to zapravo koronavirus. "Najkraće rečeno korona je najobičnija Kim Kardashian - starleta o kojoj mediji previše pišu, iako to ne zaslužuje... Uglavnom, trenutačno na planetu nema popularnijeg živog bića od tetke korone", ironičan je bio Marušić. I nije tako bilo samo u veljači ili ožujku.
Posljednjih desetak mjeseci traje globalna reality drama o kojoj mediji izvještavaju 24 sata dnevno neprekidno brojeći oboljele i umrle. U dnevnicima je dvije trećine ukupnog trajanja posvećeno koronavirusu, a ostatak središnjih informativnih emisija opet je često posvećen koronavirusu, od kulture, sporta, pa čak i do vremenske prognoze. Novinari su u početku izvještavali o činjenicama koje ne bi trebale izazivati paniku, dok danas gotovo svi govore kroz zaštitnu masku. I nije to samo hrvatska specijalnost, jer kako se virus širi, što je više oboljelih i, nažalost, umrlih, svi svjetski portali, televizije, novine, radiopostaje..., neprekidno izvještavaju o virusu te ispada da više nema mjesta za ništa drugo osim koronavirusa. U tom i takvom "koronaspektaklu", mnogi će spremno optužiti medije da šire paniku, jer im to donosi gledanost, klikanost, slušanost - jednom riječju profit. S druge strane, korona je opravdano vruća medijska roba koja je u "novom normalnom" preuzela vodeću ulogu.
KAKOFONIJA SVEGA
Drugim riječima, korona se naprosto uklopila u globalni medijski senzacionalizam. Od ozbiljne zaraze postala je i medijska bolest, od neozbiljne relativizacije do banaliziranja i natrag, sve su to "putovi" prezentacije kojima svednevice svjedočimo i možda se nad njima i zgražamo. Srećom, u kakofoniji izvješća o koronavirusu, zasićenosti brojkama i uputama o tome na koji način se ponašati, razumni građani ipak se okreću autoritetima svjetskih i nekolicine naših najcjenjenijih znanstvenika. Jedan od takvih svakako je i akademik, profesor Miroslav Radman, koji se nametnuo kao "širitelj optimizma i glas zdravog razuma", naglašavajući kako strah i panika silno odmažu svima. "Jako je teško kritizirati opreznost onih koji su odgovorni. Ne možemo znati rezultat tih mjera, ali do sada one su dobro radile. Ali kad pogledam podatke Državnog zavoda za statistiku, onda se može pročitati da u ovom dijelu godine ima 967 smrti manje nego u istom dobu prošle godine. Čovjek sa zdravim razumom onda se pita gdje je tako strašan problem. Ne znam koja je razina inženjerstva ovaj put, i zašto je COVID-19 postao takva zvijezda, celebrity, kad imamo manje smrtnih slučajeva nego u isto doba prošle godine", upitao se Radman u RTL Direktu. Ipak, višak opreza obično košta manje od manjka opreza, ali ne uvijek, smatra Radman.
Nadalje, kada se i traže komentari stručnjaka, često se prenosi samo njihov vrijednosni sud i banalizirane izjave, a ima i slučajeva kada destruktivna kompeticija i narcizam slabe legitimitet eksperata. Znanstvenik i publicist Goran Mihelčić također se pozabavio psihološkim i inim razlozima slabljenja autoriteta stručnjaka, osobito vidljivim u koronakrizi, a koji se očituje u nemilosrdnim sukobima elita i populističkim nasrtajima na elite. I on se prisjetio zastupnice u Saboru poznate po odbijanju nošenja maski koja kao argument navodi da su istaknuti stručnjaci u jednom trenutku rekli da maske "ništa ne pomažu," makar ih sada zagovaraju. Slične poruke javljaju se i na prosvjedima, odjekuju društvenim mrežama, a zajedničko im je to što se u raspravama suprotstavljene strane pozivaju na stručnjake i istraživanja. Mihelčić podsjeća i kako je većina zapadnih medija na početku pandemije prognozirala da se ne treba uznemiravati oko nove bolesti. Poznati Vox čak je ustvrdio da COVID-19 neće biti smrtonosna pandemija. The New York Times prozvao je karantene "epidemiološki nepotrebnima." Uglavnom, zapadni su mediji na samom početku umanjivali opasnost od koronavirusa (Twitter). A u svemu tome i danas je brojnih spekulacija, fake newsa, alternativnih istina..., što sve skupa "koronaspektakl" čini koliko ozbiljnim toliko i tragikomičnim, premda nad brojem mrtvih malo tko ne pokazuje zabrinutost.
