Sport
SVIJET OPLAKUJE OBOŽAVANOG, GREŠNOG GENIJA

Svi složni: On je besmrtan, Diego će živjeti zauvijek
Objavljeno 27. studenog, 2020.
Maradona je imao čudesan talent za dvije stvari: nogomet i samodestrukciju

Otišao je Babo. Tako smo mi koji smo imali privilegij odrastati uz njegovu nogometnu čaroliju iz milja zvali Diega Armanda Maradonu. Za nas iz te generacije nema nikakvih dvojbi - on je bio najbolji nogometaš u povijesti.


Na terenu je bio - bog, a izvan njega samo običan čovjek od krvi i mesa, sklon porocima svih vrsta, koji su ga, nažalost, na kraju stajali života. Njegovo srce nije izdržalo gotovo 40 godina ovisnosti o kokainu. Bio je pravi boem, na terenu i izvan njega, pa je upravo zbog toga bio obožavan. Narod je uvijek volio buntovnike, ljude koji su vječno hodali po tankoj liniji koja je dijelila genijalnost od ludila.

Lider

Njegova životna priča jednog će dana biti sjajna podloga za hollywoodski blockbuster, jer je prošao put od siromaštva predgrađa Buenos Airesa do samog vrha svijeta. I uvijek je bio poseban i prkosan. Igrao je na četiri svjetska prvenstva, a na svakom od njih ostavio je duboke tragove. Od isključenja protiv Brazila u odlučujućoj utakmici (Španjolska, 1982.), preko osvajanja titule svjetskog prvaka, "Božje ruke" i briljatnog drugog pogotka Engleskoj u četvrtfinalu (Meksiko, 1986.), Italije 1990., kada je doslovce dovukao prosječnu Argentinu do finala, do velikog povratka na scenu i dopinške afere koja je praktično zaključila njegovu igračku karijeru (SAD, 1994.). Bio je to tužan kraj velike karijere, tužan kraj lidera koji nije trebao druge kako bi ga učinili boljim, nego je on druge činio boljima - na terenu, naravno. Volio je izazove, a najbolja potvrda toga njegova je klupska karijera. Na europsko tlo stupio je 1982., kada ga je Barcelona za tada vrtoglavih 7,3 milijuna dolara kupila od Boca Juniorsa. Dvije godine proveo je na Camp Nouu, dvije godine koje su bile obilježene slavom, ali i početkom pakla. Tamo se prvi put susreo s kokainom, od kojeg se nije mogao odvojiti do smrti. No, čarolija je uvijek bila tu. Bio je prvi nogometaš Barcelone u povijesti kojem se zapljeskalo na stadionu najvećeg rivala, Reala. Santiago Bernabeu morao se nakloniti njegovoj genijalnosti. Španjolske godine donijele su mu i najtežu ozljedu u karijeri, kada mu je Andoni Goikoetxea iz Athletic Bilbaoa slomio nogu u zglobu. No vratio se tri mjeseca poslije i zapečatio svoj boravak u Barceloni tako što je izazvao opću tučnjavu u finalu Kupa kralja, opet protiv Athletic Bilbaoa. I onda je slijedio čudan izbor novog kluba. Otišao je u Napoli za 13 milijuna dolara, tek prosječan klub u Serie A, koja je 80-ih godina prošlog stoljeća bila najjača svjetska liga. Dočekalo ga je 70.000 ljudi, a na inauguraciji na stadionu Sao Paolo pet puta je s centra pogodio prečku i skinuo šešir s glave jednom fotoreporteru za okladu. Podno Vezuva bio je čisto božanstvo. Igrao je sjajan nogomet i vodio raskalašen život, u kojem ga je kokain potpuno preuzeo. No navijači nisu marili. Napoliju je donio jedine dvije titule prvaka Italije u povijesti i jedan Kup UEFA, čime je ondje postao božanstvo, ali i globalna zvijezda.

Mali zeleni

Maradona je s loptom mogao činiti nevjerojatne stvari, njegovi potezi ostavljali su milijune obožavatelja kojima je bio idol bez daha. Zato je dobio nadimak Mali zeleni. Igrač s nekog drugog planeta. Nije pretjerivanje. Takav je nogomet igrao. Na kraju, moram podijeliti i nešto osobnih iskustava kada je o Maradoni riječ. Dvaput sam ga vidio uživo. Prvi put u Zagrebu 1994. prilikom prijateljske utakmice Hrvatska - Argentina uoči SP-a u SAD-u. Taj ću dan više pamtiti po tome što sam pokisao do gole kože jer se nebo nad Maksimirom bilo otvorilo, ali vrijedilo je zbog njega, iako je tada već bio na zalasku karijere. Drugi put sam ga sreo, nažalost, na zalasku života. Ljeto 2018. i SP u Rusiji. Slučajno sam na njega nabasao u trgovini sportske obuće, gdje je trebao obaviti sponzorske dužnosti. Nije mogao, izgledao je grozno. Međutim, ta tužna slika nije mogla zasjeniti nezaboravne trenutke nogometnog zadovoljstva koje nam je pružao kad god bi stupio na nogometni teren. U sjećanju ostaje jedna njegova misao:


- Protivnicama sam davao golemu prednost. Znate li kakav bih ja nogometaš bio da nisam uzimao kokain?
Teško je i zamisliti, ali njegova zvijezda neće se ugasiti ni sada kad više nije među nama jer on je - neponovljivi Diego Armando Maradona.


Dalibor Keler
najbolji i najgori
IPAK ĆEMO GA PAMTITI SAMO PO NOGOMETU
Transparent: Nije važno što si učinio sa svojim životom, Diego. Važno je što si učinio s našim životima
Sam govorio o svojim hrvatskim korijenima
Diego Maradona bio je i hrvatskih korijena, djed njegove majke Mateo Karilić podrijetlom je s Korčule. Sam je govorio o tome, a jednu od svojih kćeri nazvao je Dalma po Dalmaciji. U Hrvatskoj je prvi put bio 1994., kada je Argentina u Zagrebu igrala prijateljsku uakmicu, 2005. u Novom Vinodolskom gostovao je na turniru teniskih legendi, a bio je i na finalu Davis Cupa 2016. godine, u kojem je Argentina pobijedila Hrvatsku u Zagrebu.
Šuker kolega iz svlačionice, zapamtio Ivkovića
Dva su hrvatska nogometaša vezana uz karijeru Diega Maradone. S današnjim predsjednikom HNS-a i proslavljenim golgeterom Davorom Šukerom dijelio je svlačionicu dvije godine u Sevilli. O Šukerovu golgeterskom daru uvijek je govorio biranim riječima. Drugi hrvatski nogometaš s kojim se "ukrižao" vratar je Tomislav Ivković, koji se proslavio u četvrtfinalu SP-a u Italiji ulovivši Maradoni živu loptu u raspucavanju jedanaesteraca.
Neuspješan izbornički i trenerski opus
Nakon igračke karijere Maradona se okušao u raznim ulogama. Uglavnom neuspješno, a dobio je i priliku biti izbronik Argentine. Tu je dužnost obnašao dvije godine, od 2008. do 2010., i uspio se plasirati na SP 2010. u Južnoj Africi, no nakon neuspjeha na njemu uručen mu je otkaz. Poslije je pokušavao u klupskom nogometu, ali trenerski talent bio mu je daleko od igračkog.
Najčitanije iz rubrike