Upornost kojom Dragan Bokun svako jutro u 9 sati otvara vrata svoje suvenirnice nadomak konkatedrale sv. Petra i Pavla, iako turista u Osijeku, a time i njegovih primarnih, potencijalnih kupaca nikada nije bilo manje, za svako je divljenje. Kao i činjenica da unatoč strmoglavom padu prometa u odnosu prema prethodnim godinama ovaj mali poduzetnik i zanatlija kroz radi dan, koji traje i po 12 sati, prolazi s osmijehom.

"Otvaram službeno u 9 sati, ali često sam ovdje već i malo poslije 8, a vrata radnje ne zatvaram do 20 sati. Pitaju me za koga, jer, uistinu, ne mogu reći da mi je gužva, ali ja sam si posla napravio. Imam kao genetsku predispoziciju upornost, uz to i veliko iskustvo života i rada u Egiptu, Južnoj Americi, Italiji. Ako sam išta u životu naučio, onda je to da ne odustajem i da se u lošim vremenima uvijek može nešto okrenuti na bolju stranu.

Tako sam se od klijenata koji su protekle četiri godine bili mahom strani turisti okrenuo lokalnom tržištu i ponudio ljudima izradu zanatskih predmeta po narudžbi - poput drvenih okvira ili drvenih ukrasnih gljivica. Moji se proizvodi mogu naručiti prema ponuđenoj formi, a onda ih ja prilagodim željama kupaca koji biraju boju, ukrase i slično. Uz to, s vezova koje sam imao u ponudi krenuo sam u šivanje i tkanje zaštitnih maski s hrvatskim, osječkim, vukovarskim zaštitnim obilježjima. Prilagodio sam se“, priča Bokun, te dodaje kako su mu u promjeni smjera poslovanja i opstanku u vrijeme COVID krize pomogle društvene mreže.

"Uz pomoć interneta sam tako, kao i mnogi drugi, uspio uspostaviti kontakt s kupcima koji su zainteresirani za moje proizvode. I doznao da ih je puno. Zanatstvo je na izdisaju, malo je još nas koji znamo nešto napraviti vlastitim rukama, a ljudi danas sve više cijene baš taj ručni, unikatni rad. Na Facebooku i Instagramu jednom do dva puta tjedno objavljujem što imam novo u ponudi i uvijek dobivam dobre povratne komentare i narudžbe. Uveo sam i dostavu. Inovacija, rad i upornost. Bez toga nema ništa“, priča naš sugovornik koji je posljednjih mjeseci osmislio niz novih proizvoda, ali i krenuo s transformacijom starih materijala koji su mu nadohvat ruke u nove, jedinstvene uporabne predmete.

"Živim i razmišljam drukčije. Osim što nisam registrirao automobil, pa na posao dolazim pješice, krenuo sam i drukčije gledati na ono što me okružuje. Nekada bih, primjerice, staru bukovu dasku položio, a danas od nje napravim dosta tražen proizvod, veliku dasku za rezanje s utorima za štamplice. Jednu sam takvu po narudžbi napravio čak metar i pol dugu! Drvo se dobro obrusi, prokuha, obradi, premaže enološkim uljem. Kupci su prezadovoljni“, priča Bokun, čija je životna filozofija obrnuta od uvriježenih shvaćanja.

“Puno se, posebice posljednjih mjeseci, ističe stara izreka - U zdravom tijelu, zdrav duh. Ja vjerujem u suprotno, odnosno da kada je u čovjeku zdrav duh, kada je optimističan i sretan, da će i tijelo biti zdravo. Po tomu živim i uspijevam prevladiti svu tu depresiju i apatiju koje su zavladale u društvu. Dnevnik više ne gledam, biram što čitam, radim svoj posao i dobro je“, zaključuje Dragan Bokun.
Ivana Solar