A kada je riječ o lažnim vijestima i alternativnim istinama, navedimo primjerice slučaj Indije - prema nekom navodnom najnovijem istraživanju sugerira se kako upravo niska higijena, nedostatak čiste pitke vode, kao i loši sanitarni uvjeti mogu, vjerovali ili ne, spasiti živote!
NEHIGIJENA SPAŠAVA?
Naravno, posve suprotno zdravom razumu i uputama Svjetske zdravstvene organizacija. Ali, eto, neki indijski znanstvenici smatraju kako upravo loši životni uvjeti razvijaju jači imunitet od ranog djetinjstva te ljude čine otpornijim na COVID-19. Lupetao je i američki predsjednik na odlasku Donald Trump, pa su ga neki Amerikanci poslušali i popili sredstva za čišćenje i izbjeljivač koji, navodno, ubijaju virus. Društvo spektakla doista zna biti morbidno! Što se uvijek "aktualnih" teorija urote tiče, i one su sastavni dio cirkusa zvanog "koronakarusel". Objektivno gledajući, potraga za izvorima pandemije i dalje traje, i taj bi proces mogao uključiti više zemalja i regija, poručuju Kinezi, što bi značilo i to da se nulti pacijent nije zarazio pojevši šišmiša, ili nekakvu drugu egzotičnu životinju s tržnice u Wuhanu. Kineski znanstvenici i mediji pokušavaju zaštititi reputaciju zemlje narušenu time što je s njezina tla krenula pandemija koja je do danas zarazila 60 milijuna ljudi diljem svijeta i rezultirala s gotovo 1,5 milijuna mrtvih, a nakon što je Kina vrlo uspješno zaustavila širenje epidemije unutar svojih granica. U cijeloj priči ni u Kini ne manjka senzacionalizma, pa tako kineski mediji intenzivno izvještavaju o otkriću koronavirusa na pakiranjima smrznute hrane uvezene iz inozemstva, prenosi britanski Guardian. No i Europa ima svoje "dokaze" - neki istraživači ističu da je korona bila u Italiji još u jeseni 2019.!
A s obzirom na to da je osim gomilanja broja zaraženih, aktualno i iščekivanje spasonosnog cjepiva kojemu se antivakseri sve agresivnije protive, i u tom se kontekstu slažu i razlažu istine i laži, kako to i "priliči" društvu spektakla zadnjeg desetljeća 21. stoljeća kojem je korona sjela ko‘ kec na jedanaest. Drugim riječima, pitanje cjepiva i cijepljenja posljednjih se dana nameće kao ključna tema čija medijska prezentacija ide od razuma do bezumlja, od ozbiljnih pristupa do neozbiljnog senzacionalizma. I u toj široj slici javne komunikacije COVID-19 kao da je i sam postao celebrity, hype, glamourozni "vrtuljak" u kojem se život i smrt natječu za prevlast.
Zato nije čudno što je medijski jezik poprimio nova značenja - u zaglušujućoj komunikaciji milijuni mrtvih postaju samo statistički podatak iz kojeg se generira senzacionalizam, žutilo i crnilo, šire strah i panika... Korona nije samo zdravstveni problem, nego i općenito društveni, politički, ekonomski, sociološki, pa i filozofski, ako ćemo govoriti u širem kontekstu. Ako pogledamo u, primjerice, povijest književnosti, Susan Sontag je pisala o "bolesti kao metafori", a najpoznatija knjiga koja govori o ovakvim situacijama jest Camusova "Kuga". Moglo bi se, naravno, još više nego što smo dosad, parafrazirati Guya Deborda i njegovu kultnu knjigu Društvo spektakla (1967.), jer sve njih i mnoge druge pametne ljude spominjati u ovodobnom koronakontekstu i više je nego poticajno kad se sadašnja percepcija stvarnosti postavi prema smjerokazu budućnosti. Zaključiti pritom gdje je nova nada, i kakva bi ona mogla i trebala biti za svijet nakon korone, pitanje je na koje odgovor u ovom trenutku nitko ne zna, pa vjerojatno ni Svevišnji. Dotle, fatalist će reći da se trebamo pomiriti sa sudbinom, cinik da je sve ionako irelevatno, pa i pandemija, a optimist će iznova pozvati na objekivnost u vjeri da svemu, pa i koroni, ma koliko bila celebrity, mora doći kraj.
