Zauvijek nas je napustio još jedan od najboljih osječkih atletičara svih vremena - Pero Barišić. Taj dobroćudni div Atletskog kluba Slavonija blistao je u prvoj polovini šezdesetih godina prošlog stoljeća, kad se sezonama, gotovo na svakom natjecanju, nadmetao s Tomislavom Šukerom, drugim sjajnim bacačem kugle iz malog inkubatora trenera Zlatka Kušeca. U Glasovoj anketi "Sportaš ‘63“ proglašen je najboljim u Slavoniji i Baranji (na slici), kitio se naslovima prvaka i državnim rekordom, što ga je uvrstilo i među kandidate za OI u Tokiju 1964. Romantičarsko ozračje „kraljice sportova“ tog vremena mogu svjedočiti još samo rijetki živući svjedoci, pa mi je zauvijek ostalo u pamćenju kad mi se taj dobričina hvalio kako je i on "uzimao doping, svakog dana mu je klub osigurao šniclu“! Karijeru je okončao osobnim rekordom od 18,48 m, a bezuvjetnu je zaljubljenost u atletiku i poslije desetljećima iskazivao usmjeravajući svoje učenike i učenice iz višnjevačke osnovne škole (nekad „Braća Guštin“) na treninge AK Slavonija u Gradskom vrtu. Jesen svoga života rado je provodio u prirodi, u bizovačkoj vikendici, hvaleći se svojim proizvodima često nesebično časteći vršnjake vrsnom šljivovicom. D. Kerže