Piše: Damir GREGOROVIĆ
Počelo prije devet godina
Iako je COVID-19, koji se krajem prošle godine pojavio u Kini, a potom proširio diljem svijeta i uzeo brojne živote, šokirao mnoge, jedna od osoba koja nije bila iznenađena pandemijom i posljedicama iste je britanski glumac Jude Law. Naime, njegovim je obožavateljima od prije poznato kako je Jude odigrao jednu od uloga u filmu “Zaraza”, iz 2011. godine, za kojeg mnogi smatraju kako je najavio koronavirus, a u razgovoru za GQ glumac je priznao kako je na scenarij koji se trenutačno odvija u svijetu bio već unaprijed pripremljen. “Za vrijeme snimanja filma s nama su radili brojni znanstvenici i stručnjaci koji su nam objašnjavali kako je scenarij koji smo tada igrali za filmsko platno ujedno i scenarij koji ćemo kroz nekoliko godina doživjeti u stvarnom životu”, objasnio je Law, i otkrio kako je već krajem prošle godine znao da nam se sprema ono o čemu su mu govorili prije devet godina.
MIROSLAV RADMAN: Ne znam koja je razina inženjerstva i zašto je COVID-19 postao takva zvijezda, celebrity, kad imamo manje smrtnih slučajeva nego u isto doba prošle godine...
U svemu senzacionalnom ulogu imaju i mnogi suvremeni mediji. Kada se i traže komentari stručnjaka, prenosi se samo njihov vrijednosni sud i banalizirane izjave.
DR. SC. ZLATKO MILIŠA
Noćna mora kojoj se ne vidi kraja
Svjetska zdravstvena organizacija do ožujka 2020. nije proglasila globalnu epidemiju koronavirusa, ali je prvi put u povijesti proglasila - infodemiju. To znači da je shvaćena moć dezinformacija javnosti o jednom virusu, što je ugrozilo rad medicinskih službi, ali i mentalno zdravlje stanovnika. Panika i histerija oko koronavirusa šire se matematičkom progresijom diljem svijeta, posljedice su višestruke, a osim rijetkih stručnjaka većina populacije lako im podliježe. Takva vrsta medijske histerije značajno je pogubnija od samog koronavirusa!
Nijedna vijest na televiziji nije kontaminirana kao najnovije informacije o broju zaraženih i umrlih. Nema dana kada u medijima isti epidemiolozi i stručnjaci ponavljaju iste misli. Neki se i svađaju, a neki samopromoviraju. Suvremena znanost i medicina ostavljaju nebrojena pitanja koja samo jačaju frustracije.
DIJALOG ĐAVOLA
Osim toga, znanost nije superiorna u odgovorima na mnogobrojna pitanja i izražavam svoje negodovanje kada se prozivaju oni koji sumnjaju i propituju. Osim rijetkih psihologa i psihijatara, frapantna je šutnja kolega iz područja društveno-humanističkih znanosti po ovom pitanju, jer je koronavirus davno probio granice samog područja medicine. S druge strane, većinu medija ne interesira mišljenje stručnjaka iz područja mentalnog zdravlja! Građani/ke su izluđeni neprovjerenim informacijama i kontinuirano promjenjivim uputama Stožera RH obligatornim za sve građane RH, stalnoj medijskoj izloženosti uznemirujućim podacima, brojem oboljelih, posljedicama onih koji su preživjeli, a to pridonosi osjećaju bespomoćnosti i urušavanju mentalng zdravlja. Krajnje su neprihvatljivi i stigmatizirajući oni pojedinci ili novinari koji ponavljaju da korona ima najsnažnije posljedice na ljude treće životne dobi, ali da to nije šteta jer "oni ionako ne pridonose društvu".
Da nam je netko prije koju godinu kazao da će cijeli svijet biti u kućnom pritvoru, vjerojatno bismo komentirali kako mu treba trajni psihijatrijski tretman! Život na čekanju i ova "globalna karantena" postaje noćna mora kojoj se ne vidi kraja. Engleski pisac i teolog Clive Staples Lewis 1942. godine, u knjizi Pisma starijeg đavla mlađem, najavio je globalnu karantenu s nevjerojatnom podudarnošću straha današnjice od pojave koronavirusa. U knjizi stariji vrag savjetuje mlađeg kako ljude držati u pokornosti. Evo skraćene korespodencije između dva zloduha: "Mlađi đavao: Kako ste tada uspjeli dovesti toliko duša u pakao? Stariji đavao: Zbog straha. Mlađi đavao: Čega su se bojali? Stariji đavao: Bio je to strah od bolesti… Kako više nitko nije vjerovao u vječni život, mislili su da imaju samo taj život… Nisu se grlili niti pozdravljali, nisu danima imali nikakvog ljudskog kontakta. Novca nije bilo…, izgubili su posao, potrošili ušteđevinu… Njihova inteligencija je propadala… Jedan dan mediji bi rekli jedno, a već sutradan su proturječili sebi, ali oni su ipak vjerovali svemu što bi čuli. Odrekli su se svoje slobode…, nisu izlazili iz kuće, nisu šetali, nisu posjećivali svoju rodbinu. Bio je to jedan veliki koncentracijski logor za dragovoljne zatvorenike! Prihvatili su sve! Sve, samo kako bi mogli produžiti svoje jadne živote još jedan dan više...".
LAVOVI I OVCE
Moderna vremena govore u prilog tezi o epidemiji usamljenosti kao bolesti koja je došla znatno prije koronavirusa. Milijuni mrtvih diljem svijeta postaju samo statistički podatak iz kojeg se generira medijski senzacionalizam. Kod najnovije epidemije orwelijanski scenarij širenja panike i straha od oboljenja i nadzora svih kao jedine prevencije od koronavirusa nadišao je sve ranije primjere, kad su drukčije misleći pojedinci percipirani od vlasti kao opasni za režim, pa su ih slali u drugu vrstu izolacije - u zatvore!
Kolega Ognjen Čaldarević u članku "Etički aspekti rizika: Osnovne sociološke dileme", postavlja pitanje o subjektima donošenja odluka u rizičnim trenucima, tj. pitanja donose li odluke eksperti i/ili političari te dodaje: "U svim donošenjima odluka o rizičnim postrojenjima krije se implicitnija ili eksplicitnija etička dilema - tko je taj koji ima pravo prosuditi o globalnim etičkim dilemama koje se tiču određivanja obrisa budućnosti zbog današnjih odluka?". Vrijednosni sudovi ne mogu se izvoditi iz iskaza koji opisuju činjenice, jer nijedan opis činjeničnoga stanja (prirodne, fizikalne, matematične zakonitosti) ne sadrži u sebi izraz "treba". Kada čujemo rečenicu "Petar će umrijeti ako se ne podvrgne izolaciji", i razdvojimo je od rečenice "Petar može umrijeti ako se ne podvrgne karanteni", trebamo uočiti razlike među tim tvrdnjama. Proizlazi da nečiji vrijednosni sudovi i/ili preporuke sadržavaju iste vrijednosne sudove i ponašanja za sve ljude. Ne može se govoriti o objektivnoj prosudbi u obliku obligatornog naloga kojemu se ne zna kraj(a)! Nisu ista stanja sa zarazom u svim županijama, a uredbe vrijede za sve! A uz to, sudovi stručnjaka često su znanstveno, etički i pravno dvojbeni.
Virus se pokazao i kao paradigmatični primjer rehabilitacije orwellove teorije s dirigiranom medijskom histerijom. Pod krinkom borbe protiv koronavirusa hrlimo u sve sofisticiraniji nadzor i manipulacije građana. Intrigantno je da je svjetski bogataš Bill Gates odvojio golema sredstva iz vlastite Fondacije Gates u pronalaženju cjepiva za koronavirus te se javno izjasnio za masovno cijepljenje. Humane ili financijske pobude? Što mislite? Ako cijepljenje bude obvezno, to je povratak u totalitarizam!
Diljem svijeta imamo bezbroj primjera koji upozoravaju da su države u borbi protiv širenja koronavirusa ograničile temeljne građanske slobode i prava na rad. U povodu epidemije koronavirusa ima jedan dobar grafit: "Perite ruke, jer smo vam mozak već oprali"! Ovdje je zgodno parafrazirati svjetski priznatog pisca i svećenika Normana Vincenta Pealea: "Jednom smo rikali kao lavovi za slobodu, sada blejimo kao ovce za sigurnost!".
IZV. PROF. DR. SC. IVAN TANTA
Brend na kojemu se zarađuje
Pandemija koronavirusa proširila se cijelim svijetom i danas je stanje vrlo ozbiljno i u Hrvatskoj. Ukupno uzevši, koliko se promijenila percepcija stvarnosti u ovoj koronakrizi koju su "krstili" terminom "nova normalnost", pitali smo izv. prof. dr. sc. Ivana Tantu, sa Sveučilišta u Dubrovniku?
- Prije svega rekao bih da je riječ u određenom smislu o socijalnoj deprivaciji, a potom i o psihološkoj. Naime, kao homo sapiensima potreban nam je socijalni kontakt, no upotrebom tzv. socijalnih mreža mi smo ga reducirali te smo sada došli u komunikacijski vakuum. Kihneš li uz nekoga, odmah te pogleda kao bioterorista, u banku se ulazi s maskom, a gužve u javnom gradskom prijevozu konačno su postale prošlost. Rekao bih da je riječ o izmijenjenoj stvarnosti koju spominje E. Bernays u knjizi "Kristalizacija javnog mnijenja" kada kaže da ljudske umove treba ustrojiti kao vojne jedinice. Doista, ne čini li vam se da čim neki autoritet naredi, mi naređenje izvršavamo?
MEDIJSKO LICEMJERJE
Kako objasniti medijsku komunikaciju u kojoj se sve veći broj mrtvih svodi na statistički podatak, uz svenazočni senzacionalizam, medijsko crnilo, širenje straha i panike...?
- Odgovor se krije u jednom od medijskih smrtnih grijeha, a on se zove licemjerje. Mediji su licemjerni jer samo senzacija ima dovoljno snage da privuče kupce. Svi se mediji uglavnom okreću oko medijskih 8C, dakle Corruption (korupcije) Catastrophy (katastrofe) Chnage (promjene), Celebrity (slavnih), ovdje sam naveo samo pola njih, u što se sjajno uklapa sve iz vašeg pitanja. Naime, što je katastrofa veća, što su brojke veće, što je više mrtvih, to je i priča kurentnija. Gdje bi stigli kada bi pisali o svakoj pojedinoj tragediji. Uostalom, mediji se ponašaju poput Staljina i njegove fraze kako je smrt jednog čovjeka tragedija, a smrt tisuća ljudi samo statistička činjenica. Na katastrofi, pandemiji, COVID-u ili koroni treba preživljavati iz dana u dan i priču treba nabrijavati, pa što ako nije možda posve točna, potrebna je zbog prodaje, prema tome iz ovog vrtloga nećemo izići, već ćemo samo upasti u još veću spiralu šutnje o kojoj govori gospođa Neumann, a ona kaže kako je naša tišina oblik borbe protiv medijske gluposti koja završava općim nepovjerenjem. Posljedice takvog stava već imate u raznim pokretima teorije zavjera koji više ne vjeruju nikome, pa ni zdravom razumu.
KUĆNI HOROR
S tim u vezi, može li se zaključiti kako se i korona uklopila u društvo spektakla drugog desetljeća 21. stoljeća?
- Upravo onako kako sam rekao, korona je postala sjajan celebrity koji prodaje medije i privlači publiku poput Rudolfa Valentina ili Borisa Karloffa u svoje vrijeme. Korona je postala brend na kojemu se zarađuje, ona je poput sjajne zvijezde na medijskom nebu. No nemojte zaboraviti kako se pojavila tako će i nestati.
Drugim riječima, zašto je COVID-19 postao celebrity, da se tako izrazim, a što spominju i neki analitičari? Vaš komentar na ove moje opaske?
- Celebrity zvan korona, COVID-19 ili kako već hoćete, nije ništa drugo nego horor koji ne gledamo u kinu nego kod kuće, i sve dok nitko od naših bližnjih nije postao njegova žrtva na respiratoru, mi kao medijska publika "uživamo" u tom filmu koji se događa nekom drugom. Mi živimo u svijetu celebrityja i tako se ponašamo, naš je um programiran da jednu boleštinu doživljavamo kao "vruću" vijest, priču koja puni medije i u konačnici zagađuje naš medijski prostor jer otvara uvijek prostor za kojekakve "idiotese" i pisandere koji iznose svoj sud pljuckajući po profesijama i kreirajući tako lanac poluinformacija do unedogled.
Koja bi poruka svijetu bila u ovom teškom trenutku civilizacije, imate li kakav savjet kako sve to preživjeti?
- Najvažnije je ostati zdrave pameti. Nemojte medije konzumirati ujutro, zagadit ćete si dan, konzumirajte ih dva dana kasnije, tada postaju humoristično štivo. Ovo nisam ja rekao nego Goethe, moj je savjet, ostanite dobre volje, sada nam treba puno humora i još više dobre volje.
I ne vjerujte kada vam kažu da se bliži kraj civilizacije, uostalom život je prekrasan, pa čak i kad nekoga samo dotaknete i darujete mu osmijeh. Na ovom svijetu samo mijena stalna jest! (D.J.)